Filip Nola je hrvatski kazališni i filmski glumac koji je sudjelovao u brojnim televizijskim naslovima. Glumio je srpskog vojnika u američkom filmu “Behind enemy eyes” iz 2001. godine.
Obrazovanje
Osnovnu i srednju školu završio je u Zagrebu. Već u srednjoj školi pokazao je interes za režiju, scenografiju i glumu. Zanimljivo je kako se u prvom razredu srednje škole prebacio u razred koji će uvelike definirati njegove kazališne početke. Prisjeća se kako je došao u razred i samo je jedno mjesto bilo prazno, u četvrtom redu. Pored njega je sjedio Duško Ćurlić, ispred je sjedila, buduća kolegica, Sanja Radmilović. U razredu su još bili Marko Torjanac, Igor Mešin i Katja Gotovac. Završio je Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu.
Privatni život
Filip Nola rodio se 29.12.1967. godine u Zagrebu, a njegov brat Lukas Nola je poznati redatelj.
1994. godine Filip se vjenčao s kolegicom Nadeždom Perišić Nađom, koju gledatelji pamte kao Renatu Vitezović u domaćoj seriji “Dolina sunca”. Nađa iz prijašnje veze s poduzetnikom Vinkom Grubišićem ima kći Ivanu.
2010. godine, nakon 16 godina braka, Filip i Nađa su se rastali, a Filip je ostao u dobrim odnosima sa svojom bivšom suprugom. Razlog tomu je i njezina kći Ivana s kojom je bio jako vezan.
Posao
Filip Nola se još u srednjoj školi upoznao s temeljima glume i kazališta. Naime, kako je razred pripadao kulturnoj sekciji, u sklopu INDOK-a, Filip je odrađivao praksu u kulturnim institucijama.
S ostalim učenicima iz razreda sudjelovao je u mjuziklu Zvjezdane Ladike, “U koga se uvrglo ovo dijete”. Kao dio prakse, odradili su dijelove iz te predstave. U početku, Filip je pokazao interes za režiju i scenografiju, ali mu se također svidjela i gluma i u toj glumačkoj postavi su ostali jedno vrijeme. On je igrao ujaka, ali i tzv. škvadru, skupinu koja je izvodila razne plesove i slično. Glazbu je radio Ladislav Tulač, koreografiju pokojna Ivanka Cerovac. Tu predstavu je izveo u ZKM-u. U srednjoj školi su organizirali razne grupe amaterskih glumaca i od prvog srednje su se znali nalaziti i recitirati razne poznate monologe između sebe.
Od 1994. godine Filip je u stalnom postavu ZKM-a.
Na trećoj godini akademije, s kolegom koji je bio izbačen s iste, radio je predstavu “Mizantrop”, zatim je s Filipom Šovagovićem 1992. godine radio u IDT-u “Godoa”, a nakon toga s Nađom Perišić “Gospođica Julija”.
Oduvijek je imao afinitet prema pisanju vlastitih tekstova. U četvrtom osnove mu je izašla pjesmica u školskom časopisu. Rado se prisjeća vremena kada je nastao uradak za “Godoa”. Nalazili bi se zajedno i pisali pjesme koje su bile motivirane s predmetima oko njih. Ako su sjedili u bistrou, to su većinom bile čaše. Imali su ideju da, nakon “Godoa” urade predstavu “Kiklop” koju bi prilagodili devedesetim godinama.
Slobodan Šnajder, bivši ravnatelj ZKM-a dao mu je priliku da režira svoju dramu “Jukebox, Melita”. Premda on nije trebao glumiti u svojoj drami, često je mijenjao Hrvoja Kečkeša.
Godine 2004. mu izlazi knjiga “Palačinke” u izdavačkoj kući Meandar.
U sklopu ZKM-a glumio je u mnogim predstavama, a neke od njih su”Emil i detektivi”, “Alan Ford”, “Ovo bi mogla biti moja ulica”, “Put oko svijeta za 80 dana”, “Oprostite, mogu li vam ispričati…?”, “Veliki Gatsby”, “Baltazar ili potraga za čudesnom kapljicom”…
Po romanu spisateljice i novinarke Maje Hrgović “Živjet ćemo bolje” adaptirana je istoimena predstava redateljice Senke Bulić u kojoj Filip glumi.
S prijateljicom Mirjanom Roginom radio je s djecom u teatarskim grupama. Imao je veliku želju dovesti i amaterske i profesionalne glumce da rade s djecom i da ih uvedu u svijet glume. Izdvaja da gluma pomaže djeci u kasnijem razvoju samopouzdanja, upoznaju se s drugima i sudjeluju u raznim dramskim skupinama.
Također, želja mu je napraviti profesionalnu predstavu u kojoj će glumiti djeca, ne samo kao sporedni likovi, nego i glavni. Inspiraciju za tu ideju našao je u filmu “Boyhood” u režiji Richarda Linklatera.
Filip Nola glumio je i u filmovima, a možemo izdvojiti “Nebo satelit” iz 2000. godine, kao Jakov Ribar, “Je li jasno, prijatelju?” iz 2000. godine kao Dragan, zatim “Konjanik” iz 2003. godine kao Martin, “Snivaj zlato moje” iz 2005. godine, kao Hans i mnoge druge uloge.
Pojavljivao se i u televizijskim serijama poput “Naša mala klinika”, kao Bogo Moljka, “Ne daj se Nina” kao Saša Čeganjac, “Larin izbor” kao Dalibor i druge.
Najveća postignuća
Za svoj dramski tekst “Jukebox, Melita” dobio je drugu nagradu za dramsko djelo Marin Držić. Za ulogu u predstavi “Jesi li to ti, Normane?” dobio je nagradu Zlatni osmijeh.
Autor: A.P.
Odgovori