Stipe Božić

Stipe Božić je jedan od najuspješnijih hrvatskih i svjetskih alpinista koji se popeo na najviše vrhove svih sedam kontinenata, a na svojim putovanjima snimio je mnoštvo izvrsnih fotografija te ih izlagao na zajedničkim i samostalnim izložbama. Kao snimatelj filmskih i video materijala o nepoznatim dijelovima svijeta koje je osvajao, Božić je snimio i režirao više od 100 dokumentaraca za koje je nagrađivan na međunarodnim filmskim festivalima. Osim alpinizmom, bavio se još ronjenjem, speleologijom i aktivnim skijanjem. Autor je mnogobrojnih knjiga, novinskih članaka, feljtona, novela i kalendara. Radio je kao fotograf, slobodni snimatelj i novinar za medije i bio je montažer na HRT-u. Bio je član Hrvatske gorske službe spašavanja i punih 15 godina pročelnik splitske stanice HGSS-a. Početkom 1990-ih sudjelovao je u Domovinskom ratu. Odlaskom u mirovinu ovaj pustolov ne miruje već radi na više projekata, piše novu knjigu, snima filmove, predaje na nekim festivalima u sastavu je žirija te i dalje odlazi u planinske pohode. Na lokalnim izborima izabran je za vijećnika u Gradskom vijeću Splita s liste HDZ-a.

Obrazovanje

Stipe Božić je u Splitu pohađao Elektrotehničku srednju školu, a 1968. završio je alpinističku školu u splitskom Planinarskom društvu Mosor.

Privatni život

Stipe Božić rođen je 2.1.1951. godine u malom mjestu Zavojane kod Vrgorca gdje je proveo sretno djetinjstvo uz oca vinogradara Jozu, majku domaćicu Nedu i mlađu sestru Dubravku. Za vrijeme srednjoškolskih dana s obitelji se preselio u Split gdje mu je otac radio kao vozač.

Roditelji su se protivili njegovom učlanjenju u izviđače i odlasku u planine, no Stipe Božić nije imao namjeru odustati od tog izazova.

Nakon završetka srednje škole kao električar se zaposlio na prekooceanskim brodovima, no kada je zaradio nešto novca vratio se na kopno, kupio opremu za penjanje i krenuo u planine.

Božić se dva puta ženio. Iz prvog braka sa suprugom Smiljanom je imao sina Joška. Sin je kao srednjoškolac bio dragovoljac u Domovinskom ratu poput oca, a kasnije je s ocem sudjelovao u akcijama HGSS-a. Nakon samo dvije godine braka, 2007. godine, 32-godišnji sin Joško je poginuo sa svojom suprugom Anom vozeći motocikl na cesti kod Drvenika.

Božić u drugom braku sa suprugom Verom ima dvije kćeri, Maju i Ivu.

Iva je završila fakultet komparativne književnosti i češki jezik, te Akademiju likovnih umjetnosti, višegodišnja je gorska spašavateljica i vrsna alpinistica poput svog oca.

Maja živi u Španjolskoj, gdje je završila studij stop-motion animacije, te radi u penjačkim centrima u Belgiji i Švicarskoj.

Supruga Vera nije alpinistica, ali se sa Stipom popela na Kilimanjaro u Africi.

Jedna od najdražih Božićevih uspomena je njegov susret s Dalaj lamom, a tužna sjećanja su mu tragedije s puno stradalih alpinista koje je vidio na ekspedicijama.

Posao

Prva ekspedicija u kojoj je sudjelovao Stipe Božić je bila 1975. na planinu Hindukuš, kada se popeo na najviši vrh Afganistana. O toj ekspediciji je snimio prvi dokumentarac “Hindush 75”, a kasnije seriju “sedam vrhova”.

U svojoj alpinističkoj karijeri popeo se na najviše vrhove svih kontinenata i na tri najviša vrha svijeta. Na Mount Everest u Aziji popeo se dva puta, 15.5.1979. i 10.5.1989., te postao drugi Europljanin poznat po tom uspješnom pothvatu.

