Zrinko Ogresta poznati je hrvatski scenarist i filmski redatelj rođen 5.10.1958. godine u Virovitici. Njegovi su filmovi najčešće intimističko-psihološke tematike te su bili prepoznati kao izvrsni na mnogim domaćim i inozemnim filmskim festivalima i nagrađivani prestižnim nagradama. Redoviti je profesor na Akademiji dramske umjetnosti te ima mogućnost sva svoja filmska znanja prenijeti studentima koji vrlo rado slušaju njegova predavanja. Njegova sestra Željka Ogresta poznata je hrvatska voditeljica i TV ličnost.
Obrazovanje
Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Zagrebu. Diplomirao je u siječnju 1982. na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, na odsjeku filmske i televizijske režije.
Diplomirao je srednjometražnim igranim filmom Izlaz za nuždu pod mentorskom paskom prof. Kreše Golika.
Privatni život
Informacije o privatnom životu uklonjene su na zahtjev Zrinka Ogreste.
Posao
Već kao desetogodišnji dječak počinje snimati kratke filmove koje nerijetko nagrađuju žiriji amaterskih filmskih festivala, a filmovi koje je snimio tijekom studija prikazani su na tv-programu te na susretima filmskih akademija u zemlji i inozemstvu.
Po svršetku studija snima niz kratkih igranih i televizijskih filmova koji su često nagrađivani ovdašnjim i međunarodnim nagradama. To su kratki igrani film Zabranjena igračka, televizijski filmovi Olujna noć i Leo i Brigita i mnogi drugi.
Zrinko Ogresta je iskustvo stjecao i asistirajući na igranim filmovima (A. Vrdoljaku u Kiklopu i Z. Berkoviću u Ljubavnim pismima s predumišljajem). Također je i autor raznovrsnih filmskih i televizijskih sadržaja ostvarenih za programe Hrvatske televizije. Redatelj je složenih filmskih projekata o Ivanu Gunduliću i Marinu Držiću snimljenih za potrebe izložbi u Zagrebu i Dubrovniku. Bavio se je i filmskom kritikom (Polet, Mi).
Zbog rata u Hrvatskoj, Krhotine – kronika jednog nestajanja, njegov debitantski cjelovečernji igrani film, svoju premijeru doživljava u Europi i bilježi osobit uspjeh.
Tijekom domovinskog rata Zrinko Ogresta snima niz dokumentarističkih filmova na bojištima diljem Hrvatske. Na zapadnoslavonskom bojištu snima tri dokumentaristička filma objedinjena u seriji Prizori s virovitičkoga bojišta. U Dubrovačkom primorju snima dokumentarac Doli – krhotine moga djetinjstva. U suradnji s glumcem Fabijanom Šovagovićem za Hrvatsku televiziju ostvaruje jedan od najdirljivijih domovinskih glazbenih spotova – Ne dirajte mi ravnicu.
1994. na poziv Johna Boormana i Waltera Donahuea, urednika ugledne londonske izdavačke kuće Faber and Faber, u znamenitoj filmskoj ediciji Projections među tekstovima brojnih uglednih svjetskih filmskih autora uvršten je i esej Zrinka Ogreste Pred napuklim ogledalom.
Koncem 1993. i početkom 1994. u londonskom dnevniku Guardian tiskana su dva Ogrestina stručna članka u tjednoj rubrici Movie Masterclass (On directing actors, Misse-en-scene in film).
1995. Zrinko Ogresta snima svoj drugi cjelovečernji igrani film – Isprani. Kritika i javnost film je prihvatila gotovo aklamacijom držeći ga istinskim autorskim ostvarenjem koje smjelo oslikava hrvatsku poratnu zbilju.
Međunarodni odjeci i uspjesi filma bit će okrunjeni inozemnom retrospektivom filmova njegova autora što je ujedno i prva međunarodna retrospektiva jednoga hrvatskoga autora pod hrvatskom zastavom. Naime, kao središnji događaj tradicionalne njemačke filmske smotre – jubilarnih 20. Međunarodnih Grenzlandskih filmskih dana u njemačkom gradu Selbu u travnju 1997. prikazuju se njemačkoj i međunarodnoj filmskoj javnosti Ogrestini filmovi Krhotine – kronika jednog nestajanja i Isprani te kratkometražni igrani film Zabranjena igračka.
