Antun Vrdoljak hrvatski je glumac, redatelj, scenarist i producent s političkom karijerom. Osim toga ostvario je brojne uspjehe vezane uz hrvatski sport. Rođen je u Imotskom 5.6.1931. godine.
Obrazovanje
Vrdoljak je nakon Osnovne škole završio prva tri razreda gimnazije u Osijeku. U četvrtom se razredu doselio u Zagreb, a nakon srednjoškolskog obrazovanja upisao je glumu na Kazališnoj akademiji u Zagrebu, gdje je i diplomirao 1954. godine. Zbog odabira glume svađao se s ocem koji je htio da Antun upiše medicinu.
Privatni život
Kada je završio rat, Antuna je otac u Osijeku upisao u muški internat. Već se tada posvetio sportu pa je jednom prilikom s rukometnom momčadi iz internata gostovao u Varaždinu. Za vrijeme utakmice, ozlijedio je ruku, a u bolnici su mu rekli da mora na operaciju. Pošto se operacije jako bojao, pobjegao je iz bolnice u Zagreb kod svoje tete koja je živjela na Črnomercu. Kod tete je živio i njegov otac koji je u Zagrebu radio u jednoj građevinskoj tvrtki. Tada je odlučio ostati u Zagrebu i završiti gimnaziju do kraja. Kaže kako se u Zagreb zaljubio na prvi pogled kada ga je promatrao sa Zrinjevca.
Svoje fakultetske dane opisuje kao jako zabavne, prepune izlazaka. Za vrijeme utakmice Zagreb-Crvena Zvezda završio je u zatvoru gdje je proveo skoro mjesec dana i bilo je upitno hoće li biti izbačen ili će ipak diplomirati na Akademiji. No, ipak je uspio diplomirati 1954. godine. Te iste godine dobio je sina Vjekoslava s prvom suprugom Ankom Petričević.
U mladosti se bavio brojnim sportovima, gimnastikom, tenisom, jedriličarstvom i rukometom, a radio je i kao sportski novinar u nekoliko redakcija od 1960. godine. Bavio se i glazbom, svirao je trubu u barovima i tako je sam sebi financirao prve dvije godine studija.
Antun Vrdoljak svoju je suprugu Branku upoznao dok je glumio u TV drami Ivice Ivanca i Marija Fanellija. Tada je glumio trubača, a izjavio je da se Branka u tom trenutku zaljubila u trubu, a on u nju.
S Brankom Antun Vrdoljak ima četvero djece; tri sina Andriju, Marka i Luku te kćer Ivanu. Poznat je i kao punac hrvatskog glumca s inozemnom karijerom, Gorana Višnjića koji je u braku s njegovom kćerkom Ivanom, ali i svekar pjevačice Vanne s kojom je u braku njegov sin Andrija.
Posao
Vrdoljak se najviše posvetio svojoj profesiji – glumi i na tom se području najviše istaknuo. Prvi se puta pojavio u filmu “Nije bilo uzalud” 1957. godine. Sljedeće godine, 1958., glumio je fotografa Vodopiju u filmu “H-8” i zbog te su mu se uloge otvorila vrata filmskoga svijeta jer se svidio publici koja ga je i zavoljela. Iste je godine glumio Bernarda u filmu “Cesta duga godinu dana”. U filmu “Noći i jutra” 1959. godine glumio je Laca, a iste je godine glumio i Charlesa u “Tri četvrtine sunca”, Pavleta Borovca u “Pukotini raja” te Mirka u filmu “Vjetar je stao pred zoru”. Godinu dana kasnije, 1960. godine, glumio je Johna Johnsona, ratnu žrtvu, u filmu “Rat” i za tu je ulogu dobio nagradu Zlatna arena na festivalu u Puli. Ulogu Mikija odigrao je 1961. u filmu “Sreća dolazi u 9”. Vrdoljak je glumio i novinara u filmu “Naš avto” 1962. godine, a glumio je i u “Katakombama” 1964. godine. Policijskog istražitelja Markovića glumio je u filmu “Protest” 1967. godine, a iste je godine glumio i u filmu “Letovi koji se pamte”. Bio je i učitelj u poznatom dječjem filmu “Družba Pere Kvržice” 1970. godine.
