Sanja Pilić hrvatska je književnica rođena 16.5.1954. godine. Priznata je kao jedna od najpoznatijih, najčitanijih i najnagrađivanijih spisateljica, a čak šest njezinih knjiga uvršteno je u popis za lektiru za osnovne škole. Njezine knjige godinama su omiljeno štivo djece i tinejdžera jer je sposobna poistovjetiti se s mlađim naraštajima, pisati jezikom djece i pri tome ostati iskrena i vjerodostojna.
Iako je kći jednako poznate spisateljice Sunčane Škrinjarić, pobrinula se da ne ostane u njezinoj sjeni. Njezine su knjige izdane u iznimno velikim nakladama te su prevođene na nekoliko svjetskih jezika.
Obrazovanje
U ranijoj dobi znala je da se želi baviti umjetnošću, ali njezin fokus nije bio na pisanju, već na fotografiji. Upisala je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, fotografski odsjek.
Privatni život
Sanja Pilić odrastala je bez sumnje u pravoj literarnoj obitelji. Njezina baka Zofka Kveder bila je slovenska spisateljica, prevoditeljica i novinarka, a majka izuzetno cijenjena spisateljica za djecu i odrasle Sunčana Škrinjarić.
Sanja je majka dvoje odrasle djece Vladimire Spindler i Vida Spindlera.
Vladimira Spindler rođena je 1976. godine te nije bilo sumnje da će i ona krenuti umjetničkim vodama. Bez obzira na izražen spisateljski gen, Vladimira se okrenula fotografiranju. Iza nje su brojne uspješne izložbe fotografija, a radila je i na projektu Geni moje djece u kojem vrlo intimno opisuje svoj život te živote svoje majke i bajke i sve što ih povezuje. Majka je Renea i Maše i rastavljena je od svog supruga.
Vid Spindler okrenuo se filmskoj umjetnosti te danas radi kao pomoćnik režije i voditelj snimanja. Vid je otac sina Bartola.
Sanja vodi smireniji život, putuje kada stigne, odlazi na fitness i druži se sa svojim prijateljima. I dalje je aktivna u kulturnom životu pa odlazi na promocije knjiga i izložbe. Obožava jutra kada pije kavu s kćerkom, a navečer često cijela obitelj dođe k njoj na gledanje filmova uz kokice.
Voljela je čitati Mešu Selimovića i Gabriela Garcia Marqueza koji su joj otkrili neke nove svjetove, a sada više ne čita toliko jer smatra da su joj stariji pisci koje je pročitala već sve rekli i svemu naučili.
Posao
Ova popularna spisateljica nije se odmah počela baviti pisanjem. Prije nego je otkrila svoje pravo zvanje, bila je fotografkinja, koloristica i trik-snimateljica na crtanim filmovima.
1985. godine objavljuje svoj prvu knjigu pod nazivom Ah, ludnica. Ovo je zbirka tridesetak kratkih priča o vječitim autsajderima i njihovoj osamljenosti.
Sljedeća knjiga Tjeskoba šutnje objavljena je 5 godina kasnije i priča priče o nesigurnosti u sve pa čak i u vlastiti identitet, a prepuna je unutarnjih monologa koji daju izvrstan uvid u psihu junaka priča. Iste godine piše O mamama sve najbolje, roman namijenjen djeci. U ovom se romanu radi o otkačenoj mami koja smišlja likove i priče, a zaplet unutar romana se događa kada glavna junakinja upozna jednog od likova maminih priča. Zbirka kratkih pričica Nemam vremena iz iste godine namijenjena je mlađim uzrastima i oblikovanju njihovog kritičkog razmišljanja o životu koji ih čeka i svijetu općenito. Svaka priča završava nekom poukom vrlo korisnom za tu krhku dob.
1994. godine izlaze Mrvice iz dnevnog boravka za koje je Sanja Pilić nagrađena. Ovaj roman pripovijeda o jednoj zagrebačkoj obitelji iz perspektive dječaka Janka koji sa svojim najbližima proživljava probleme financijske prirode.
Godinu dana kasnije izlazi još jedna zbirka priča pod nazivom E, baš mi nije žao koja na duhovit način oslikava probleme s kojima se susreću mladi u pubertetu.
2001. godine Sanja Pilić piše još jednu nagrađivanu knjigu luckastog imena Zafrkancije, zezancije, smijancije i ludancije koja je zapravo svojevrsna zbirka raznih dječjih zgoda i nezgoda napisana u Sanjinom svojevrsnom stilu s pregršt riječi iz dječjeg i mladenačkog slenga kojeg je ona kroz godine dovela do savršenstva.