1999. Zrinko Ogresta snima svoj treći cjelovečernji igrani film – Crvena prašina (Interfilm & Hrvatska televizija). Film je i prije svoje hrvatske premijere izabran u službeni program 56. Međunarodnog filmskog festivala u Veneciji, čime postaje prvi hrvatski film koji se pojavljuje na programu te elitne i najstarije svjetske filmske priredbe čime si je širom otvorio vrata daljnjoj međunarodnoj promociji.
2003. Zrinko Ogresta snima svoj četvrti cjelovečernji igrani film – Tu. Još mjesec dana prije praizvedbe na nacionalnom festivalu u Puli, filmu su stigli pozivi najuglednijih svjetskih festivala, poput onih u Berlinu, Montrealu te u Karlovym Varyma. Izvrsno prihvaćen od kritike i publike, prikazan na svim kontinentima i na pedesetak svjetskih festivala, film svojim društvenokritičkim angažmanom i snažnom intimističkom orijentacijom, zaokružuje jedno vrlo plodno i uspješno razdoblje Ogrestina umjetničkog djelovanja.
2005/06. godine Zrinko Ogresta se po prvi puta okušava i na području filmske animacije. U produkciji 4 Filma i Zagreb filma, snima svoj prvi 6-minutni crtić Lift, društvenu satiru o uspinjanju na društvenoj ljestvici i o polugama moći. Iste godine realizira i ambiciozni namjenski projekt za potrebe Hrvatske turističke zajednice, dokumentarističko-igrani dvadesetominutni film Hrvatska – Mediteran kakav je nekad bio.
2008. Ogresta snima svoj peti cjelovečernji igrani film, Iza stakla. Ova egzistencijalistička ljubavna drama koju stvara u suradnji sa scenaristicom Ladom Kaštelan, ponovo mu otvara vrata središnjih svjetskih festivala. Baš kao i ostali Ogrestini filmovi, i ovaj je prikazivan na brojnim festivalima po svim svjetskim kontinentima.
2013. Zrinko Ogresta se upušta u vrlo osobit filmski izazov, jedinstven u hrvatskoj kinematografiji: snima cjelovečernji igrani film Projekcije, koji plijeni sadržajnom i formalnom osobitošću. Film snimljen u prostornom i vremenskom jedinstvu, temporalno neprekinut i sav snimljen u subjektivnim kadrovima, slika seansu na završnoj godini psihoterapeutske edukacije za skupinu psihijatara. Višeznačan, glumački suveren, film problematizira temu moći. Projekcije su naišle na neobično snažan odjek i kod filmske kritike i kod publike i ocijenjene su najvišim ocjenama.
2016. godine Ogresta ostvaruje svoj sedmi cjelovečernji igrani film S one strane. Ova suvremena drama s elementima trilera, koju scenaristički oblikuje u suradnji s piscem Matom Matišićem, i u kojoj se kroz sudbinu sredovječne patronažne sestre Vesne suptilno prelamaju sve silnice ovdašnje stvarnosti s nedavnom bremenitom prošlosti, odmah budi međunarodnu pozornost.
Zrinko Ogresta je redoviti profesor u trajnom zvanju na katedri filmske režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, na kojoj predaje od 1990. U svom pedagoškom radu studentima nastoji prenositi osobna znanja i iskustva, ali i ono što je naslijedio od svojih slavnih pedagoga (Golika, Babaje, Berkovića, Vukotića,Tanhofera). Kao profesor filmske režije igranog filma uvodi specifične igrano-filmske vježbe Rastanak i Zločin i kazna, u kojima studenti režije ovladavaju temeljima igrane forme.
2008. godine, tzv. bolonjskom transformacijom studija, Zrinko Ogresta postaje voditelj postdiplomskog studija filmske režije igranog filma. Odlikuje ga prisan, ali odgovoran i autoritativan rad sa studentima.
Osobitu pozornost posvećuje pripremi studenata za ulazak u profesionalne vode te ih u vlastitim projektima redovito angažira u svojstvu asistenata, a darovitim i odgovornim studentima u okviru svojih mogućnosti pomaže u ostvarenju prvih samostalnih autorskih poslova. Za osobit doprinos hrvatskoj kulturi koncem
Stvaralačka razina i međunarodni uspjesi potvrđeni su 2004. i Ogrestinim članstvom u Europskoj filmskoj akademiji sa sjedištem u Berlinu. Bio je i član brojnih međunarodnih i ovdašnjih filmskih žirija (Rim, Las Palmas, Pula, Zagreb, Bratislava, Lima…).
