Ivo Banac

Ivo Banac je hrvatski povjesničar, političar i pisac. 1997. godine je sudjelovao u osnivanju Liberalne stranke. Od 1990. godine je dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a od 2008. godine redoviti profesor na Odsjeku za povijest na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Neki ga zbog njegovih čestih ideoloških promjena nazivaju najpoznatijim konvertitom novije generacije.

Obrazovanje

Banac je osnovnu školu pohađao u katoličkim obrazovnim institucijama u New Yorku.

Završio je isusovačku gimnaziju, a diplomirao je na sveučilištu Fordham.

Za vrijeme studija je bio član radikalne ljevičarske organizacije Students for a Democratic Society.

1971. godine je magistrirao, a 1975. je i doktorirao povijest na Sveučilištu Stanford u Kaliforniji.

Privatni život

Rođen je 1.3.1947. godine u Dubrovniku. Njegov otac je bio pomorski kapetan koji je 1947. godine otišao u Ameriku, a 1959. godine odlazi i Ivo s majkom kako bi obitelj bila zajedno. Godinu dana nakon njihova dolaska u Ameriku Ivin je otac poginuo u prometnoj nesreći, a brigu o njegovom odgoju je preuzela majka.

Prvih deset godina od dolaska u Ameriku je živio u New Yorku, zatim je osam godina proveo u Kaliforniji, a 1977. godine se preselio na istočnu obalu gdje je ostao do povratka u Hrvatsku.

Sa suprugom s kojom je živio u Americi ima sina Niku. Dugi niz godina je bio u vezi s filozofkinjom i feministicom Nadeždom Čačinović, a 2010. godine se oženio Andreom Feldman, profesoricom povijesti koja je bila potpredsjednica Liberalne stranke.

Posao

1977. godine postaje profesor na sveučilištu Yale gdje je do 2008. godine predavao povijest istočne i jugoistočne Europe. Dva mandata je bio predstojnik koledža Pierson na Yaleu. Od 1994. do 1999. godine je također kao profesor povijesti djelovao na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti, gdje je upravljao Institutom za jugoistočnu Europu.

1984. godine je objavio svoju najpoznatiju knjigu “Nacionalno pitanje u Jugoslaviji”. Banac se 1971. godine upoznao s Franjom Tuđmanom, a uoči demokratskih promjena 1990. godine poziva ga da održi predavanje na sveučilištu Yale. Te se godine vratio u Hrvatsku, a godinu dana kasnije dolazi do razlaza između njega i Tuđmana, nakon čega on postaje Tuđmanov žestoki kritičar.

1992. godine se našao na izbornoj listi Hrvatske narodne stranke, a s nekoliko hrvatskih intelektualaca je u časopisu Slavka Goldsteina “Erasmus Gilda” potpisao zahtjev za Tuđmanovom ostavkom. 1997. godine je nakon raskola u HSLS-u sudjelovao u osnivanju Liberalne stranke.

Banac je 2000. godine, nakon izbora na kojima je Liberalna stranka ušla u koaliciju s HSLS-om i SDP-om kojem je na čelu bio Ivica Račan, privukao veliku pažnju svojim kolumnama u Feral Tribuneu, u kojima ne samo da se distancirao od nove vlasti nego ju je nazivao močvarom te nedovoljno radikalnom u obračunu s nasljeđem Tuđmanove vlasti. Hrvatska javnost je iz tog razloga bila iznenađena kad je 2002. godine postao predsjednik Liberalne stranke i kasnije pristao biti ministar u vladi Ivice Račana.

U vladi Ivice Račana je bio ministar zaštite okoliša i prostornog uređenja od 18. srpnja do 23. prosinca 2003. godine. Zahvaljujući zajedničkoj listi Liberalne stranke sa SDP-om nakon izbora 2003. godine je postao saborski zastupnik. Bio je član Odbora za ravnopravnost spolova, Odbora za međuparlamentarnu suradnju i jedan od članova Hrvatskog sabora Parlamentarne skupštine Vijeća Europe.

Zalagao se za ujedinjenje Liberalne stranke sa Strankom liberalnih demokrata i HNS-om, a kad je njegova inicijativa za ujedinjenje propala i na čelo stranke došao Zlatko Kramarić, 2005. godine napušta stranku.

2007. godine postaje predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora, nakon što je dotadašnji predsjednik Daniel Ivin morao odstupiti zbog optužbi da je zloupotrebljavao položaj i ovlasti. 2008. godine se medijima proširio nalaz Državne revizije kojim je utvrđeno da je Banac, između ostalog, kao nezavisni zastupnik sam sebi iznajmio stan u kojem je živio kao poslovni prostor, a novcem poreznih obveznika je taj prostor namjestio. Branio se tvrdnjama da iza tih nalaza stoje oni kojima je smetao njegov angažman u Hrvatskom helsinškom odboru.

Pisao je tjednu kolumnu za Jutarnji list, ali njihova je suradnja prekinuta u kolovozu 2017. godine uz obrazloženje da Jutarnji nema sredstava za vanjske suradnike. Banac se osim pisanja pojavljivao i kao komentator političkih događanja u nekim emisijama.

Najveća postignuća

Ivo Banac je autor i urednik više nekoliko knjiga, članaka i komentara, među kojim se ističu monografija “Nacionalno pitanje u Jugoslaviji: Porijeklo, povijest i politika” za koju je nagrađen nagradom “Wanyne S. Vucinich” Američkog udruženja za promicanje slavenskih studija te “Sa Staljinom protiv Tita: informbirovski rascjepi u jugoslavenskom komunističkom pokretu”, koja je 1988. godine nagrađena nagradom “Josip Juraj Strossmayer”.

Bio je redoviti profesor na prestižnom sveučilištu Yale i na sveučilištu u Budimpešti te urednik časopisa East European Politics and Societies.

Autor: A.V.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]
loading...

Komentiraj

*