Josip Juraj Strossmayer bio je hrvatski biskup i političar, najznačajniji po tome što je utemeljio neke glavne hrvatske znanstvene i kulturne institucije. Zbog svoga političko, kulturnog i književnog rada smatra se jednim od najutjecajnijih, a time i najznačajnijih hrvatski kulturnih ličnosti 19. stoljeća. Strossmayer je rođen u Osijeku 1815. godine.
Obrazovanje
Osnovnu, pučku školu Josip Juraj Strossmayer pohađao je u rodnom Osijeku. Tamo je završio i gimnaziju, nakon koje je u katoličkom sjemeništu u Đakov završio dvogodišnji filozofski tečaj. U Pešti je Strossmayer studirao teologiju, a 1834. godine dobio je doktorat iz filozofije. 1838. godine se zaredio, a četiri godine nakon toga postao doktor teologije. Postao je i profesor kanonskog prava nakon svoje disertacije u kojoj je govorio o problemima crkvenog jedinstva. 1849. godine imenovan je biskupom.
Privatni život
Josip Juraj Strossmayer rođen je 1815. godine u Osijeku u obitelji njemačkih vojnika koji su se dolaskom na ove prostore pohrvatili. Obitelj njegova oca bila je iz Austrije, a pradjed mu je oženio Hrvaticu. Josip Juraj je rođen kao brat blizanac. Dva brata nazvana su Josip i Juraj. Ubrzo nakon rođenja jedan od njih dvojice je umro. Budući da roditelji nisu znali koji je sin preživio, preživjelog blizanca nazvali su Josip Juraj.
Još za vrijeme školovanja Strossmayer bio je pristaša Ilirskog pokreta. Jednom kada je postao biskup i time naslijedio velika imanja biskupije u Đakovu, sve što je imao, bilo to do materijalnih dobara ili svog utjecaja, usmjerio je prema razvoju kulture i prosvjeti. Kao mecena se nakon 60-ih godina 19. stoljeća izuzetno se zalagao za ujedinjenje i osamostaljenje Hrvatske. Odlučno je branio Josipa Jelačića iako se to smatralo izdajom Austrije, te posvetio život zalaganju za ujedinjenje katoličke i pravoslavne Crkve, te ujedinjenje slavenskih naroda.
Posao
Nakon zaređenja 1838. godine Strossmayer je radio kao vikar u Petrovaradinu. Od 1842. godine radio je kao profesor u Đakovačkom sjemeništu, a nakon 1847. bio je dvorski kapelan u Beču. U Beču je također na Sveučilištu predavao kanonsko pravo. Nakon što je postao biskup, djelovao je na području đakovačke biskupije. Od 1860. godine vodio je Narodnu stranku i bio zastupnik u Hrvatskom saboru te bio predsjednik Hrvatskog kraljevskog odbora. Sljedeće godine došao je na dužnost Virovitičkog župana. Nakon što nije uspio zaštiti i proširiti hrvatsku autonomiju, 1873. godine povukao se iz politike.
Najveća dostignuća
Kao biskup Strossmayer je bio mecena mnogih kulturnih i znanstvenih događanja. Značajan je po tome što se pod njegovim pokroviteljstvom izgradila zgrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Uz to, Strossmayer je Akademiji darovao zbirku starih umjetnina, koja je 1884. godine postala dio Strossmayerove galerije.
Strossmayer je također i utemeljio Hrvatsko sveučilište i izgradio đakovačku katedralu. Vjerovao je u pismenost i obrazovanje naroda pa je gradio i škole, knjižnice i čitaonice. Zalagao se i kao pisac, stoga je potpomagao osnivanja časopisa, novina, izdavanje knjiga te je bio mecena mnogim književnicima, umjetnicima i znanstvenicima. Primjer toga je njegovo inzistiranje da Marija Jurić Zagorka postane dio uredništva časopisa Obzor, budući da se uredništvo protivilo tome da žena bude dio njih, iako je dugo pisala za taj list. Ovaj slučaj smatra se jednim od prvih borbi za prava žena u svijetu, a pogotovo na ovim prostorima.
Strossmayer je i sam, kao pisac, radio na rječniku. Borio se za narodni jezik i tiskanje knjiga na njemu, smatrajući to djelom borbe za nacionalne interese Hrvatske. Potpomogao je tiskanje zbirke makedonskih narodnih pjesama braće Miladinov, te zagovarao politiku ujedinjenja katoličke i pravoslavne Crkve. Također je želio ujedinjenje svih južnoslavenskih naroda. Njegove ideje o panslavizmu i jugoslavenstvu trebale su poslužiti kao opreka nametnutoj germanizaciji i mađarizaciji.
Kao što je rečeno, veliko značenje Strossmayer je pridavao kulturi i potpomaganju zajednici, pa su mu mnogi, prvenstveno iz Crkvenih krugova, prigovarali kako se više bavi svjetovnim, nego crkvenim poslovima. Svoje protivnike nije imao samo u Crkvenim, već i u političkim redovima. Primjerice, Ante Starčević ga nije volio i posprdno ga je zvao Joca Štroca.
Ipak, zbog svog životnog djelovanja Strossmayer je ostao zapamćen kao velika ličnost. Danas mnoge ulice i trgovi diljem Hrvatske, ali i regije, nose njegovo ime.
Odgovori