Zrinko Ogresta član je Društva hrvatskih filmskih redatelja.
Govori engleski jezik koji je, uz učenje tijekom školovanja, usavršavao u The New School of English u Cambridgeu.
Najveća postignuća
Za svoje filmove Zrinko Ogresta je bio višestruko nagrađivan u Hrvatskoj i u svijetu.
Kratki igrani film Zabranjena igračka nositelj je brojnih priznanja – Grand Prix na Međunarodnom festivalu u Madridu, Velika zlatna medalja na ovdašnjem festivalu… Televizijski filmovi Olujna noć i Leo i Brigita dobitnici su nagrada s ovdašnjih televizijskih festivala.
Film Krhotine u Berlinu, u nadmetanju za Europsku filmsku nagradu Felix, izabran je među pet najboljih mladih europskih filmova 1991. godine. Na Danima hrvatskoga filma, prvom hrvatskom filmskom festivalu, Krhotine su nagrađene nagradom Oktavijan za najbolji film godine. Na istom festivalu filmu je dodijeljena i Zlatna uljanica, nagrada katoličkog žirija. Na festivalu u Puli film je osvojio Zlatnu arenu za scenarij. Iste godine Zrinko Ogresta dobitnik je i godišnje Nagrade Vladimir Nazor za filmsko stvaralaštvo.
1992. na 18. Međunarodnom festivalu Golden Chest u Plovdivu, u konkurenciji 34 igrana djela iz cijeloga svijeta, Krhotine osvajaju drugu nagradu međunarodnog žirija, nagradu Silver Chest.
Film Isprani u Napulju 1996. osvaja najugledniju svjetsku televizijsku nagradu – Prix Italia, koja je jedno od najvećih priznanja u povijesti hrvatskoga filma i najveći uspjeh u povijesti Hrvatske radio-televizije. U rujnu 1996. Isprani osvajaju još jednu međunarodnu nagradu – Grand Prix na Međunarodnom festivalu srednjoeuropskog filma Srednjoeuropska inicijativa koji je održan u Budimpešti da bi u listopadu 1998. osvojili i svoj treći europski grand prix – prvu nagradu Eurimagea, središnje zaklade za potporu europskoga filma, na međunarodnom festivalu u Rimu Medfilm ’98. Film je nagrađen Zlatnom arenom za najbolji hrvatski film 1995. na Hrvatskom filmskom festivalu u Puli. Uz Grand Prix film je još bio dobitnik 5 stručnih Zlatnih Arena (za režiju, glavnu žensku, glavnu mušku i sporednu mušku ulogu te za montažu) i jedne posebne nagrade za kameru, nagrade Kodak.
Iste godine film sudjeluje u službenom programu uglednog festivala u Karlovym Varyma. Stečeni međunarodni atributi čine da Isprane 1996. u svoje programe pozivaju međunarodni festivali u Gijonu, Roterdamu, Goteborgu, Cottbusu, Kairu, Kalkuti, Solunu, Plovdivu… Na Danima Hrvatskog filma Isprani dobivaju nagradu Oktavijan, godišnju nagradu filmskih kritičara za najbolji dugometražni igrani film. Iste su godine Isprani predstavljali Hrvatsku u natjecanju za nagradu Oscar.
Film Crvena prašina na prestižnom 15. jubilarnom međunarodnom festivalu u izraelskom gradu Haifi osvaja Grand Prix “Zlatno sidro” kao najbolji film festivala, u konkurenciji 14 izabranih europskih filmova. Nekoliko tjedana potom u Sjedinjenim američkim državama, na festivalu Worldfest-Flagstaff, najvećem neovisnom festivalu u SAD-u, film osvaja nagradu za najbolji strani film (film s izvan engleskog govornog područja) što je ujedno i prva nagrada dodijeljena hrvatskom filmu na američkom tlu od uspostave neovisne Hrvatske.
Ubrzo zatim Crvena prašina osvaja i svoj treći međunarodni Grand Prix, u Rimu na festivalu Medfilm na koji drugu godinu za redom osvaja prvu nagradu “Amore e Psiche” (osvojenu 1998. i za Isprane). Film je iste godine izabran za hrvatskog predstavnika za nagradu Oscar, a Zrinko Ogresta nagrađen Nagradom grada Zagreba. Na hrvatskom filmskom festivalu u Puli ’99. Crvena prašina je nagrađena središnjim zlatnim arenama za režiju i scenarij, te arenama za montažu i epizodnu mušku ulogu. Film je također nagrađen nagradom publike Zlatna vrata Pule.
