Ivo Josipović hrvatski je političar, najznačajniji po tome što je bio treći predsjednik Republike Hrvatske. Uz tu političku funkciju, on je cijenjeni sveučilišni profesor i stručnjak za zakonodavno pravo te višestruko nagrađivani skladatelj. Prije nego je postao predsjednik, bio je zastupnik u Hrvatskom saboru. Ivo Josipović rođen je u Zagrebu 1957. godine.
Obrazovanje
Josipović je kao dijete pohađao osnovnu školu Vladimir Nemet, u kojoj mu je radila majka. Od malena ga je zanimala matematika, a kasnije i fizika. S osam godina Josipović je upisao i Glazbenu školu Pavla Markovića, u kojoj je učio svirati klavir. U školskom zboru je pjevao i odlazio na natjecanja.
Nakon osnovne škole Josipović je krenuo u gimnaziju. Tamo je također bio odličan đak. Njegova sklonost prirodnim predmetima, posebno fizici i kemiji, u srednjoj se školi nastavila. Tada nije bio siguran želi li uz gimnaziju nastaviti pohađati i srednju glazbenu školu ili se radije posvetiti nogometu, koji je također bio njegova ljubav i za koji je bio talentiran. Ali ljubav prema glazbi ipak je prevagnula.
U srednjoj glazbenoj školi Josipovića je privuklo i komponiranje glazbe. Nakon srednje škole želio je nastaviti s glazbenim obrazovanjem na Glazbenoj akademiji, ali zbog utjecaja roditelja, koji mu nisu branili studij na Akademiji, ali su se bojali kako će od tog zanimanja živjeti, Josipović je ipak upisao Pravni fakultet. Bio je drugi na listi od dvije tisuće kandidata. Studij je upisao 1976. godine i bio odličan student. Već nakon prve godine studija dobio je Rektorovu nagradu.
Ipak, unatoč odličnom uspjehu na Pravnom fakultetu, još uvijek je žalio za obrazovanjem na Akademiji. Zato je nakon dvije godine odlučio pristupiti prijemnom ispitu na Glazbenoj akademiji i za studij kompozicije, za koji se godišnje primao samo jedan student. Josipović je uspio upisati i taj drugi, prestižni studij, pa je neko vrijeme paralelno studirao na dva fakulteta. 1980. godine upisao je postdiplomski studij na Pravnom fakultetu, a 1983. završio petogodišnji studij kompozicije na Glazbenoj akademiji. 1984. diplomirao je na postdiplomskom studiju prava, a devedesetih godina i doktorirao.
Privatni život
Ivo Josipović rođen je 1957. godine u Zagrebu. Njegovi roditelji porijeklom su iz Baške Vode. Njegovi djedovi s obje strane bili su brodovlasnici. Otac mu je bio partizan koji se nakon Drugog svjetskog rata preselio u Zagreb i tamo studirao pravo. Diplomirao je godinu dana nakon rođenja Ive Josipovića. Kao dječak Josipović je dobio i sestru.
Nakon što se s roditeljima preselio na Medveščak u Zagrebu, mali Josipović počeo je igrati nogomet, što mu je ostala velika ljubav sve do srednje škole, kada je morao birati između glazbe i nogometa, jer se uz pohađanje gimnazije nije mogao posvetiti i jednom i drugom. Josipović je svirao klavir i pjevao u zboru, a na kraju je studirao i kompoziciju. Za vrijeme studija nije bio posebno politički aktivan te je tek nakon diplome otišao na obavezni vojni rok u JNA. Odslužio ga je u Beogradu. Obuku je započeo u vojnoj policiji, a nastavio u Generalštabu JNA.
1988. godine, dok je radio na Pravnom fakultetu, gdje je i diplomirao, upoznao je svoju buduću suprugu Tatjanu. Oženili su se nakon nekoliko godina veze i dobili kćer Lanu. Devedesetih godina Josipović se, uz svoj profesorski angažman i skladateljski posao, počeo baviti i politikom.
Posao
Odmah nakon diplome na poslijediplomskom studiju na Pravnom fakultetu, Josipović je tamo dobio i posao. Nakon odslužene vojske nastavio je posao na fakultetu, istovremeno se baveći glazbom, posebice kompozicijom. Početkom devedesetih godina još uvijek se nije uključio u politiku, ali je zato na poziv Ivice Račana napisao prvi demokratski statut SDP-a.
Iako je bio radikalni ljevičar, Josipović je još za vrijeme Tuđmanove Vlade bio angažiran kao stručnjak za suradnju Republike Hrvatske i Haaškog suda. 1996. godine je u suradnji s Haaškim sudom sudjelovao u izradi Ustavnog zakona RH. Bio je jedan od hrvatskih zastupnika u sporu s Haaškim tužiteljstvom te dobio taj spor.
Tek je 2003. godine, ponovo na Račanov poziv, Josipović ušao u politiku. Bio je neovisni zastupnik SDP-a u Saboru, a saborski zastupnik postao je ponovo 2007. godine. Od 2005. godine bio je jedan od zastupnika u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. U međuvremenu je Josipović radio kao profesor i izvanredni profesor na Pravnom fakultetu, te bio gost predavač na visokim učilištima u zemlji i inozemstvu.
2009. godine Ivo Josipović se kao SDP-ov kandidat kandidirao za predsjednika Republike Hrvatske. U drugom krugu izbora dobio je Milana Bandića i postao treći hrvatski predsjednik. Za vrijeme njegova presjedanja Hrvatska je pristupila Europskoj uniji, u srpnju 2013. godine. Za predsjednika se Josipović kandidirao i sljedeće predsjedničke izbore, 2014. godine, ali je izgubio od Kolinde Grabar-Kitarović.
Nakon poraza, 31.5.2015. godine, osnovao je vlastitu stranku Naprijed Hrvatska – Progresivni savez.
Krajem 2018. godine najavljeni su pregovori između političke stranke GLAS, Anke Mrak Taritaš i političke stranke Naprijed Hrvatska, Ive Josipovića. Josipovićeva stranka trebala bi prijeći u stranku GLAS. Spajanjem tih dviju stranaka, stranka će dobiti zastupnika u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, a to će biti Renato Petek. U tom slučaju Ivo Josipović će biti član programskog vijeća. Ako pregovori budu uspješni, Josipović ne isključuje ni ponovnu kandidaturu za predsjednika Hrvatske.
Najveća postignuća
Osim u politici Josipović je poznat i po svojim akademskim i glazbenim podvizima. Kao profesor napisao je preko šezdeset stručnih i znanstvenih radova iz područja kaznenog prava i međunarodnog kaznenog prava.
Josipović je dobio cijeli niz nagrada i priznanja za svoj glazbeni i skladateljski rad. Njegove skladbe dobivale su Porine, nagrade Ministarstva kulture RH i cijeli niz drugih prestižnih nagrada, pa je tako 1999. godine dobio i odlikovanje Reda Danice Hrvatske.
Odgovori