Luka Botić bio je hrvatski književnik, političar i narodni preporoditelj. Njegova značajnija djela su “Pobratimstvo”, “Petar Bačić”, “Dilber Hasan” i “Bijedna Mara”, epska pripovijest koja je starijim “klasičarskim” generacijama zasigurno njegovo najbliže djelo. U vremenu u kojem je živio, Botić je bio jedan od najcjenjenijih hrvatskih književnika. Osim njegovog društveno-političkog svjetonazora, njegov književni opus odražava i Botićev romantičarski karakter.
Obrazovanje
U Splitu je završio osnovnu školu i Sjemenišnu gimnaziju, a u Zadru je studirao teologiju od 1849. do 1851. godine, kada je zbog neposluha protjeran sa studija. U Zadru je upoznao Natka Nodila i Mihovila Pavlinovića.
Privatni život
Rođen je 22.1.1830. godine u Velom Varošu u Splitu. Bio je dijete siromašnih splitskih pučana Petra i Mande rođene Periša-Mladinić. Njegova majka je htjela da se obrazuje pa ga je uputila u sjemenište. Botić na kraju ipak nije postao svećenik, a prema nekim kasnijim svjedočanstvima to je bilo i logično za njegov životnim put koji je bio okrenut svjetovnom i profanom.
Od mladomisničkog ruha zanimljivija su mu bila suvremena europska idejna i ideološka previranja pa se s dvadesetak godina uputio u Beograd. Boravio je kod Dubrovčanina Matije Bana, ali u Beogradu za njega kao stranca nije bilo mjesta. Vratio se u Zagreb gdje je živio bijedno, sve do dobivanja činovničkog mjesta na biskupskom imanju u Đakovu.
Luka Botić je u Đakovu proživio desetak godina koje su bile najkreativnije godine njegovog života pa ga Đakovčani i danas smatraju jednim od njih i najznačajnijim piscem tog doba. Ondje se i prvi put oženio, ali su njegova supruga Pavka Bosch i djeca umrli u vrlo kratkom roku. Kasnije se oženio Veronikom Mihaljević s kojom je bio dijete, ali i ono je ubrzo umrlo.
Preminuo je 22.8.1863. godine u Đakovu. Iako se službeno navodi da je preminuo od tuberkuloze, povjesničar Tihomir Rajčić spominje vlastitu tezu prema kojoj je Botić zapravo umro od sifilisa. Rajčić tezu temelji na pismu iz 1885. godine, koje je tajnik J. J. Strossmayera Mihovil Cipelić poslao Botićevom biografu i kolegi iz školskih klupa Mihovilu Pavlinoviću.
Pismo je tiskano 1963. godine i čuva se u splitskoj Sveučilišnoj knjižnici, a u njemu stoji kako je Luka Botić imao prilično raskalašen privatni život, zbog kojeg je na kraju i dobio bolest i umro.
Posao
Nakon Zadra je kraće vrijeme boravio u Sarajevu, a zatim u Beogradu. Godine 1852. dolazi u Zagreb, gdje je radio u tiskari Ljudevita Gaja. Od 1853. godine bio je predstojnik biskupskog imanja u Đakovu, ali taj je posao izgubio 1860. godine, nakon što je odbio prisegnuti na vjernost austrijskom caru.
Uz potporu Josipa Jurja Strossmayera, Luka Botić je na izborima za saborskog zastupnika 1862. godine izabran za saborskog zastupnika đakovačkog kraja. U svojim političkim nastupima zauzimao se za sjedinjenje Dalmacije i Sjeverne Hrvatske te za ravnopravan savez s Mađarima u borbi protiv težnji koje je imao bečki dvor.
U književni svijet je ušao 1854. godine. Tada je u “Nevenu” objavio tri kraće lirske pjesme, epsko djelo “Pobratimstvo” i pripovijetku “Dilber Hasan” o muslimansko-kršćanskom prijateljstvu i ljubavi u Sarajevu za vrijeme srpskog ustanka 1806. godine.
Iako se u svim njegovim pripovjednim djelima nalaze motivi kršćansko-turskog sukoba, protagonisti tih djela uglavnom se zaljubljuju ili sprijateljuju s pripadnicima druge vjeroispovijedi. Zbog toga se njegov književni opus smatra prvim značajnijim zaokretom u tolerantnijem prikazu Turaka u hrvatskoj književnosti. U oblikovanju likova i pripovjednoj motivaciji u njegovim djelima možemo prepoznati obrasce romantičarske poetike, a na metričkoj, motivsko-tematskoj i frazeološkoj razini, ona se uvelike oslanjaju na usmenu književnost.
Jedno od njegovih poznatijih djela je i epska pripovijest “Bijedna Mara”. Botić u svoje fabule unosi elemente nesretnih ljubavi i zaogrće ih pravim epskim prosvjetiteljskim tonom, koji je ključna dimenzija u njegovim književnim djelima.
Najveća postignuća
Luka Botić se smatra osnivačem hrvatskog romantičnog epa. Njegov spjev “Bijedna Mara” bio je jako popularan među suvremenicima, a veliki uspjeh je postigla njegova pripovijest u stihu “Pobratimstvo”.
Bio je prvi pjesnik koji je progovorio razumijevanju i ljudskoj toleranciji naspram svih ideoloških, vjerskih pa i nacionalnih isključivosti i razumijevanja.
Odgovori