Josip Eugen Tomić hrvatski je književnik i prevoditelj. Rođen je 18.10.1843. godine u Požegi. U književnim krugovima njegov se opus stavlja u opoziciju s opusom Augusta Šenoe. Tomić je Šenoin svojevrsni nasljednik, a ovu dvojicu velikana povezuju i biografske i književne sličnosti.
Obrazovanje
U rodnoj je Požegi pohađao gimnaziju šest godina, a zatim je u Zagrebu studirao na Bogosloviji. Nakon toga kratko je bio namjenski učitelj u Varaždinu, a na kraju se ipak odlučio za studiranje prava u Zagrebu. Svoju diplomu dobio je u Grazu.
Privatni život
O privatnom životu ovog pisca i prevoditelja ne zna se mnogo. Većinu svog života proveo je u Požegi, a umro je u Zagrebu 13.7.1906. godine te je time Šenou nadživio za skoro 25 godina. Mnogi tvrde da je nezasluženo bio u Šenoinoj sjeni, a život je posvetio promoviranju kulture i književnosti. Često su ga nazivali požeškim Šenoom.
Posao
Tomić je radio na visokim državnim pozicijama kao banski savjetnik, vladin tajnik, vladin savjetnik i državni činovnik. Šest je godina bio na položaju dramaturga Hrvatskog zemaljskog kazališta u Zagrebu (današnji HNK), a na toj je poziciji naslijedio upravo Augusta Šenou.
Njegov se umjetnički izričaj zasniva na realizmu, ali u svoja djela često ubacuje motive romantizma. Kroz život okušao se u gotovo svim žanrovima od pjesama i kazališnih komada pa do novela i romana.
Krvavi pir u Slavoniji prvo je njegovo djelo koje je ugledalo svjetlo dana i to 1863. godine. Ovom je povijesnom pripovijetkom zapravo dao do znanja da prihvaća tadašnju Šenoinu poetiku.
1865. godine izdaje zbirku ljubavnih pjesama pod nazivom Leljnke, a u toj zbirci možemo prepoznati romanistički nastrojeno domoljublje, utjecaj petrarkizma i narodne poezije.
Jedno od njegovih najpoznatijih djela Opančareva kći izlazi 1871. godine. U toj noveli do izražaja dolazi njegovo zanimanje za povijesne teme i kulturno nasljeđe. Isti se motivi protežu kroz Zmaj od Bosne objavljen 1879. gdje prikazuje sukob sultana s bosanskim begovima.
Jedan je od prvih koji kroz svoj roman ne priča o stereotipu sukoba muslimana i kršćana. Jedno od svoja tri najznačajnija djela završava pred kraj života, a to je roman Melita o fatalnoj ženi i njezinoj borbi s licemjerjem, rasipnošću, malograđanstvom i elitizmom. Taj je roman prvi realistički roman u hrvatskoj književnoj povijesti.
Pisao je kraće priče o rodnoj Požegi poput Pošurica gdje pisac prenosi atmosferu slavonskog kraja. Pisao je i tragedije, a najviše se ističu Ostoja, kralj bosanski iz 1886. i Veronika Desinićka iz 1904 i komedije poput Bračnih ponuda i Zatečenog ženika. Ipak, djelo koje književna kritika najviše poštuje je komedija o vremenu Bachova apsolutizma imena Novi red.
Poznat je i po tome što je završio Šenoin roman Kletva 1882. koji pisac nije uspio dovršiti zbog iznenadne upale pluća koja ga je prerano snašla.
Osim većih komada poput romana, novela i zbirki pjesama, Tomić je pisao i iznimno puno eseja, rasprava, članaka i studija, a prevodio je i neke velike književnike poput Sienkiewicza, Schillera, Manzonija i Kraszewskog.
Iako je bio iznimno čitan i cijenjen, nije se mogao odmaknuti od reputacije Šenoine puste kopije.
Najveća postignuća
Svojim je povijesnim komadima vrlo vjerno dočarao život i atmosferu Bosne, ali i rodne Požege u vremenu prije njegova rođenja. Iako se specijalizirao za povijesne romane, u mnogim svojim djelima vrlo hrabro kritizira elitno društvo i sve njihove mane. Dokaz da nije bio Šenoina kopija jest i podatak da je rado čitan pisac u srednjim školama. Svojim je kulturnim djelovanjem iznimno utjecao na razvoj društva, ali i popularizaciju književnosti.
Autor: M.S.
Komentiraj