Mile Kekin

Milan Kekin, u javnosti poznatiji kao Mile, hrvatski je glazbenik, glavni vokal i tekstopisac punk-rock grupe “Hladno pivo”. Zbog svoje karizmatičnosti i stava kojeg ne krije, s godinama je stekao veliku popularnost i ugled u hrvatskom društvu pa često dobiva pozive da nastupi i u televizijskim serijama i u filmu. Nerijetko je i politički angažiran, a stihovi nekih njegovih pjesmama govore i o trenutnom stanju u društvu i politici.

Obrazovanje

Mile Kekin je osnovnu školu polazio u njemačkom Brettenu, u pokrajini Baden-Württemberg gdje se i rodio. No, prije nego što je krenuo u sedmi razred obitelj se preselila u Tuzlu, u BiH, gdje je nastavio i završio osnovnoškolsko obrazovanje.

Ubrzo mu je preminuo otac te se s majkom preselio u Zagreb, u kvart Gajnice te je nastavio polaziti srednju školu.

Nakon završene srednje škole, upisao je Filozofski fakultet u Zagrebu. Diplomirao je Engleski i Njemački jezik i književnost te je postao profesor spomenutih jezika.

Privatni život

Mile Kekin rodio se u Brettenu, u Njemačkoj 11.1.1971. godine. Prvi dio djetinjstva proveo je u Njemačkoj, s roditeljima koji su tamo radili i s mlađim bratom. No, prije nego što je krenuo u sedmi razred osnovne škole, roditelji su ga poslali u Tuzlu, u BiH, gdje je završio osnovnu školu.

Nakon toga, preminuo mu je otac, a majka se odlučuje s njim i s njegovim mlađim bratom preseliti u zagrebačke Gajnice gdje su počeli graditi kuću. Pošto je majka sada morala sama prehraniti cijelu obitelj, odlučila se vratiti u Njemačku s Miletovim mlađim bratom, a Mile je u dobi od 15 godina ostao sam u Zagrebu.

Još od ranog djetinjstva Mile je uživao u punku i rocku. U Njemačkoj je slušao punk, pop i novi val i glazbenike koji su pjevali na njemačkom jeziku koji mu je bio posve razumljiv. Kada se preselio u BiH, ostao je vjeran istom žanru, ali na drugom jeziku.

Nakon preseljenja u Zagreb sve više je bio uvjeren da želi imati svoj vlastiti bend. Naime, još u tinejdžerskim danima počeo je svirati gitaru, a njegovi omiljeni bendovi bili su Sex Pistolsi, The Ramonesi, Dead Kennedys, Azra, Električni orgazam i drugi. Zbog utjecaja punk benda Zabranjeno pušenje, Mile i prijatelji koje je upoznao u Zagrebu, 1988. godine, osnovali su bend Hladno pivo.

2007. godine Mile je upoznao i zaljubio se u devet godina mlađu Ivanu Novosel, tada studenticu medicine. Ubrzo su se vjenčali, a te iste godine Ivana mu je rodila sina Vitu. Par je na vjenčanje pozvao samo nekoliko prijatelja kako bi izbjegli medije, a nakon ceremonije društvo su počastili pivom i čipsom. 2012. godine par je dobio djevojčicu Mišu.

Kekinova supruga Ivana Novosel nastupala je u spotu Hladnog piva “Bilo koji broj” koji je objavljen krajem 2013. godine.

Kekin je u javnosti poznat kao osoba koja pruža podršku Zagreb Prideu, a 2013. godine je proglašen Homofrendom godine.

2016. godine objavio je pjesmu na YouTubeu “Ja nisam vaš” u kojoj kritizira radikalno desnu politiku.

Posao

Još u tinejdžerskim danima ljubav prema punku i novom valu povezala ga je s budućim članovima benda Hladno pivo – Mladenom Subošićem Subom (bubnjevi i udaraljke) te Tadijom Martinovićem Tedijem (bas gitara). Nakon toga, u srednjoj školi je upoznao i gitaristu Zorana Subošića – Zokija te su 1988. godine osnovali punk bend Hladno pivo.

