Goran Prpić

Goran Prpić je bivši jugoslavenski i hrvatski tenisač, te bivši izbornik hrvatske muške i ženske teniske reprezentacije. Karijeru je završio sa 125 pobjeda i 120 poraza, a njegov najbolji plasman na ATP ljestvici je bilo 16. mjesto 1991. Godine.

Privatni život

Rođen je 4.5.1964. godine u Zagrebu. Oženjen je, a on i supruga Andrea imaju jednog sina.

Posao

Prpić je profesionalnu karijeru započeo 1986. godine. Bio je član TK Zagreb i ATK Mladost, a u razdoblju od 1983. do 1993. godine je odigrao 28 susreta u Kupu nacija i Davis Cupu.

Na prvom Croatia Open turniru u Umagu 1991. godine je osvojio prvo mjesto i svoj jedini ATP naslov. U finalu je pobijedio mlađeg Gorana Ivaniševića s rezultatom 6: 3. 4:6, 6:4. Igrao je dva pojedinačna finala, 1989. godine u Stuttgartu i 1991. godine u Nici, a oba puta je izgubio od Argentinca Martina Jaite.

Nastupao je i za Jugoslaviju, a 1991. godine se udružio s Monikom Seleš kako bi osvojili Hopman Cup. S hrvatskom teniskom reprezentacijom je sudjelovao na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine.

Njegova igračka karijera je obilježena sportskim ozljedama, ali one ga nisu spriječile u ostvarivanju dobrih rezultata. Odmah na početku internacionalne karijere zadobio je tešku ozljedu koljena koja se dogodila u veljači 1986. godine u susretu prvog kola turnira u Liptonu, gdje je igrao protiv Izraelca Aarona Kricksteina. Poslije operacije se dvije godine oporavljao prije povratka na teniske terene.

Njegov najbolji rezultat u Grand Slam turnirima su bila četvrtfinala na Australian Openu 1991. godine u kojemu je poražen od Čeha Ivana Lendla, te na French Openu kada ga je 1993. godine pobijedio Amerikanac Courier.

Statistika njegove igračke karijere pokazuje omjer 55/62 u parovima i 125/120 u pojedinačnim susretima. Tijekom igranja je zaradio milijun i tristo tisuća američkih dolara, a od profesionalne karijere se oprostio 1996. godine.

Trener hrvatske ženske nacionalne reprezentacije postaje 2000. godine, a šest godina kasnije preuzima i mušku nacionalnu reprezentaciju čime je Hrvatska u dobila dva izbornika u jednom čovjeku, kao što su to imale Francuska, Rusija i Švicarska. U studenom 2011. godine je dao ostavku na mjesto izbornika obje reprezentacije.

U izjavi za medije je kao razlog podnošenja ostavke naveo želju igrača za promjenama. Jednom prilikom ga je nazvao Marin Čilić i rekao da nije zadovoljan, te da smatra da bi promjena izbornika bila potrebna i korisna. On je prihvatio njegovo mišljenje i podnio ostavku, iako nije bio sretan, ali misli da su želje igrača važnije od njegovih osobnih osjećaja.

U studenom 2016. godine postaje trener hrvatskoj tenisačici Ani Konjuh, ali nakon samo dva mjeseca zajedničkog treniranja, Ana je na svojoj službenoj stranici objavila da su Goran i ona odlučili prekinuti suradnju.

Najveća postignuća

Najveće uspjehe je postigao početkom devedesetih kada je ostvario međunarodni uspjeh i planetarni ugled. ATP ga je 1989. godine proglasio povratnikom godine i dodijelio mu nagradu Comeback Player of the Year, kada se na ATP svjetskoj rang listi popeo s 226. mjesta na 26.

Osim naslova u Umagu 1991. godine, osvojio je i naslov u parovima 1990. godine u San Remu. Bio je dio momčadi iz

Jugoslavije koja je 1990. godine osvojila World Team Cup.

1991. godine je nagrađen Državnom nagradom za sport “Franjo Bučar”.

S Goranom Ivaniševićem je na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine osvojio brončanu medalju za Hrvatsku.

Autor: A.V.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]

Komentiraj

*