Film Tu je na 50. jubilarnom festivalu u Puli nagrađen Grand Prixom, Velikom zlatnom arenom za najbolji film godine. Hrvatskim filmom godine proglašavaju ga i čitatelji najčitanijeg hrvatskog dnevnog glasila “Večernji list” (“Večernjakova ruža” za 2003.god.). U lipnju 2004. film je nagrađen i središnjim državnim priznanjem na području umjetnosti, godišnjom Nagradom Vladimir Nazor za filmsko stvaralaštvo. Još mjesec dana prije praizvedbe na nacionalnom festivalu u Puli, filmu su stigli pozivi najuglednijih svjetskih festivala, poput onih u Berlinu, Montrealu te u Karlovym Varyma, na kojemu će u srpnju 2004. film doživjeti svoju međunarodnu premijeru u glavnom, natjecateljskom programu te zabilježiti najveći uspjeh hrvatskoga filma od državnog osamostaljenja: film je nagrađen drugom festivalskom nagradom – “Kristalnim globusom”- posebnom nagradom žirija.
Samo tjedan dana nakon festivala u Karlovym Varyma, Tu pobjeđuje i na 11. Međunarodnom filmskom festivalu Palić 2004. u Subotici. U programu pod nazivom “Paralele i sudari”, u konkurenciji biranih filmova tranzicijskih zemalja, film Tu je proglašen najboljim i dodijeljena mu je nagrada “Tolerance Award”. Dva mjeseca iza toga, u rujnu 2004. film osvaja Grand Prix i pobjeđuje na 9. Međunarodnom filmskom festivalu u Milanu, a u listopadu iste godine na 26. Mediteranskom filmskom festivalu u Montpellieru, najvećem mediteranskom filmskom festivalu, film osvaja Nagradu kritike međunarodnog žirija filmskih kritičara.
Tek nekoliko dana poslije toga film Tu pobjeđuje i u Americi, na uglednom 27. Međunarodnom filmskom festivalu u Denveru i osvaja prestižnu “Nagradu Krzysztof Kieslowski” za najbolji film festivala. Koncem ožujka 2005. Tu je nagrađen i na afričkom kontinentu: na 12. Međunarodnom filmskom festivalu u Tetouanu u Maroku, žiri FICC/IFSS (Federation internationale des cine-clubs/International Federation of Film Societies) proglašava ga najboljim filmom festivala i dodjeljuje nagradu “Don Quijote Prize”.
Njegov dokumentarističko-igrani dvadesetominutni film Hrvatska – Mediteran kakav je nekad bio u Berlinu 2006. osvaja prestižno priznanje, tzv. Oscara za namjenski film.
Film Iza stakla nominiran je za Kristalni globus 43. Međunarodnom filmskom festivalu u Karlovym Varyma 2008., a zatim, što je svojevrstan kuriozitet, bio i u glavnom programu još jednoga svjetskog festivala “A” kategorije, 32. Međunarodni filmski festival u Kairu 2008. Hvaljen od filmske kritike, film pozdravlja i publika te osvaja Nagradu publike na 10. Međunarodni filmski festival u Motovunu te nekoliko nagrada na nacionalnom festivalu u Puli 2008.
Igrani film S one strane izabran je u službeni program Panorama, 66. Međunarodnog filmskog festivala u Berlinu u kojem biva i nagrađen posebnom nagradom žirija. Iste godine film je bio apsolutni pobjednik nacionalnog festivala u Puli te nagrađen sa sedam središnjih Zlatnih arena te nagradom Oktavijan, nagradom hrvatskih filmskih kritičara.
Europska filmska akademija (EFA) uvrstila je film S one strane u izbor pedeset najboljih europskih filmova 2016. godine, a film je bio i hrvatski kandidat za nagradu Oscar te dobitnih brojnih priznanja na međunarodnim festivalima diljem svijeta. Hvaljen od najuglednijih svjetskih filmskih medija (Variety, Screen International, The Hollywood Reporter…) prikazan je u redovitoj kino-distribuciji mnogih europskih zemalja.
Za osobit doprinos hrvatskoj kulturi koncem 1996. predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman odlikovao ga je ordenom Reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića.
Odgovori