Dalibor Matanić

Dalibor Matanić je jedan od najuglednijih i najuspješnijih hrvatskih redatelja, scenarist i koscenarist čija su igranofilmska ostvarenja nagrađena cijelim nizom domaćih i međunarodnih filmskih nagrada. Režirao je uspješne i od strane publike sjajno prihvaćene dugometražne filmove, nekoliko dokumentarnih i kratkometražnih filmova zbog čega ga filmski kritičari smatraju najproduktivnijim redateljem mlađe generacije. U 15 godina snimio je devet dugometražnih filmova što je brojka koju nijedan hrvatski redatelj nije uspio ostvariti. Režirao je brojne kreativne reklamne i glazbene spotove, a uspješno se dokazao i u kazališnim predstavama i TV seriji. Član je Europske filmske akademije. Za ovog redatelja glumci su najveće oruđe za ostvariti filmski uspjeh, na kolege ne gleda kao na konkurenciju i svaki novi film koji napravi je korak dalje. Rođen je 21.1.1975. godine u Zagrebu.

Obrazovanje

Dalibor Matanić osnovnu školu je pohađao u Velikoj Gorici. U Zagrebu je završio smjer kulture u VII. gimnaziji.

Na Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu upisao se 1993. i diplomirao filmsku i TV režiju 2008. godine.

Privatni život

Redatelj Matanić, porijeklom Ličanin, djetinjstvo je proveo u Velikoj Gorici. Njegov otac Tomo po zanimanju je građevinar, a majka Ana je radila kao voditeljica u jednom supermarketu koja ga je inspirirala za njegov prvi film “Blagajnica hoće ići na more”.

Do svoje 13-e godine želio je postati novinar, no česti odlasci u obližnje kino su presudili izbor njegove karijere jer je gledajući filmove kao dječak bio uvijek najveseliji. Preseljenjem u Zagreb na Jarun kao srednjoškolac bavio se veslanjem za koje tvrdi da ga je spasilo od loše svakodnevice koju živi većina mladih ljudi u gradu.

Kroz cijelo svoje školovanje bio je buntovne naravi, u srednjoj školi je izostajao kako bi kockao, a na Akademiji je bio na meti profesora jer je zbijao neslane šale i snimao opscene reklame što ga nije obeshrabrilo već motiviralo da se u svojim filmskim radovima bavi kontroverznim temama.

Tijekom 1998. neko vrijeme napušta Akademiju zbog razočarenja i mišljenja da nije došao biti uzoran student već snimati filmove. Ipak, vraća se kako bi diplomirao zahvaljujući svojim strpljivim roditeljima i na nagovor nekih profesora.

Obožava posjećivati Liku premda mu radne obaveze ne dopuštaju da tamo često tamo u prirodi i odmoru. U ličkoj kući bake i djede po majci snimio je svoj film “Ćaća”.

Moto ovog redatelja je da “radi skupe reklame i jeftine filmove” jer samo od snimanja filmova ne može pristojno živjeti. Svi njegovi filmovi se razlikuju od ostalih filmova jer je on redatelj koji šokira publiku i veliki radoholičar u filmskom svijetu.

U braku je od 2014. s glumicom rodom iz Pule, Helenom Minić koja mu je velika podrška u njegovoj karijeri. Par ima kći Lolu koja je rođena 10.8.2015. godine.

Posao

Dalibor Matanić je kao student bio asistent na dva filma, režiseru Zrinki Ogresti na filmu “Isprani” i Zoranu Tadiću na filmu “Treća žena”.

Na samom početku karijere snimio je iznimne dokumentarne filmove “Derbi” (1996.), “Metropola” (1998.), “Bag” i “Sretno” (1999.), “Kada naša glazba zagrmi” (2000.), te kratke igrane filmove “Tišina” (2000.) i “Suša” (2002.), “Djevojčica s olovkama” (2004.), “Tulum” (2009.) i “Mezanin” (2011.) koji su ga učinili prepoznatljivim i za koje je bio višestruko nagrađivan.

Njegov prvi igrani film “Blagajnica hoće ići na more” (2000.) polučio je veliki uspjeh u hrvatskim kinima, a film je vidjelo više od 50 000 gledatelja. Nakon što je ovaj film prikazan na HTV-u postao je najgledaniji film godine. Film je nagrađen brojnim nagradama i redatelju Mataniću je priskrbio nagradu za najboljeg europskog redatelja debitanta. Svoj drugi nagrađivani film “Fine mrtve djevojke” (2002.) režirao je u suradnji s Matom Matišićem..