Osim glumačke karijere, Vrdoljak je ostvario producentsku i redateljsku karijeru, započevši 1965. godine priču o omnibusu, “Ključ”. Zatim je, 1969. godine režirao “Kad čuješ zvona” i komediju “Ljubav i poneka psovka”, a dvije godine kasnije “U gori raste zelen bor”. 1974. godine režirao je “Deps”, dramu o problemu delinkvencije, “Mećavu” 1977. godine, a “Povratak” 1979. godine. “Glembajevi” su svjetlo dana ugledali 1988. godine, također pod Vrdoljakovom redateljskom palicom, a dvije godine kasnije i “Karneval, anđeo i prah”.
“Dugu mračnu noć” Vrdoljak je režirao 2004. godine, a 2013. godine proglašena je najgledanijom serijom Hrvatske radiotelevizije. Upravo je ova serija okupila brojna poznata imena domaće i strane glumačke scene: Borisa Dvornika, Gorana Višnjića, Mustafu Nadarevića, Ivu Gregurevića i brojne druge. Osim što je zaslužan za produkciju i režiju, Vrdoljak je i sam napisao scenarij, a radnja je smještana za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata.
Vrdoljak je režirao “Prosjake i sinove” i “Zagrljaj”, dvije TV serije za Televiziju Zagreb, a bio je i glavni redatelj Hrvatske radiotelevizije. Dok je bio glavni redatelj na HRT-u protiv njega je bila potpisana peticija jer je zabranio dvije emisije “Latinice” koje su se na kraju ipak prikazale 2003. godine.
Vrdoljak se okušao i u politici. Član je HDZ-a. Nakon višestranačkih izbora održanih 1990. godine izabran je za potpredsjednika Republike Hrvatske, a bio je i zastupnik u drugom sazivu Hrvatskog sabora. Nakon što je izabran za potpredsjedika Republike Hrvatske, a budući da je radio kao sportski novinar, Vrdoljak je bio organizator Europskog atletskog prvenstva koje se održavalo u Splitu. U tome je bio vrlo uspješan budući da je dobio čestitku predsjednika Međunarodnog olimpijskog odbora, Juana Antonija Samarancha. Upravo zbog toga dobio je podršku za osnivanje Hrvatskog olimpijskog odbora kojega je i osnovao 10.9.1991. godine te je bio i njegov predsjednik. Spomenutu dužnost obnašao je sve do 2000. godine.
Hrvatski olimpijski odbor 19992. godine primljen je u Međunarodni olimpijski odbor i Vrdoljak je te godine prvi puta vodio hrvatske sportaše na Zimske olimpijske igre u Albertville. Upravo zbog promicanja ideje olimpizma, Vrdoljak je dobio priznanje Međunarodnog olimpijskog odbora kao i Trofej Međunarodnog olimpijskog odbora.
Najveća postignuća
Vrdoljak se okušao u brojnim područjima u kojima je i ostvario zapažene uspjehe. Osim sjajne glumačke, producentske i redateljske karijere došao je do mjesta glavnog redatelja Hrvatske radiotelevizije. Na području politike također je ostvario značajno postignuće, naime, bio je potpredsjednik Republike Hrvatske.
Član je Međunarodnog olimpijskog odbora te predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora. Dobitnik je i Državne nagrade za sport “Franjo Bučar” 2004. godine za životno djelo. Ova je nagrada najviše priznanje koje dodjeljuje Republika Hrvatska za postignuća i doprinos za razvoj sporta u Republici Hrvatskoj.
Autor: S.I.
Odgovori