Pavo Barišić je poznat kao ministar znanosti i obrazovanja te hrvatski filozof, koji je radio kao znanstveni savjetnik na Institutu za filozofiju u Zagrebu, a pored toga je objavio i nekoliko znanstvenih radova na njemačkom, engleskom i hrvatskom.
Obrazovanje
Pavo je 1982. godine završio pravo na zagrebačkom Pravnom fakultetu obranom diplomskog rada “Hegelova filozofija prava”. Godine 1983. diplomirao je studij filozofije, književnosti i njemačkog jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu obranom rada “Transformacija praktične filozofije”.
Nakon toga je pohađao postdiplomski studij Filozofije znanosti na Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku kada je 1985. godine magistrirao na Fakultetu političkih znanosti i 1989. godine stekao stupanj doktora filozofije.
Privatni život
Pavo Barišić je rođen 9. rujna 1959. godine u mjestu Gornja Dubica u Bosni i Hercegovini.
Posao
Od 1984. do 1986. godine radio je kao znanstveni asistent na Fakultetu političkih znanosti, da bi 1986. godine dobio posao na Odjelu za filozofiju Instituta za povijesne znanosti.
Od 1992. do 1997. bio je na čelu znanstvenog projekta “Filozofija prava Ante Starčevića”. Od 1997. do 2002. radio je kao direktor programa istraživačke djelatnosti “Povijest hrvatske filozofije i temeljni problemi filozofije”.
Bio je na čelu Odsjeka za filozofiju od 2005. do 2013. te voditelj međunarodnog projekta suradnje između Sveučilišta u Splitu te Sveučilišta Ludwig Maxmilian u Münchenu.
Od 2000. do 2011. u Zadru na Odjelu za filozofiju predavao je “Modernu filozofiju”. Od 2002. do 2012. na Katoličko-bogoslovnom fakultetu predavao je “Povijest filozofije”. Od 2012. zaposlen je na Filozofskom fakultetu u Splitu kao redoviti profesor.
Radio je kao pomoćnik ministra znanosti, obrazovanja i športa. Bio je predsjednik Upravnog vijeća Agencije za znanost i visoko obrazovanje, predsjednik Hrvatskog filozofskog društva i Kluba hrvatskih humboldtovaca. Pavo je jedan od urednika za časopise “Limes” i “Dokos”.
Pavo je jedan od utemeljitelja Hrvatskog bioetičkog društva te djeluje kao tajnik međunarodne Paneuropske unije.
Bavio se istraživanjem povijesti hrvatske filozofije, proučavajući koje su važne odrednice kada je u pitanju identitet hrvatske filozofije. Upravo je to želio istražiti u “bogatstvu struja europske filozofske misli”.
U filozofiji prava istražuje povezanost zakona, prava i slobode. Pavo se usredotočio na Starčevića po kojem je pravo božanska tvorevina koja postoji za čovjeka zbog njegove slobode življenja i djelovanja u zajedništvu s drugim ljudima.
Pavo se tijekom istraživačkog rada nekoliko puta nadovezao na reforme uz pomoć kojih je želio postići opće dobro u politici kao i pravednost.
2016. godine Barišić je postao ministar znanosti i obrazovanja u Vladi Andreja Plenkovića. U lipnju 2017. godine, nakon preslagivanja Vlade, Barišić je smjenjen s pozicije ministra, a na njegovo mjesto postavljena je Blaženka Divjak.
Najveća postignuća
Pavo je objavio tri knjige kao samostalni autor te četiri knjige kao urednik i koautor. Objavio je knjige: “Welt und Ethos”, “Filozofija prava Ante Starčevića” i “Dijalektika običajnosti”.
Pomogao je urediti zbornike kao što je “Demokracija i etika”, “Otvorena pitanja povijesti hrvatske filozofije”, “Pavao Vuk. Pavlović – život i djelo”.
Od 1987. do 1989. boravio je kao doktorand na Sveučilištu u Augsburgu u sklopu akademske razmjene. Na programu Zaklade Alexander von Humboldt bio je jedan od gostujućih istraživača koji je predavao i na Sveučilištu Kvansei Gakuin u Japanu od 2002 do 2003.
Pavo je bio voditelj znanstvenih skupova “Filozofija vremena” na Cresu 2000., zatim na skupu “Filozofska gibanja na jugoistoku Europe” na Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu 2001. godine te na znanstvenom skupu “Svijet u filozofiji” u Augsburgu.
Sudjelovao je na brojnim međunarodnim kongresima i simpozijima u Njemačkoj, Austriji, Rumunjskoj, Belgiji, Francuskoj, Španjolskoj, Japanu, Koreji, Rusiji i Turskoj.
Godine 2015. dobio je nagradu za znanstvenu izvrsnost u Institutu za filozofiju.
Ipak, Pavo Barišić široj je javnosti postao zanimljiv i po aferi do koje ga je doveo jedan njegov znanstveni rad. Naime, 2011. godine četvorica su znanstvenika prijavila Barišića i njegov rad zbog plagijata. Rad je objavljen u značajnom znanstvenom časopisu Synthesis Philosophica, ali su u njemu uočene prepisane ideje i formulacije četvorice poznatih filozofa i teoretičara, a bez da su navedena njihova imena kao izvori. Time je Barišić ideje tih znanstvenika prikazao kao svoje. Barišić je optužen i za kopiranje natuknica s Wikipedije, čime je prepisao čak i krivo navedeno ime jednog američkog filozofa.
21. 12. 2016. godine Odbor za etiku i znanost donio je presudu da je Barišićev rad doista plagijat. Iako su ga javnost i njegovi politički protivnici nakon ove presude pozivali da podnese ostavku na mjestu ministra znanosti i obrazovanja, Barišić tvrdi da za ostavku nema razloga jer je izostavljeno ime navedenih znanstvenika u njegovom radu bilo ništa drugo nego tiskarska greška, za koju se već ispričao.
Odgovori