Sunčana Škrinjarić je bila hrvatska pjesnikinja, pripovjedačica i scenaristica, a posebno se istaknula pisanjem za djecu. Majka je jedne od hrvatskih najpoznatijih i najomiljenijih spisateljica za djecu, Sanje Pilić. Njezina djela odlikuje mašta, a u mnogima od njih je kroz metaforu spominjala vlastito djetinjstvo. Zanimljive i maštovite priče koje je napisala često su poslužile kao scenaristička podloga za televizijske serije i filmove. Preminula je u 22.4.2004. godine u Zagrebu u 73. godini života.
Obrazovanje
Sunčana je u Zagrebu završila osnovnu školu i gimnaziju, a na Pedagoškoj akademiji je diplomirala hrvatski jezik. Imala je želju postati učiteljica ali iako se to nije ostvarilo, život je posvetila djeci kao spisateljica mnogih bajki.
Privatni život
Rođena je 11.12.1931. godine kao najstarije dijete u obitelji Zdravka i Mire Škrinjarić. Njezin mlađi brat Mario, koji je s 23 godine poginuo u automobilskoj nesreći, svirao je u zagrebačkom vokalno-instrumentalnom sastavu “Bijele strijele”, dok je sestra Tihana Škrinjarić poznata koreografkinja i plesna pedagoginja. Sunčana je spisateljski talent naslijedila od bake Zofke Kveder Demetrović.
Jedno vrijeme je živjela u Splitu gdje je upoznala Marka Pilića s kojim je dobila kćer Sanju. Njih dvoje su se ubrzo rastali, a Sunčana se nakon toga vratila u Zagreb. Javnosti je slabije poznata njezina veza s pjesnikom Josipom Severom kojega je upoznala u zagrebačkoj kavani Corso.
2010. godine je objavljena knjiga pod nazivom “Knjiga o Sunčani i Severu” u kojoj središnje mjesto zauzimaju “Severilije”, tekstovi koje je Sunčana posvetila Josipu. Osim toga, u knjizi se nalaze i stihovi koje je Sever pisao za Sunčanu te autentični dokumenti, pisma i pjesme koje su sačuvale Severova sestra i kći Sunčane Škrinjarić.
Posao
Sa samo petnaest godina, 1946. godine objavila je svoje prvo djelo, bila je to zbirka pjesama “Sunčanice”. Radila je mnoge poslove, bila je novinarka u dnevnom listu “Borba”, glumica u Šibenskom kazalištu, urednica dječjeg obrazovnog programa na Radio Zagrebu, a radila je i kao činovnica u Domu narodnog zdravlja i Statističkom zavodu u Zagrebu.
Sunčana je poznata po svojim bajkovitim pričama za koje se čini da je inspiraciju pronalazila u malim, svakodnevnim situacijama.
Svakodnevicu je pretvarala u bajku čime je čitatelje tjerala da pogledaju oko sebe i magiju pronađu u stvarima koje ih okružuju, poput djece koja u svemu pronalaze nešto čarobno. Svaka njezina priča osim maštovitih prizora sadrži i razne pouke.
Jedna od njezinih najčitanijih i najljepših priča je “Plesna haljina žutog maslačka” za koju je inspiraciju pronašla promatrajući prirodu i promjene koje se u njoj odvijaju.
Osim te priče, za najmlađe je namijenila i slikovnice “Zimska bajka” i “Tri jabuke s bakina ormara”. Objavila je nekoliko knjiga proze i pjesama za djecu, a neke od poznatijih su “Ljeto u modrom kaputu”, “Kaktus bajke”, “Čudesna šuma”, “Dva smijeha” i “Slikar u šumi”.
Autorica je radiodrame za djecu i mlade “Čovjek koji je postao gljiva” i “Zeleni šešir”, te igrokaza “Slon u gradu”, “Bajka o maslačku” i “Ludi lampion”. 2002. godine je objavljena knjiga “Začuđena zemlja i oko nje” u kojoj je objedinjen njezin izbor igrokaza za djecu.
Iako je najveći dio svog književnog opusa posvetila djeci, napisala je i nekoliko djela za odrasle – “Pasji put”, “Jogging u nebo”, “Čarobni prosjak”, “Kazališna kavana”, “Noć s vodenjakom” i “Cvijeće u listopadu”.
Najveća postignuća
Njezina djela su uvrštena u čitanke i popise obaveznih školskih lektira te su prevedena na mnoge strane jezike. Prvi hrvatski dugometražni film “Čudesna šuma” iz 1989. godine, snimljen je prema njezinu romanu i scenariju.
Dobitnica je književne nagrade Ivana Brlić-Mažuranić, a nagradu Grigor Vitez dobila je tri puta. 1999. godine je bila nominirana za najveću svjetsku nagradu na području književnosti za djecu i mlade, Hans Christian Andersen.
Na Međunarodnoj izložbi “Mir, sloboda i tolerancija” u Münchenu, njezin roman o odrastanju i ratu, “Ulica predaka” je predstavljao Hrvatsku.
Autor: A.V.
Odgovori