Zvonimir Boban je bivši hrvatski nogometaš, legendarni kapetan i igrač hrvatske nogometne reprezentacije. Predvodio je najbolju generaciju hrvatskih reprezentativaca koji su 1998. godine pod vodstvom Miroslava Ćire Blaževića na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj osvojili treće mjesto. Igrao je za klubove Dinamo Zagreb, AC Milan, A.S. Bari i Celta Vigo. Nakon završetka karijere se posvetio obitelji i fakultetu, a nekoliko godina je bio predsjednik uprave Sportskih novosti. 2016. godine je postao savjetnik predsjednika FIFA-e.
Obrazovanje
2004. godine je diplomirao povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na temu “Kršćanstvo u Rimskom carstvu”.
Privatni život
Zvonimir Boban je rođen 8.10.1968. godine u Imotskom, ali se s roditeljima, bratom i sestrom 1983. godine preselio u Zagreb.
Zvonimir je u braku s Leonardom Boban, modnom kreatoricom i vlasnicom nekoliko butika, koju je 1989. godine upoznao u butiku u kojem je ona radila. Prije nego što je upoznala supruga, Leonarda je imala uspješnu manekensku karijeru koje se odrekla kako bi mogla otići u Italiju i posvetiti se njemu i budućoj obitelji.
Krajem 1993. godine su se vjenčali pred milanskim matičarom i nekoliko najbližih prijatelja, a veliko crkveno vjenčanje su pripremili 11.6.1994. godine u Zagrebu. Nekoliko godina su pokušavali postati roditelji, ali bezuspješno pa su 1997. godine odlučili posvojiti djevojčicu Mariju. Leonarda je uz liječničku pomoć još nekoliko puta pokušala ostati trudna, ali opet bez uspjeha. 2003. godine je u dom Bobanovih došao Gabrijel, dječak kojeg su također posvojili.
2007. godine su pokrenuli još jedan postupak i usvojili su blizance Rafaela i Martu. Cijelo to vrijeme nisu odustajali od želje da postanu biološki roditelji, a ona im se ostvarila u studenom 2009. godine kada je Leonarda rodila kćer Ružu.
Sa suprugom i petero djece je do svibnja 2016. godine živio u vili u elitnoj zagrebačkoj podsljemenskoj zoni koju je sagradio 2010. godine, ali onda se obitelj zbog njegovog posla preselila u Zürich, a njihovu vilu u Zagrebu je kupila supruga Luke Modrića.
Posao
Boban je nogometnu karijeru započeo kao desetogodišnjak u NK Mračaju iz Runovića. U to vrijeme je u tom imotskom niželigašu igrao njegov otac Marinko, koji je iz sedam kilometara udaljenog Imotskog svakodnevno na treninge dovodio starijeg sina Dražena i mlađeg Zvonimira.
Zvonimir i njegov brat su karijeru trebali nastaviti u Hajduku, ali tadašnji stručnjaci za mlade nogometaše su donijeli krivu procjenu prema kojoj Boban nije bio igrač za njih. Nakon toga se cijela obitelj seli u Zagreb. Ondje je Zvonimir s 18 godina prvi put zaigrao za Dinamo, a s 19 godina je postao kapetan momčadi. U Dinamu je proveo šest sezona I odigrao 109 utakmica.
Na utakmici protiv Crvene Zvezde 13.5.1990. godine na Maksimiru, na kojoj su navijači Zvezde izazvali nered i prekid utakmice, a milicajci su po travnjaku počeli naganjati i palicama tući navijače Dinama, Boban je nasrnuo na milicajca zbog čega ga je tadašnji Fudbalski savez Jugoslavije suspendirao i nije otišao na Svjetsko prvenstvo u Italiji 1990. godine. CNN je u siječnju 2011. godine tu prekinutu utakmicu protiv Dinama i Zvezde proglasio jednom od pet utakmica koje su promijenile svijet.
Većinu klupske karijere, punih deset godina je proveo u Milanu. Ondje je 1991. godine za 12 milijuna dolara prešao iz Dinama. Od 1991. do 2001. godine je bio standardni prvotimac, a jedno vrijeme i kapetan višestrukog talijanskog i europskog prvaka. Za Milano je nastupio 251 put i postigao 30 golova, a od strane navijača Milana je bio toliko obožavan da su ga proglasili najboljim stranim igračem u povijesti kluba.
Zvonimir Boban je reprezentativnu karijeru započeo u Jugoslaviji gdje je, poslije Roberta Prosinečkog, bio drugi najbolji igrač mlade reprezentacije Jugoslavije do 20 godina. Na Svjetskom prvenstvu u Čileu 1987. je osvojio prvo mjesto s reprezentacijom i na tom turniru je postigao tri gola i odlučujući jedanaesterac u finalu natjecanja. Za seniorsku je reprezentaciju Jugoslavije odigrao sedam utakmica.
Za nogometnu reprezentaciju Hrvatske Boban je prvi put nastupio 22.12. 1990. godine u prijateljskom susretu s Rumunjskom. S kapetanskom vrpcom je odigrao 51 utakmicu i postigao 12 golova za reprezentaciju. Predvodio je najbolju generaciju reprezentativaca koja je 1998. godine na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj osvojila treće mjesto.
Malo je nedostajalo da završe u finalu s Brazilom jer je Hrvatska u polufinalu vodila protiv domaćina Francuske, ali onda je Boban napravio grešku iz koje su domaćini izjednačili, na kraju pobijedili i u finalu natjecanja osvojili naslov prvaka svijeta. Posljednju utakmicu u reprezentativnom dresu Boban je odigrao 1999. godine u prijateljskom susretu s Francuskom.
2001. godine odlazi iz Italije u Španjolsku, u klub Celta de Vigo. Ondje je odigrao tek nekoliko utakmica i shvatio da je njegova karijera na zalasku te da novom klubu neće moći pružiti što je mislio. U listopadu 2001. godine je na vlastiti zahtjev raskinuo ugovor i odrekao se svih novčanih naknada.
Njegovu popularnost i nogometnu veličinu je najbolje pokazao veličanstveni, možda i najveći oproštaj od nogometa 07.10. 2002. godine, kada su se na Maksimiru okupile gotovo sve nogometne legende njegovog vremena, a prepun stadion je uzvikivao njegovo ime.
Nakon završetka nogometne karijere godinama je radio kao komentator na Sky Italia i pisao kolumne za La gazzetta dello Sport, a u talijanskoj nogometnoj javnosti je cijenjen kao odličan nogometni analitičar.
Najveća postignuća
S Milanom je četiri puta osvajao naslov prvaka Italije, tri puta je osvojio talijanski Superkup i jedan put naslov prvaka Europe.
Uz Aljošu Asanovića i Roberta Prosinečkog je bio najbolji hrvatski vezni igrač, a uz Prosinečkog i Šukera ga se svrstavalo u “sveto trojstvo” hrvatskog nogometa. 1991. i 1999. godine je proglašavan igračem godine u Hrvatskoj. Dvostruki je dobitnik državne nagrade za šport “Franjo Bučar”, 1998. godine kao član reprezentacije i 2002. godine osobno.
U svibnju 2016. godine je imenovan savjetnikom predsjednika FIFA-e Giannija Infantina za nogometna pitanja.
Autor: A.V.
Odgovori