Ante Čačić je hrvatski nogometni trener, bivši izbornik Hrvatske nogometne reprezentacije. Ostvario je nezapaženu igračku karijeru u NK Prigorje iz Markuševca, u kojemu je ujedno započeo i trenersku karijeru. Neki od klubova koje je trenirao su Zadar, Osijek, Slaven Belupo, Lokomotivu, Dinamo i druge, a 2015. godine postaje izbornik Hrvatske nogometne reprezentacije. Iznimno je ponosan na svoj trenerski put i tvrdi da iza njega ne stoji nikakav lobi, te da je svoj status zaslužio poštenim radom i neprestanim dokazivanjem.
Obrazovanje
Čačić je pohađao Srednju tehničku školu Ruđer Bošković, smjer električar.
1995. godine je na Višoj trenerskoj školi u sastavu Kineziološkog fakulteta diplomirao s radom “Osnovni izbori koncepcija igre u fazi obrane” i jedan je od prvih deset trenera koji su stekli Pro licencu u Hrvatskoj.
Privatni život
Antin otac Šime je podrijetlom iz Benkovca, a majka Marija iz Sukošana pored Zadra. Upoznali su se u Zagrebu, gdje se 29.9.1953. godine rodio Ante. Odrastao je u Kranjčevićevoj ulici, u blizini Zagrebova stadiona, s mlađim sestrama Đurđicom i Jasnom.
Nakon povratka iz vojske 1976. godine se u Markuševcu oženio Ivkom s kojim ima dvoje djece, Antu i Ivana.
Posao
Čačić je nezapaženu nogometnu karijeru započeo u pionirima Zagreba. Bio je visok i spor pa nije prošao selekciju i završio je u Prigorju iz Markuševca kao zadnji vezni. Nogomet mu je bio hobi, a trebalo je od nečega živjeti i prehranjivati obitelj. Nakon završene srednje škole je radio u tvornici Nikola Tesla, a s obzirom na to da je radio u smjenama, nije uvijek mogao ići na treninge pa je odlučio napustiti taj posao i postati privatnik. S 25 godina je u zagrebačkoj Ilici imao RTV servis koji je dobro poslovao, pa je imao i jednog radnika.
Do svoje 33. godine je nastupao na terenima zagrebačke regije, a onda je igračku karijeru zamijenio trenerskim poslom. Početak njegove trenerske karijere je vezan uz nižerazredni amaterski klub NK Prigorje iz Markuševca. 1989. godine prima telefonski poziv predsjednika NK Zadar, Ante Jurjevića, koji mu nudi da preuzme prvu momčad, tadašnjeg člana Međurepubličke lige.
Iako je imao uhodan posao nije dugo razmišljao o tome hoće li prihvatiti ponudu. Servis je prepustio radniku, a on se odlučio profesionalno baviti trenerskim pozivom. Obitelj je bila šokirana jer je praktički sve stavio na kocku, ali nije želio propustiti priliku.
Nakon Zadra preuzima Dubravu u trećoj ligi, koja se nakon dvije sezone izborila za prvoligaški status. Na Klaki su pred pet tisuća ljudi pobijedili Dinamo rezultatom 1:0, a Čačić je iz Dubrave prešao u Zaprešić. Osim toga, trenirao je NK Osijek, Slaven Belupo, Kamen Ingrad, Croatia Sesvete, Lokomotivu i GNK Dinamo. Dubravu, Osijek i Inter je uveo u prvu ligu.
Razdoblje od 1994. do 1998. godine je proveo u mladoj reprezentaciji Hrvatske, kao asistent Martina Novoselca i Ive Šuška, a nakon toga se vratio svakodnevnim izazovima klupskog nogometa.
Čačić je ostvario i dva međunarodna angažmana; bio je asistent izborniku Libije Iliji Lončareviću, a za vrijeme vladavine Moamera Gadafija je vodio mediteransku reprezentaciju te zemlje. S Čačićem na klupi, Libija je 2005. godine na mediteranskim igrama u španjolskoj Almeriji osvojila brončanu medalju. Drugi međunarodni angažman je bio u slovenskom Mariboru, a trajao je nekoliko mjeseci.
U jednom razdoblju karijere je bio bez posla tri i pol godine. Pratio je sve prvoligaške utakmice u Zagrebu, ali nije dobio nijednu ponudu koja bi zadovoljila njegove ambicije. S obzirom na to da je tada na zagrebačkom Dolcu imao vlastiti kafić i bio financijski neovisan, mogao je čekati pravi angažman.
Pred Božić 2011. godine je dobio ponudu koju nije mogao odbiti. Krunoslav Jurčić je udaljen s Dinamove klupe pa je Zdravko Mamić bio u potrazi za novim trenerom. Doveo je Antu Čačića kojeg su mediji nazivali “Mamićevim čovjekom”. Dinamo je pod Čačićevim vodstvom osvojio prvenstvo, Kup i nastupao je u Ligi prvaka. Naglašavao je kako u to vrijeme imao potpunu autonomnost, a Zdravko Mamić, kao najutjecajniji čovjek kluba je o svakom problemu iznosio svoje mišljenje, ali prema Čačićevim riječima nikada nije narušavao njegovu samostalnost u trenerskom poslu.
U travnju 2013. godine preuzima NK Radnik iz Sesveta, s kojim ne uspijeva izboriti ostanak u Drugoj HNL. Već u lipnju iste godine postaje trener slovenskog prvaka Maribora gdje ostaje do rujna, kada sporazumno raskidaju ugovor. Nakon toga je vodio Slaven Belupo i Lokomotivu.
U rujnu 2015. godine je izabran za izbornika Hrvatske nogometne reprezentacije. Mnogi su odluku Hrvatskog nogometnog saveza o njegovom imenovanju vidjeli isključivo kao potvrdu nastavka vladavine nekolicine pojedinaca hrvatskim nogometom, pa su i prije službene potvrde informacije reakcije navijača bile uglavnom negativne.
Čačić je Hrvatsku odveo do šesnaestine finala na Europskom prvenstvu u Francuskoj 2016. godine. Reprezentaciju je vodio u 25 utakmica, u kojima je ostvario 15 pobjeda, 6 neodlučenih rezultata i četiri poraza. Nakon što je utakmica između Finske i Hrvatske, u tijeku kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2018. godine, završila rezultatom 1:1 HNS smjenjuje Čačića i na njegovo mjesto dovodi Zlatka Dalića.
Prema neslužbenim informacijama, u vrijeme dok je Hrvatska bila vodeća u kvalifikacijskoj skupini, Davor Šuker je Čačiću povisio plaću na 60 tisuća eura mjesečno. Osim toga, u novi ugovor je ugrađena klauzula da se u slučaju otkaza Čačiću treba isplatiti 12 mjesečnih plaća.
Najveća postignuća
1993. godine prvi je put postao trener i odmah je NK Dubravu uveo u Prvu hrvatsku nogometnu ligu. Osim Dubrave, u Prvu ligu je uveo i Inter i Osijek.
S NK Dubravom i NK Zaprešićem je osvajao prvo mjesto u Drugoj hrvatskoj nogometnoj ligi, a s NK Mariborom je 2013. godine osvojio slovenski nogometni superkup.
S mladom reprezentacijom Libije do 21 godinu, 2005. godine je na Mediteranskim igrama u Almeriji osvojio brončanu medalju.
U prosincu 2016. godine je od strane FIFA-e izabran kao sedmi najbolji trener reprezentacija na Europskom prvenstvu 2016.
Autor: A.V.
Odgovori