21.5.1988. godine bend je svoj prvi koncert održao u Kumrovcu za vrijeme jednog izviđačkog natjecanja.

Mile Kekin je u struci radio samo jedan posao. Jedno vrijeme je predavao u školi stranih jezika. Nakon toga, intenzivno se i još više posvetio glazbi.

1993. godine Hladno pivo je izdalo svoj prvi album “Džinovski” koji je nazvan prema poštapalici jednog člana benda. Naime, spomenuti naziv koristio se unutar psovki.

1995. godine izašao je novi album “G.A.D.”, a slijedili su ga  “Desetka” 1997. godine i “Pobjeda” 1999. godine. Nakon toga, Mile je napustio bend i osnovao svoj novi sastav “Mile i putnici” za koji je s Ivankom Mazurkijević otpjevao neke od najvećih hitova kao što su “Maslina” i “Dolje je bolje”.

Nakon kratke pauze, Mile se ponovo vratio u Hladno pivo, ali se njegov sastav izmijenio. Novi članovi benda su: Zoran Subošić – Zoki na gitari, Mladen Subošić – Suba na bubnjevima, Krešimir Šokec – Šoki na bas-gitari i Milko Kiš – Deda na klavijaturama.

2003. godine bend je izdao album “Šamar”, a slijedili su ga 2007. godine “Knjiga žalbe”, 2011. godine “Svijet glamura” i “Dani zatvorenih vrata” 2015. godine.

Hladno pivo je izdalo i koncertna DVD izdanja, a njihovi naslovi su “Uživo prije Ramonesa ’94” izdan 1994. godine, “Istočno od Gajnica” 2000. godine te “Evo vam Džinovski” iz 2014. godine.

Velike projekte ostvarili su kada su organizirali dva slavljenička koncerta. Za 20 godina postojanja Hladnog piva okupili skoro 20.000 obožavatelja na zagrebačkom Jarunu te za 25 godina oko 4.500 fanova na Šalati.

2005. godine Kekin se okušao i na malim ekranima. Sve je započelo kada je posudio glas Gojku u animiranom filmu “Žuta minuta”, a te iste godine prihvatio je i ulogu Saše u seriji “Bitange i princeze”. Lik Sašu glumio je sve do završetka snimanja serije.

2009. godine pojavio se u seriji “Zakon!” u ulozi vozača kamiona, a 2010. godine ponovo je posudio glas, ovoga puta Rayju u animiranom filmu “Sammy na putu oko svijeta”.

Od filmova pojavio se u rock komediji “Pjevajte nešto ljubavno” 2007. godine, zatim u filmu “Nije kaj” 2008. godine. Slijedile su uloge u filmovima “Ta tvoja ruka mala”, “Vjerujem u anđele” i “Narodni heroj Ljiljan Vidić”. Njegova najveća filmska uloga ona je u filmu “Max Schmelling” iz 2010. godine, slavnog redatelja Uwea Bolla.

Najveća postignuća

Kekinova najveća postignuća vezana su uz bend “Hladno pivo” koji se može pohvaliti s nekoliko osvojenih Porina. 1994. godine dobili su Porin za najbolji alternativni rock album, 2000. godine za najbolji rock album i video spot, a 2004. godine za najbolji rock album, za najbolju izvedbu benda i za najbolji video spot i vokalnu suradnju. 2008. godine dobili su Porin za najbolji rock album.

2000. i 2003. godine Hladno pivo je dobilo nagradu Crnog mačka za najbolju pjesmu i najbolji album, a 2005. godine istu su nagradu primili za najbolji koncertni nastup.

Nagradu Davorin, bosansko-hercegovačku inačicu Porina, dobili su 2004. godine za najbolju internacionalnu suradnju.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]

Komentiraj

*