Darijo Srna je hrvatski nogometaš i bivši kapetan hrvatske nogometne reprezentacije. Srna je odličan na poziciji desnog beka i desnog veznog/krila, a njegovi najveći aduti su izvrsno izvođenje prekida, odličan centaršut i borbenost, požrtvovnost i energija s kojima ulazi u svaku utakmicu, zbog čega je u hrvatskoj reprezentaciji bio ne standardni prvotimac nego i kapetan. Zanimljivo je da je tijekom svoje klupske karijere igrao za samo tri kluba, NK Neretva, Hajduk i ukrajinski Šahtar. U Šahtaru je dva puta plaćao put i ulaznice za siročad kako bi mogli pogledati utakmice, jednom za 760, a drugi put za 960 djece.
Obrazovanje
Darijo je završio srednju elektrotehničku školu.
Privatni život
Rođen je 1.5.1982. godine u Metkoviću. Potječe iz radničke obitelji u kojoj je samo otac bio zaposlen i jedva je uspijevao prehraniti obitelj. Darijov otac Uzeir, podrijetlom iz Bosne, također se bavio nogometom. Iz zeničkog Čelika je došao braniti za Neretvu, a u Metkoviću je upoznao Darijovu majku Milku s kojom je dobio dva sina.
Dariju je nogometna lopta od malih nogu predstavljala najveće veselje, dok bi se drugi kupali on bi sam napucavao loptu. Živio je u blizini nogometnog igrališta što mu je omogućilo da svaki slobodan trenutak provodi na travnjaku, a njegova odricanja i upornost su se isplatili.
Od 2010. godine je u braku s magistricom ekonomije Mirelom Srna. Dario i Mirela, tada Forić, upoznali su se u jednom zagrebačkom narodnjačkom klubu preko zajedničkih prijatelja Boška Balabana i njegove, sada bivše supruge, Ive Radić. Darijo i Mirela su u srpnju 2010. godine dobili kćer Kasju, a u lipnju 2015. godine sina Karla.
Posao
Nakon početaka u NK Neretvi, Srnin talent je prepoznao Hajduk u kojem se razvijao kao igrač i s kojim se postigao prve klupske uspjehe. 2003. godine sa Stipom Pletikosom odlazi u ukrajinski Šahtar iz Donjecka. Srna je Hajduk napustio kao vrlo mlad igrač, a prilikom odlaska iz kluba i u nekoliko navrata kasnije je naglašavao da bi karijeru volio završiti na Poljudu.
U Ukrajinu stiže u trenutku kada je ukrajinski bogataš od Šahtara odlučio napraviti klub koji će se moći nositi s Dinamom iz Kijeva i redovno nastupati u Ligi prvaka. Srna je kao kapetan predvodio ukrajinski klub do osvajanja Kupa UEFA, a s njim kao zaštitnim licem, Šahtar je postao dominantna momčad u Ukrajini i veoma konkurentan klub u Ligi prvaka.
O popularnosti Darija Srne u Donjecku govori informacija kako je njegov originalni dres s brojem 33 daleko najprodavaniji u službenom fan shopu Šahtara, a ljudi se u nekoliko posljednjih godina sinovima odlučuju dati ime Darijo, koje je prije Srne bilo manje poznato u Ukrajini.
Unatoč interesu i ponudama brojnih europskih klubova, poput francuskog PSG-a i engleskom Liverpoola, veza između Srne te predsjednika Ahmetova i Šahtara je neraskidiva. U proljeće 2017. godine je produžio ugovor s klubom i najavio kako će karijeru ipak završiti u Šahtaru, a ne u Hajduku kako je isticao u nekoliko navrata.
U rujnu 2017. godine u medijima se pojavila vijest da je Srna pao na doping testiranju, a nekoliko dana nakon što se vijest proširila, on se odlučio povući iz svih natjecanja dok se ne završi pravni proces koji je pokrenut. U priopćenju koje je dao za medije navodi kako je od strane Nacionalnog antidopinškog centra Ukrajine potvrđeno da je u njegovom uzorku pronađena nedozvoljena tvar, ali da on nikada nije svjesno ili s namjerom uzeo neko nedozvoljeno sredstvo. S ciljem da se posveti svojoj obrani i da spriječi svako moguće uznemiravanje njegovog tima i suigrača odlučio se povući iz svih natjecanja.
Što se njegove reprezentativne karijere tiče prošao je sve mlađe selekcije hrvatske reprezentacije. Za A reprezentaciju je debitirao u prijateljskoj utakmici s Rumunjskom, krajem 2002. godine i od tada postaje standardni član početne postave, a nakon odlaska Nike Kovača i kapetan.
Prvo veće natjecanje u kojem je nastupio s reprezentacijom je bilo Europsko prvenstvo 2004. godine u Portugalu. Tijekom priprema za jednu od kvalifikacijskih utakmica za Svjetsko prvenstvo 2006. godine, u društvu Olića i Balabana je u ranim jutarnjim satima viđen u jednom narodnjačkom klubu, a nakon što su novinari podijelili taj događaj, trojac je kažnjen zabranom nastupa na utakmici protiv Rusije i u blagajnu HNS-a su morali uplatiti po 30 tisuća kuna.
Srna se pokazao kao odličan strijelac pa se zahvaljujući njegovim golovima te prodorima i ubacivanjima s desne strane Hrvatska uspjela plasirati na Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj 2006. godine. U veljači 2013. godine je upisao svoj 100. nastup za reprezentaciju i pridružio se malobrojnom klubu koji, osim njega, čine Stipe Pletikosa, Dario Šimić i Josip Šimunić.
Nakon Eura u Francuskoj 2016. godine Srna se u emotivnom pismu oprostio od igranja za reprezentaciju. U reprezentativnu je mirovinu otišao kao rekorder sa 134 nastupa za reprezentaciju, a od toga je u 69 nastupa Hrvatsku vodio kao kapetan.
Najveća postignuća
Darijo Srna je u vrijeme koje je proveo u Splitu s Hajdukom dva puta osvojio Hrvatski nogometni superkup i jedan put bio prvak Hrvatske.
S 524 utakmice je rekorder po broju nastupa za Šahtar s kojim je osvojio 22 trofeja. Prvenstvo Ukrajine je osvajao osam puta, ukrajinski superkup sedam, a kup osam puta. 2009. godine je sa Šahtarom osvojio i Kup UEFA.
Kao kapetan, Srna je hrvatsku reprezentaciju poveo na tri velika natjecanja, Europsko prvenstvo 2012., Svjetsko prvenstvo 2014. i Europsko prvenstvo 2016. godine. Klub navijača hrvatske nogometne reprezentacije “Uvijek vjerni” 2011. ga je godine nagradio nagradom Vatrena krila, za najsrčanijeg hrvatskog reprezentativca.
Od osobnih priznanja je 2003. godine dobio nagradu Hajdučko srce koju navijačka skupina Torcida dodjeljuje najsrčanijem Hajdukovom igraču. U sezonama 2008./09. i 2009./10. je prema ocjenama sportskih novinara proglašen najboljim igračem ukrajinskog prvenstva.
2011. je zajedno s Raulom, Messijem, Iniestom i drugima uvršten u idealnu jedanaestoricu Lige prvaka.
Autor: A.V.
Odgovori