2002. godine izlazi jedan od najpoznatijih naslova iz opusa ove književnice, a to je roman Sasvim sam popubertetio o dječaku Luki koji uskoro kreće u srednju školu i kojeg muče djevojke, obitelj i rastanak od osnovne škole.
Četiri godine kasnije objavljen je roman Jesam li se zaljubila o trinaestogodišnjoj djevojčici Zlatki i o prvim ljubavima, prvim poljupcima i prijateljstvima.
2007. godine neumorna Sanja Pilić piše još jedan roman imena Što mi se to događa o ljubavnim i obiteljskim zavrzlamama jedne Maše i njezinom tati koji ima curu tek nešto stariju od nje.
Tri godine nakon toga piše zabavnu i smiješnu priču Hoću biti posebna o djevojčici Klaudiji koja se svim silama trudi drugačija od drugih, ne bi li na kraju shvatila da je zapravo već odavno ono što je htjela biti.
Ideš mi na živce, koja izlazi 2011. godine, prati priču djece rastavljenih roditelja i svega onoga što ta novonastala situacija nosi sa sobom.
Zadnjih se godina Pilić bavi i novim tehnologijama koje su neizbježna zanimacija u životu mladih ljudi te se upravo na tome bazira roman Pošalji mi poruku iz 2016. godine koji obrađuje problematiku otuđenosti i skrivanja iza nasmiješenih lica na fotografijama na društvenim mrežama.
Uz sve priče i romane, našla je vremena i osmisliti slikovnice za najmlađe uzraste, a centralni lik većine tih slikovnica je djevojčica Maša koju pratimo u nastavcima Maša i životinje, Maša i klaun, Maša i muzej, Maša i putovanje, Maša i sport.
Osim ovog serijala o Maši, našle su se tu još i slikovnice pod imenom Znatiželjna koka, Zaljubljeni Medo, Vuk Grga i njegova obitelj i Nemoderni Perica.
Sanja Pilić inspiraciju za svoja djela često je tražila i pronalazila unutar svoje obitelji pa su joj okosnicu romana često činile pubertetske zgode njezine djece, ali i sve ono kroz što su prolazili njezini unuci. Tvrdi da je u današnje doba teže postati dobar pisac djeci koja vrlo često radije odabiru knjige o zombijima i vampirima, ako uopće čitaju. Ipak, ona je u tome uspjela te su neki romani dostigli nakladu preko 10.000 primjeraka. Njezini tekstovi prevođeni su na engleski, slovenski, nizozemski, njemački, talijanski i mađarski jezik, a dvije knjige su prevedene na slovenski jezik.
Pilić je uz pisanje pronašla vremena i za suradnju sa zagrebačkom Autonomnom ženskom kućom gdje je radila sa zlostavljanom djecom. Osim toga, bila je članica prosudbenih odbora za dječje književno stvaralaštvo na smotrama poput LiDraNa, a neumorno nastupa u školama diljem Hrvatske gdje se druži s djecom i radi na njihovoj kulturi čitanja.
Najveća postignuća
Već 1981. godine osvaja drugu nagradu Večernjeg lista, a 2006. godine treću. 1990. godine nagradio ju je Radio Študent i revija Literatura iz Slovenije. Te iste godine i 2006. osvaja nagradu Grigor Vitez, a 1995. i 2001. nagradu Ivane Brlić Mažuranić.
2007. godine nagrađena je nagradom Mato Lovrak.
2008. godine za roman Jesam li se zaljubila dobila je diplomu Časne liste Međunarodnog vijeća za dječju knjigu.
2010. osvaja prestižnu nagradu Kiklop za Hoću biti posebna, a 2011. tu istu nagradu za slikovnicu Maša i gosti.
Nakon iznimno bogatog opusa i odgajanja mnogih generacija, za sve zasluge u kulturi i prosvjeti zaslužno je primila 2011. godine odlikovanje Reda Danice hrvatske s likom Antuna Radića.
2017. godine osvaja treću nagradu Grigor Vitez za knjigu Pošalji mi poruku.
Njezini romani Mrvice iz dnevnog boravka i Sasvim sam popubertetio preneseni su na kazališne daske u Zagrebu i Karlovcu.
Autor: M.S.
Odgovori