Ostali filmovi koje je režirao su: “Sto minuta slave” (2004.), “Kino Lika” (2008.), “Volim te” (2006.) “Majka asfalta” (2010.), “Ćaća” (2011.) i “Majstori” (2013.). Njegov deveti film za koji je potpisao scenarij je “Zvizdan” (2015.) i taj film je predstavljao Hrvatsku na 88. nagradi “Oscar”. Film nije bio nominiran za zlatni kipić, premda je postigao sjajan uspjeh u Cannesu i osvojio brojne nagrade.

Također, Matanić je režirao videospotove jer je i s glazbom kao umjetnik snažno povezan, ali osobno ta vrsta režije mu nije pretjerano draga. Radio je spotove za brojne glazbenike i grupe kao što su Monika Leskovar, Svadbas, Jinx, Zadruga i mnogi drugi. Osim videospotova, autor je brojnih reklamnih spotova i festivalskih špica. Koautor je špica Motovun i pulskog filmskog festivala.

Od reklama koje se prikazuju na domaćim televizijama režirao je Podravkin reklamni video spot za njihov brend Vegetu “Slobodno kuhaj”, reklamni video iz kampanje “Vedrina iz vitamina” za Juicy Vitu, reklamu za Hrvatsku poštansku banku sa superherojem Hrvatkom, za Diners reklamni spot s James Bondom, za Erste banku reklamu “Sirove strasti”, video spot za salamu Piko za PIK Vrbovec, reklamu Hit Kredit za Sberbank, TV spot za nacionalnu kampanju grupacije proizvođača piva, slada i hmelja i Ministarstva zdravstva koja poziva na nužnost poštivanje Zakona o zabrani konzumacije i prodaje alkohola osobama mlađih od 18 god. “Uključi savjest-djeci ponekad treba reći NE” , TV spot za Zagrebačku pivovaru “Kada piješ-ne vozi” i mnoge druge. Pomoću mobitela u jednom danu za potrebe kampanje poznatog proizvođača mobitela snimio je kratki film u trajanju od svega sedam minuta.

Ovaj redatelj se okušao i u kazališnim predstavama. U svojoj karijeri režirao je nekoliko kazališnih predstava. Prvu kazališnu predstavu koju je režirao je bila prema romanu Damira Karakaša “Sjajno mjesto za nesreću” (2011.).

Kazališnu predstavu prema istoimenom filmu “Fine mrtve djevojke” koju je postavio na kazališnu scenu deset godina nakon filma (2012.) zbog kontroverzne zabrane njezinih plakata postala je jedna od najkontroverznijih predstava hrvatske kazališne povijesti. Za kazalište režirao je još predstavu “Thelma and Louise”(2014.) i “Egzorcizam” (2016.).
Političkom triler serijom “Novine” Dalibor Matanić uplovio je u redateljska ostvarenja TV serija za koje smatra da su budućnost i veći potencijal od samih filmova.

Idući projekt kojeg ovaj redatelj planira je film “Zora”, odnosno drugi dio njegove Trilogije sunca nakon “Zvizdana”.

Najveća postignuća

Dalibor Matanić je za svoj stvaralački redateljski rad nagrađivan brojnim domaćim i stranim nagradama. Nagradom Oktavijan nagrađen je kao koautor špice za prvi Motovun festival 2000., i za špicu Festivala filma u Puli 2001.

Njegov prvi film “Blagajnica hoće ići na more” osvojio je nagradu Breza za najboljeg debitanta na Festivalu istočnoeuropskog filma u Cottbusu i na Pulskom filmskom festivalu 2000, a samo dvije godine nakon na istom festivalu Matanićev drugi film “Fine mrtve djevojke” osvaja sedam nagrada uključujući i Grand prix-veliku arenu za najbolji film.

Kratki film “Suša” 2002. na danima hrvatskog filma nagrađen je Oktavijanom i specijalnom nagradom Kodak za najbolju fotografiju, a uvršten je i u program filmskog festivala u Cannesu. Kratki film “Tulum” nagrađen je s čak 12 međunarodnih nagrada u 2009., a s kratkim filmom “Mezanin” nagrađen je sa Srcima Sarajeva za najbolji kratki film.

Film “Zvizdan” u Cannesu je nagrađen prestižnom nagradom stručnog žirija u programu Un Certain Regard i s tim ostvario jedno od najvećih dostignuća hrvatskog filma.

Autor: D.G.