Goran Ivanišević svrstao se u klub najpoznatijih i najcjenjenijih sportaša koji su svojim rezultatima ušli u povijest, a nekoliko je puta proglašen najvećim sportašem Splita i Hrvatske. Osvajač je Wimbledona i Davis Cupa. Profesionalnu karijeru završio je s 22 pojedinačna naslova i 9 naslova u paru.
Obrazovanje
Goran Ivanišević je nakon završetka osnovne škole ubrzo krenuo s treninzima kada je njegov otac Srđan otkrio kako mu sin ima veliki talent za tenis. Kasnije je upisao ekonomsku školu u kojoj je položio nekoliko ispita.
Privatni život
Goran Ivanišević rođen je 13. rujna 1971. godine u Splitu u obitelji od oca Srđana, profesora strojarstva te majke kemijske inženjerke po kojoj je kasnije i dobio ime. Ima i stariju sestru Srđanu. Poput svih ostalih dječaka tako je i tijekom odrastanja slobodno vrijeme provodio igrajući nogomet, košarku, a trčao je i kros.
Kao natjecatelj u krosu uspio je pet puta doći do titule prvaka. Već je tada bilo jasno kako će Goran svoju budućnost potražiti na sportskim natjecanjima, a jednog dana kada je prvi puta zakoračio na teniski teren, bilo je očito kako će tu i ostati. To je bio sudbonosan trenutak za Gorana, njegovu obitelj, ali i cijelu naciju.
Goran se nakon pobjede na Wimbledonu morao povući iz tenisa zbog operacije. Vratio se 2004. godine, ali je izgubio od Lleytona Hewitta u 3. kolu Wimbledona.
U to je vrijeme bio s manekenkom Tatjanom Dragović koju je upoznao 1998. godine. Tatjana je tada imala 18 godina, a Goran 25. Primijetio ju je na naslovnici američkog Cosmopolitana i iskoristio sva poznanstva kako bi ju upoznao. Trebalo je neko vrijeme da ju osvoji, a nakon dočeka Nove godine u Dubaiju Tanja je dobila zaručnički prsten.
Prva kriza u vezi nastupila je nakon rođenja Amber Marije kada se uz Goranovo ime vezalo ime Miss dijaspore Monike Jakišić i Luciane Morad, a Tanju se povezivalo s Borisom Vidićem.
Godine 2008. par je sve demantirao kada je Tatjana bila ponovno trudna sa sinom Emanuelom. Kriza je ponovno nastupila nakon što je Goran snimljen ispred stana gdje se nalazio s Vanjom Halilović.
Goran je potom javno nastupio i poslao pismo isprike. Goran i Tatjana nakon toga su se vjenčali u San Pedru i živjeli u Americi šest mjeseci. Na kraju su se razveli 2013. godine.
Goran je prije Tatjane bio u vezi s Danijelom Mihalić, bivšom kraljicom svijeta koja se na početku veze preselila s Goranom u Monte Carlo. Unatoč tome što su im mnogi predviđali brak Goran i Danijela su prekinuli da bi se ona udala za Nenada Gračana.
15.12.2017. godine nakon godine dana veze, Goran se u tajnosti vjenčao s Nives Čanović. Ubrzo nakon vjenčanja par je objavio da čeka bebu.
9.7.2018. godine Goran i Nives dobili su svoje prvo dijete, sina Olivera.
Posao
Ivanišević se tenisom počeo baviti na Firulama na nagovor svog oca Srđana. Profesionalnim tenisom počeo se baviti 1988. godine kada je osvojio prvi profesionalni turnir u paru s Nijemcem Rüdigerom Haasom.
Prve veće rezultate bilježi 1990. godine. Bila je to godina kada je uspio pobijediti Borisa Beckera nakon čega se probio do Rolanda Garrosa. Na istom tom turniru u igri parova s Čehom Kordom stigao je do finala.
Nekoliko tjedana kasnije igrao je opet protiv Borisa Beckera u polufinalu Wimbledona. Tada je izgubio, ali Becker je priznao kako se radi o velikoj nadi tenisa i novom pobjedniku. Iste godine Ivanišević je uspio osvojiti turnir u Stuttgartu te pomogao Jugoslaviji osvojiti Svjetski momčadski kup.
Najveća postignuća
Nakon prve profesionalne titule koju je osvojio 1988. godine, uslijedio je Australian Open i četvrtfinale, a iste te godine došao je i do prvog pojedinačnog naslova u Stuttgartu. Poslije je osvojio i Manchester United.
U to je vrijeme počeo rat u Hrvatskoj, a Goran se već tada pokazao kao veliki domoljub. Ivanišević je tada na sebe skrenuo veliku pozornost međunarodne teniske javnosti kada je na turniru u Wimbledonu 1991. godine oštro osudio agresiju i odlučio zatražiti pomoć međunarodne zajednice.
Republika Hrvatska je prvi put kao samostalna država nastupila na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine, a Goran je tada osvojio dvije medalje za Hrvatsku, što je u trenutku osamostaljenja za njega bio veliki poticaj i motivacija.
Godine 1992. Ivanišević igra prvo finale Wimbledona kada gubi 2:3 od prvog igrača svijeta Andrea Agassija. Goran je priznao kako je pored profesionalnog igranja tenisa za njega najveći trenutak u životu u tom periodu predstavljao susret s Papom Ivanom Pavlom II.
Godine 1994. gubi ponovo u finalu Wimbledona, ovog puta od Petea Samprasa. Pete je bio bolji i pobijedio s 3:0. Godinu dana kasnije osvaja Grand Slam Kup pobijedivši Todda Martina. Goran nastavlja s odličnim igrama, ali ga opet zaustavlja Pete Sampras i to u polufinalu Wimbledona.
Kroz 1996. godinu osvaja 5 turnira te ponovo igra finale Grand Slam Kupa, ali sada gubi od Borisa Beckera. Nakon dvije godina ponovo dolazi do finala Wimbledona, a kako je opet izgubio mnogi su sumnjali u njegove šanse da će jednog dana zaista osvojiti najpoznatiji Grand Slam.
Nakon ozljeda ramena imao je nekoliko teških trenutaka kada nije mogao napraviti skoro ništa. Pao je na 125. mjesto na ljestvici, ali ova situacija nije dugo trajala. Veliki povratak označio je 2001. godine.
Nažalost zbog lošeg plasmana nije se mogao direktno plasirati u Wimbledon, zbog čega su mu organizatori odlučili uručiti pozivnicu. Bila je to godina koju će Goran pamtiti do kraja života, jer je tada uspio osvojiti Wimbledon i ući u povijest kao igrač koji je osvojio turnir s pozivnicom. Iste godine dobio je još jedno priznanje kada je proglašen svjetskim sportašem godine.
Godine 2005. Goran je s reprezentacijom osvojio Davis Cup. Pored odličnih mečeva koje je pokazao Goran je ostao zapamćen kao svjetski rekorder po broju asova. U pet sezona postigao ih je preko 1.000.
Odgovori