August Harambašić hrvatski je pjesnik, pisac, pravnik i političar iz 19. stoljeća. Bio je pravaš koji je zbog svoje književnosti bio osuđen i zatvaran, a za svoja uvjerenja borio se i kao odvjetnik. Naime, branio je zagrebačke studente koji su na prosvjedima palili mađarske zastave. Osim političkih i domoljubnih pjesama, pisao je i poeziju i priče za djecu. Hrvatskoj književnosti i jeziku pridonio i prijevodima velikih europskih književnika na hrvatski jezik.
Obrazovanje
August Harambašić završio je pučku školu u Donjem Miholjcu, gdje je i rođen. Gimnaziju je pohađao u Požegi, ali je maturirao u Osijeku 1879. godine. Nakon toga studirao je pravo, najprije u Zagrebu, a zatim i Beču, ali je diplomirao u Zagrebu 1884. godine. Doktorirao je 1892. godine, sudački ispit položio 1894., a pravosudni 1896. godine.
Privatni život
August Harambašić rođen je 14.07.1861. godine u Donjem Miholjcu, u pravoslavnoj obitelji. Nakon školovanja i diplome iz prava, 1900. godine je dobio pravo baviti se odvjetničkom praksom. Politički uzor bio mu je Ante Starčević, što mu je donijelo mnoga uhićenja.
1880-ih godina priključio se pravaškom pokretu, baš u vrijeme kada je mladež te stranke borbeno izražavala svoje ideje.
1886. godine u časopisu Balkan objavio je pjesmu u prozi Tri molitve, koja je bila političke tematike. Zbog nje je uhićen i osuđen na 15 mjeseci zatvora, a zatvoren ih je proveo 6. Tek četiri godine kasnije, 1890. godine vraćena su mu građanska prava.
1895. godine bio je jedan od mnogih uglednih odvjetnika koji su branili studente, među kojima je bio i Vladimir Vidrić, koji su na prosvjedima zapalili ugarsku zastavu. Iste je godine, nakon raskola stranke pravaša, stao na stranu tzv. domovinaša, iako je težio ujedinjenu ove stranke. Tada je sudjelovao u osnivanju HSP-a, Hrvatske stranke prava, a 1903. godine postao je i član njihova središnjeg odbora.
U to je vrijeme Harambašić bio kandidat za saborskog zastupnika u kotaru Pisarovina, a kasnije u kotaru Delnice.
1903. godine dao je jasnu podršku narodnim prosvjedima, zbog čega je bio isključen s 15 sjednica Sabora. 1905. godine izašao je iz središnjeg odbora svoje stranke, zbog raskola unutar nje. Iste godine optužen je za veleizdaju, zbog čega mu je umalo ukinut imunitet. Zalagao se i za ujedinjenje Dalmacije s Hrvatskom.
Umro je u Zagrebu 16.07.1911. godine.
Posao
Još kao gimnazijalac, Harambašić je uređivao humoristični lis Lakrdijaš i politički časopis Hrvat. Kasnije je uređivao mnoge listove, časopise i satirične časopise. Neki od njih su bili Tries, Hrvatska vila, Balkan, Domovina, Preporod i mnogi drugi.
1877. godine u listu Smilje objavljena mu je prva pjesma Na što pjesni?. 1882. godine objavio je zbirku Ružmarinke, 1883. godine zbirku Slobodarke, 1884. godine Sitne pjesme, 1887. Tugomilke, a 1892. godine Nevenke.
1889. godine Matica hrvatska izdala je njegove Pjesničke pripoviesti, a 1895. godine zbirku Izabrane pjesme.
Pisao je i šale i satire koje su bile objavljivane u humorističkim časopisima. Ova djela bila su posebna po tome što je Harambašić šalu ostvarivao jezikom, a ne temom. Osim toga, pisao je puno pjesama i priča za djecu, među kojima su poznatiji bili Mali raj, Smilje i kovilje i Zlatna knjiga za djecu. Pisao je i libreta, među kojima su Zlatka, Kraljev hir i Armida, koje je uglazbio Ivan pl. Zajc.
Osim književnošću, Harambašić se bavio i jezikom. 1888. godine je sa suradnicima napisao Hrvatski pučki pismovnik za sve potrebe građanskoga života. Bavio se i prevođenjem velikih europskih pisaca, kao što su Sofoklo, Shakespeare, Goethe, Gogolj, Puškin, Tolstoj, Turgenjev i mnogi drugi. Prevodio je djela s bugarskog, češkog, poljskog, ruskog, francuskog, talijanskog i njemačkog jezika, ipak, nikada nije bio posebno priznat po prevoditeljskoj djelatnosti.
Svoj posao odvjetnika Harambašić je započeo nakon dobivanja prava bavljenja odvjetničkom praksom 1900. godine. Uz to se bavio i uredništvom, pa je bio urednik raznih časopisa i novina, kao što su Hrvatska vila, Balkan, Trn, Prosvjeta, Preporod i Bič.
1900. godine bio je urednik dnevnika Hrvatska, te dnevnika Hrvatska iz 1906. godine. Od 1901. godine bio je pravaški zastupnik u Hrvatskom saboru.
Najveća dostignuća
U vrijeme najveće pjesničke plodnosti Harambašić je nazivan najvećim hrvatskim pjesnikom 1880-ih. Pisao je poeziju u kojoj je tematski iskazivao i ljubav prema domovini i ljubav prema ženi. Buntom u svojim domoljubnim i političkim pjesmama poticao je promjene nacionalnoj svijesti, težio je revoluciji, pogotovo revoluciji hrvatstva.
S druge strane, u ljubavnim pjesama težio je ostvarenju mira, ljubavne i bračne sreće i staloženosti. Svoje uzore pronalazio je narodnoj poeziji i romantizmu. Ipak, u njima nije posebno pažnje predavao ni sadržaju ni formi, pa mu je izraz uglavnom bio isklišejiziran, sužen i nerijetko patetičan.
Ipak, s dolaskom novih naraštaja pisaca i čitatelja, njegova se budničarska lirika počela smatrati zastarjelom, što je u novom stoljeću dovelo do pada Harambašićeve popularnosti i obezvrjeđenja njegova dotadašnjeg književnog rada.
Ali Harambašićev doprinos književnosti danas ima svoje mjesto o povijesti, stoga se prepoznaje i njegov rad. Danas baš zbog toga nova škola u Donjem Miholjcu, Harambašićevom rodnom mjestu, nosi upravo njegovo ime.
Odgovori