Kroz osamdesete i devedesete godine sudjelovao je u brojnim ekspedicijama na Himalaju, a popeo se i na većini značajnih Alpskih vrhova. S glumcem Vedranom Mlikotom i glazbenikom Hrvojem Rupčićem popeo se na drugi najviši vrh Europe, na Monte Rosi u Alpama.

Mont Blanc u Europi osvojio je 1974., vrhove Aconcagua u Južnoj Americi, Mount McKinley u Sjevernoj Americi, Mount Kosciusko u Australiji, Mount Cook na Novom Zelandu i Kilimanjaro u Africi osvojio je 1996., Mount Vinson na Antarktici 1997, a na najviši vrh Europe, Elbrus, popeo se 1999. godine. Također, osvojio je i sve druge najviše vrhove na svakom kontinentu.

Na Sjeverni pol s jednom međunarodnom ekspedicijom Stipe Božić je stigao na skijama, a nakon penjanja na vrhove svijeta spuštao se u dubine podmorja i podzemlja. U Lukinu jamu na Velebitu spustio se 1395 metara duboko snimajući jedno od najznačajnijih podzemnih istraživanja u kojem su hrvatski speleolozi pronašli nove prolaze.

U sklopu putopisnih serija “Sedam vrhova”, “Dubine”, “Hrvatske planine”, “GSS-spas u planini”, “Krš i more”, “Rijeke Hrvatske”, “Svete planine svijeta”, “Pustinje svijeta”, “Nazovi 112”, “Let nad Hrvatskom” i “Tragom pradjedova” koje su prikazane na HRT-u, Božić je režirao više od 100 dokumentarnih filmova. Kao snimatelj i redatelj radio je na još brojnim dokumentarcima: “Lukina jama”, “7 vrhova”, “Od Sibira do Sjevernog pola”, “Oluja nad Kijevom”, “K2 Triumph and Tragedy” , “Zašto (Why -Everest ’79)”, “Faros Paros” i drugi. Dokumentarne serije i filmove koje je režirao i snimao prikazuju se širom svijeta.

Kao plodni publicista godinama je pisao za “Slobodnu Dalmaciju”, “Večernji list”, časopis “Hrvatski planinar”, “Hrvatsku Maticu iseljenika”, “National Geographic” i književni časopis “Mogućnosti”. Tri novele objavio je u “Večernjem listu”, a napisao je knjige: “Put na vrh svijeta” (1990.), “Sedam vrhova” (2003.), “”Svete planine svijeta” (1990.), “K2 trijumf i tragedija” (2014.).

Božićeve fotografije koje je snimio na svojim putovanjima bile su uvrštene na izložbi Hrvatska fotografija od 1950-e do danas u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu.

Najveća postignuća

Kao alpinistu, Stipu Božića njegovi rezultati koje je ostvario svrstavaju ga u jednog od najuspješnijih hrvatskih i svjetskih alpinista.

Njegovi filmovi su nagrađivani na festivalima širom svijeta. Na filmskom festivalu u Trentu 1999. njegov film “Reticent wall” osvojio je nagradu Srebrni encijan za najbolji sportski dokumentarni film, a istoimeni film je na međunarodnom festivalu u Kathmanduu osvojio nagradu publike. Za film “Dhaulagiri Express” nagrađen je Zlatnom kamerom za najbolji film u Grazu i Grand Prix-om u Popradu.

Hrvatsko novinarsko društvo dodijelilo mu je 2010. nagradu Marko Polo-slavni putopisac.

Nagradu Kiklop 2014. osvojio je u kategoriji za publicističku i znanstveno-popularnu knjigu “K2-trijumf i tragedija”.
Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91 dodijelila mu je priznanje 2017. Junak hrvatskog Domovinskog rata.
Bio je nominiran za nagradu županije Splitsko-dalmatinske za životno djelo.

Autor: D.G.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]

Komentiraj

*