Franjo Gregurić je hrvatski političar, gospodarstvenik. Poznat je kao potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske, a zatim i predsjednik Vlade demokratskog jedinstva. Bio je na poziciji glavnog direktora INA-e. U saboru je bio zastupnik i savjetnik za gospodarstvo predsjednika Franje Tuđmana. Bio je na poziciji potpredsjednika HDZ-a.
Obrazovanje
U Loboru u Krapinsko-zagorskoj županiji završio je pučku školu, zatim malu maturu završava u Zlataru. Nakon što je završio malu maturu, odlazi u Zagreb gdje upisuje Srednju tehničku školu, koju završava 1956. godine.
Kako je nakon završene srednje škole dobio posao tehničara u sisačkom poduzeću “Radonja” dobio je stipendiju i upisao Tehnološki fakultet u Zagrebu. Magistrirao je i doktorirao kemijsko inženjerstvo u Zagrebu.
Privatni život
Rođen je 12.10.1939. godine u Loboru, mjesto u Krapinsko-zagorskoj županiji. Dolazi iz obitelji kovača, njegov otac Adolf je bio kovač, kao i njegov djed Franjo, prema kome je dobio i ime. Nakon osnovne škole, gdje je završio malu maturu, odlazi u glavni grad, Zagreb, gdje nastavlja svoje školovanje. Stanovao je u đačkom domu u Selskoj ulici.
Još u srednjoj školi pokazivao je ambicije za poslovanjem i vođenjem poslova, relativno je mlad ostvario poslovni progres u svojoj karijeri. Svakodnevno se svojim radom zalagao za što uspješniju poslovnu suradnju s ljudima oko sebe. Za vrijeme studija, Franjo je izbačen iz Partije zbog studentskih demonstracija.
U braku je sa suprugom Jozefinom s kojom ima dvoje djece, sina Borisa i kći Sanju. Kći Sanja, po zanimanju stomatolog, bila je u braku sa Zlatkom Matešom, bivšim premijerom Republike Hrvatske.
Gregurićeva se obitelj, od 1997. godine bavi vinogradarstvom i vinarstvom. Njihov portugizac, vinska sorta crnog grožđa, koje karakterizira crvena boja tekućina s ljubičastim odsjajem, godinama uspješno prolazi kod lokalnih kupaca, a na međunarodnim natjecanjima dobiva visoke ocijene. Kako Gregorić kaže, namjeravaju proširiti proizvodnju koja iznosi oko dvadeset tisuća litara godišnje. Širenje proizvodnje se može dogoditi uz uvjet da im gospodarstvo zadrži svoje čari koje danas ima.
Posao
Gregurić je nakon završene srednje škole dobio posao tehničara u sisačkom poduzeću “Radonja”. Kako je relativno brzo napredovao u poslu koji su mu dodijelili, poduzeće je odlučilo stipendirati Gregurića u daljnjem školovanju na fakultetu. Nakon što je diplomirao vratio se u tvrtku koja ga je stipendirala i sa samo dvadeset i pet godina dolazi do pozicije tehničkog direktora. Već tada su znali da u Greguriću leži veliki potencijal za vođenjem poslova. Nakon “Radonje” Franjo prelazi u “Chromos” u Zagrebu, gdje obnaša rukovodeće dužnosti za tu firmu.
Dok je radio u Chromosu u Zagrebu, odvila se afera “Zelenjak” vezana za njegovo novo mjesto stanovanja. Unatoč toj aferi, Gregurić prelazi u Astru, poduzeće koje se bavilo trgovinom domaćih i stranih proizvoda s inozemstvom.
Gregurić se zanimao za političku situaciju u Hrvatskoj u to vrijeme i bio je aktivni član HDZ-a u Vladi Republike Hrvatske. Od 1990. do 1991. godine bio je potpredsjednik u vladi Josipa Manolića. Svojim zalaganjem se pokazao kao iskusan voditelj i poznavatelj političke situacije u Hrvatskoj, stoga je 1991. godine imenovan predsjednikom Vlade Republike Hrvatske. Zbog novonastale krizne situacije u Hrvatskoj, 17.7.1991. godine formirana je Vlada demokratskog jedinstva, sa sedam parlamentarnih stranaka, Gregorić je bio na poziciji premijera. U vrijeme kada se Hrvatska osamostalila, 1991. godine, oformila se Vlada nacionalnog jedinstva, ali Hrvatska tada još uvijek nije bila međunarodno priznata. Priznali su je 15.1.1992. godine i tako je primljena u Ujedinjene nacije. Gregurić je bio na poziciji premijera do kolovoza, 1992. godine.
Nakon što ga je Hrvoje Šarinić zamijenio na mjestu premijera, Gregurić odlazi u Beč na mjesto direktora Astrine produžnice za tvrtku Omnico.
Bio je saborski zastupnik HDZ-a. U to vrijeme je bio i član Predsjedničkog vijeća, zatim glavni savjetnik predsjednika Republike Hrvatske. Kako je radio u sektoru za gospodarstvo, došao je na poziciju člana Odbora za gospodarstvo, razvoj i obnovu.
Od 1995. godine pa sve do kraja 1999. godine bio je potpredsjednik Nadzornog odbora INE, a kasnije i predsjednik Nadzornog odbora tvrtki Elka, IGH, Genera.
Kada je napustio dužnosti u političkom krugu, Gregorić je nastavio djelovati iz sjene. U to vrijeme ga se držalo najvećim moćnikom i najutjecajnijim članom tehnomenadžerske frakcije HDZ-a.
Najveća postignuća
Sa samo dvadeset i pet godina došao je na poziciju tehničkog direktora u sisačkom poduzeću “Radonja”.
Godine 1989. postao je voditelj Astrinog posredništva u Moskvi.
Za vrijeme njegovoga mandata u hrvatskoj vladi, Republika Hrvatska se osamostalila 1991. godine.
Kao aktivnog člana HDZ-a, Franjo Tuđman, 1991. godine Gregurića je postavio za predsjednika Vlade Republike Hrvatske.
Od 1993. godine do 1995. bio je generalni direktor INE.
Godine 1995. imenovan je predsjednikom Odbora za izbor, imenovanja i administrativne poslove.
Gregorić je bio na poziciji dugogodišnjeg predsjednika Vatrogasne zajednice Republike Hrvatske.
Autor: A.P.
Odgovori