Ante Pavelić, rođen u Bradini kod Konjica 14.7.1889. godine, bio je hrvatski fašistički diktator, poglavnik Nezavisne Države Hrvatske i osnivač ustaškog pokreta. Po struci pravnik, bio je članom Stranke prava i Čiste stranke prava. Do svoje četrdesete godine živi u Zagrebu, 1929. odlazi u Italiju gdje je ostao do Drugog svjetskog rata. Za vrijeme rata preuzima funkciju Poglavnika NDH-a, a 1945. bježi u Argentinu, gdje je na njega izvršen atentat 1957. Umro je u Madridu 28.12.1959.
Obrazovanje
Pavelić se tijekom života obrazovao u različitim gradovima. U Jezeru kod Jajca pohađao je muslimansku osnovnu školu, a u Travniku isusovačku školu. Srednju je školu upisao u Zagrebu, nastavio u klasičnoj gimnaziji u Senju, kamo se vratio nakon što je u Karlovcu završio šesti razred, da bi konačno u Zagrebu 1910. godine maturirao.
Nakon srednjoškolskog obrazovanja upisao je Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu na kojem je doktorirao 1915. godine, a odvjetničku praksu obavljao je kod Aleksandra Horvata, predsjednika Stranke prava.
Privatni život
Ante Pavelić rođen je u hercegovačkom selu Bradina kod Konjica 14.7.1889. godine. Njegov otac Mile, po zanimanju pružni radnik i majka Marija porijeklom su iz sela Krivi Put, a imao je starijeg brata Josipa kod kojeg je boravio za vrijeme studija u Zagrebu, a koji je po zanimanju bio profesor grčkog i latinskog jezika.
Pavelić je od 12.8.1922. godine u braku s Marijom Lovrenčić (rođ. 1897.) Upoznali su se u odvjetničkom uredu Aleksandra Horvata kod kojeg su oboje radili, a imali su troje djece: Višnju, Velimira i Mirjanu.
Višnja je rođena 31.7.1923. godine, a preminula na Božić 2015. godine u Madridu. Nije se udavala niti je imala djece. Sin Velimir rođen je 1925. godine, a umro je također u Madridu 1998. godine. Pavelićeva najmlađa kćer Mirjana, rođena 1926., bila je u braku sa Srećkom Pšeničnikom, s kojim je imala četvero djece, a umrla je nekoliko godina prije svoje sestre Višnje, također na Božić.
U 30-im godinama prošlog stoljeća živi u Austriji i Italiji (Rimu, Firenzi, Torinu, Sienni), dok nakon rata živi u Austriji, Italiji, Argentini i Španjolskoj.
Supruga je s djecom već 1944. godine napustila Hrvatsku, dok je Pavelić to učinio 6.5.1945.
Umro je u Madridu 28.12.1959 od posljedica pokušaja atentata koji se desio 1957. godine.
Posao
Ante Pavelić je još u svojim srednjoškolskim danima postao članom Čiste stranke prava, a bio je blizak predsjedniku Stranke prava Aleksandru Horvatu kod kojeg je obavljao odvjetničku praksu.
Pavelić bio jedan od osnivača Hrvatske stranke prava i njen najistaknutiji član u 20-im godinama prošlog stoljeća, a 1927. je izabran za predstavnika HSP-a i Hrvatskog bloka u Narodnoj skupštini kraljevine SHS. Iste je godine uspostavio veze s talijanskim vlastima kojima obećava podvrgnuti Hrvatsku talijanskim interesima u zamjenu za pomoć pri uspostavi neovisne Hrvatske.
1928. je svjedočio atentatu na Stjepana Radića i osnovao Hrvatski domobran, ilegalnu paravojnu skupinu kroz koju je Hrvate pozivao na bunt.
1929. nakon Šestosiječanjske diktature Pavelić napušta Zagreb i odlazi u Bugarsku, gdje je potpisao Sofijsku deklaraciju. Tim je dokumentom uspostavio suradnju s VMRO-om (Vanjskom Makedonskom revolucionarnom organizacijom) pri stvaranju nezavisnih država Makedonije i Hrvatske. Zbog tog su ga poteza jugoslavenske vlasti osudile na smrt pa Pavelić odlazi u Italiju gdje živi sve do uspostave Nezavisne Države Hrvatske 1941.godine.
1930. je godine utemeljio UHRO (Ustaša – Hrvatska revolucionarna organizacija) u Italiji, a sljedeće je godine osnovao logore za obuku vojske u Italiji i Madžarskoj.
1932. sudjeluje u organizaciji Velebitskog ustanka, gerilskog napada na žandarmerijsku stanicu u Brušanima.. 1933. je izdao 17 ciljeva UHRO-a, među kojima je kao glavni navedena uspostava neovisne Hrvatske.
Nakon što je 1934. sudjelovao u pripremama za atentat na kralja Aleksandra I. Karađorđevića, talijanske su ga vlasti uhitile u Torinu. Pod policijskim nadzorom je bio do 1939. godine.
Nakon što je 6.4.1941. Treći Reich izvršio invaziju na Jugoslaviju i nakon što je uspostavljena Nezavisna država Hrvatska 10.4., Pavelić se vraća u Zagreb i preuzima vlast kao poglavnik ustaškog pokreta i nove države.
16.4. imenuje prvu vladu NDH, ali unatoč tome ima neograničenu vlast i sam provodi svoje odluke. Raspustio je sve političke organizacije, uveo jednostranački totalitarni sustav, uveo i provodio sustav represije, pokrenuo koncentracijske logore i odgovoran je za masovne zločine.
20.5.1941. potpisao je Rimske ugovore, kojima je Italiji ustupio dobar dio dalmatinske obale (Biograd, Šibenik, Split,…) i brojne otoke ( Krk, Rab, Korčulu, Mljet,…). Kako bi umirio sve veće pobune Srba u Hrvatskoj 1942. dopušta osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve.
1944. je odlučno stao na stranu Trećeg Reicha kad je dao uhititi i na smrt osudio Lorkovića i Vokića, ministre Nezavisne Države Hrvatske, zbog njihovih želja da NDH prijeđe na stranu Saveznika u Drugom svjetskom ratu.
U svibnju 1945. godine zapovijeda povlačenje Hrvatskih oružanih snaga prema Austriji, a on sam bježi iz Hrvatske 6.5.1945. godine i preko Austrije i Italije odlazi u Argentinu.
U Argentini je nastavio svoje političko djelovanje, pa je osnovao Hrvatsku državotvornu stranku 1949., a kasnije, 1956., i Hrvatski oslobodilački pokret.
1957. su jugoslavenski agenti na njega izvršili atentat u Argentini, a dvije je godine kasnije 28.12.1959., vjerojatno od posljedica atentata, umro u Madridu.
Najveća postignuća
Ante Pavelić osnivač je i poglavnik Nezavisne Države Hrvatske (NDH) i, uz Franju Josipa, kralja Aleksandra I., maršala Josipa Broza Tita i Franju Tuđmana, jedan od najutjecajnijih državnika RH.
Pavelić je za vrijeme boravka u zatvoru u Torinu napisao roman Lijepa plavojka, objavljen u Buenos Airesu 1936.. Uz to, pisao je još i memoare objavljene pod naslovom Doživljaji i razne političke spise i brošure poput Die kroatische Frage, Puttem hrvatskog državnog prava.
Autor: L.L.
Odgovori