Fadil Hadžić

Fadil Hadžić je bio umjetnik širokog spektra zanimanja i aktivan u raznim poljima umjetnosti što ga čini nezaobilaznim likom hrvatske kulture. Kao autor 60 kazališnih komedija koje su izvođene u 80-ak domaćih i inozemnih kazališta nosi titulu najizvođenijeg hrvatskog suvremenog komediografa. Osnivač je zagrebačkih kazališta Kerempuh, Komedija i Vidra, prve tvrtke za domaću proizvodnju animiranih filmova Duga-film, jedan je od suosnivača Filmskog festivala u Puli, te pokretač festivala “Dani satire” i listova za kulturu Telegram i Oko. U svojoj bogatoj karijeri bio je novinar, književnik i publicist, te filmski redatelj i scenarist. Autor je 23 knjige i režirao je 22 filmska naslova, od čega 5 dokumentarnih filmova.

Obrazovanje

Fadil Hadžić pohađao je Kraljevsku državnu realnu gimnaziju u Slavonskom Brodu. Dolaskom u Zagreb upisao je Akademiju likovnih umjetnosti koju je nakon treće godine prekinuo, a diplomirao je tek u zrelim godinama.

Privatni život

Fadil Hadžić rođen je 23.4.1922. godine u Bileći. S obzirom na to da su mu majka i otac radili kao poštanski službenici obitelj se često selila pa je Halid svoje djetinjstvo proveo u Lašvi, Bosanskom Brodu i Sarajevu. U Zagreb se doselio 1942. godine i tu je živio sve do svoje smrti radeći kao dramaturg u kazalištu Kerempuh i pišući komedije te slikajući u svom ateljeu.

U vrijeme kada se tek doselio u Zagreb živio je u teškim materijalnim uvjetima i uzdržavao se crtanjem karikatura. Njegov uzor je bio vrhunski crtač europskog stripa Andrija Maurović kojeg je kasnije i osobno upoznao.

Fadil Hadžić se bavio i slikarstvom te je u razdoblju od 1977. izlagao na tridesetak samostalnih i skupnih izložbi slikajući ponajviše aktove, portrete i istarske pejzaže u tehnici ulja, akvarela i pastela.

Iz drugog braka s glumicom Elizabetom Kukić ima kćer Anu. Umro je u snu 03.1.2011. godine u 89. godini života.

Posao

Fadil Hadžić je bio jedan od pokretača humorističkog tjednika Kerempuh. Dvije godine nakon pokretanja tjednika, u razdoblju od 1946. do 1953., radio je kao njegov glavni urednik učinivši ga najtiražnijim humorističkim listom s rekordnom nakladom od 170 000 prodanih primjeraka kakvu nije postigao nijedan humoristički list u Europi.

Od 1953. do 1956. Fadil je bio glavni urednik u Vjesniku u srijedu čija je tiraža od 60 000 dospjela na 300 000 prodanih primjeraka. Nakon što je smijenjen s radnog mjesta Vjesnikovog glavnog urednika, 1960. pokrenuo je kulturni tjednik Telegram i bio dvije godine njegov glavni urednik, a 1970. pokrenuo je kulturni dvotjednik Oko.

Pod pseudonimom Zoran Zec uređivao je Vjesnikovu kulturnu rubriku (1956-1957) i kritički pisao o književnicima i ljudima kojima je ta profesija bila bliska, a te kolumne su objavljene u knjizi Hrvatski Olimp.

Kao glavni urednik radio je i u izdavačkoj kući Stvarnost u razdoblju od 1957. do 1969., a u to vrijeme je bio i član uredništva časopisa Filmska kultura. Dužnost predsjednika Hrvatskog novinarskog društva je obnašao od 1954. do 1955.

Godine 1950. osnovao je Kerempuhovo vedro kazalište koje je godinu iza preimenovano u Gradsko kazalište Komedija, a početkom pedesetih godina osniva i vodi prvu tvrtku za domaću proizvodnju animiranih filmova Duga-film. Od 1952. bio je direktor Zora-filma. Godine 1964. bio je jedan od utemeljitelja Satiričnog kazališta Jazavac (današnji Kerempuh) i ravnatelj punih 20 godina, a 1976. pokrenuo je kazališni festival pod nazivom Dani satire. U sezoni 1981/1982 bio je intendant zagrebačkog HNK. Od 1981 otvara teatar Vidra.

Fadil Hadžić napisao je 60 komediografskih djela koja su bila izvođena bezbroj puta u domaćim i inozemnim kazalištima. Publika je voljela i prihvaćala njegovu neposrednu duhovitost što ga je učinilo najznačajnijim suvremenim komediografom na ovim prostorima. Praizvedba njegove prve predstave “Dosadna komedija” je bila u kazalištu Komedija u Zagrebu 1952. Mnoge od predstava izvedene su više od stotine puta poput predstave “Dobro jutro, lopovi” (1973.), “Muholovka” (1976.) “Gospoda i drugovi” (1984.), “Glavni zgoditak” (1985.), “Bračni vatromet” (1997.), “Muškarcima u lice” (2002.), “Klopka” (2003.), “Dvije žene i jedan muškarac” (2008.), “Prevaranti” (2009.) i mnoge druge.

Hadžić je kao književnik napisao više romana, drama, komedija, satira, priča, zbirki komedija, eseja i slikovnica za djecu. Napisao je sljedeće romane: ” Crveni mozak” (1997.) “Konvertit” (2000.), “Kora” (2001.), “Državni lopov” (2004.) i “Bilmez” (2009.). Najpoznatije su mu zbirke priča “Zabranjeno voće” (1979.), i “Neveni lopovi” (1988.), zbirke komedija poput “Žensko pitanje” (1979.), “Gospoda i drugovi” (1985.)., te knjige eseja koje je objavio “Avanture ideologije” (1990.) i “Anatomija smijeha” (1998.). Dječje slikovnice koje je izdao su: “Carstvo smijeha” (1979.), “Put oko svijeta” (1980.) i “Posvađana abeceda” (1989.).

Na početku svoje redateljske karijere snimio je crtani film “Začarani dvorac u Dudincima” (1952.), te dokumentarne filmove “Tamo kraj opasne rijeke” (1957.), “Posljednja čerga” (1958.) i “Zemlja s pet kontinenata” (1961.). Filmsku karijeru je počeo ratnim trilerom “Abededa straha” (1961.).

Kod publike je postigao veliki uspjeh filmovima “Desant na Drvar” (1963.) i “Sarajevski atentat” (1968.). Zapažen uspjeh su imali još filmovi “Lovac na jelene” (1972.), “Konjuh planinom” ((1966.) i “Novinar” (1979.) s Radom Šerbedžijom u glavnoj ulozi. Nakon 2000. snimio je svoja tri posljednja niskobudžetna filma “Doktor ludosti” (2003.), “Lopovi prve klase” (2005.) i “Zapamtite Vukovar” (2008.). Osim filmova, režirao je prvu hrvatsku humorističnu TV seriju “Sedma sila” (1966.).

Najveća postignuća

Fadil Hadžić za svoj rad nagrađen je brojnim nagradama i priznanjima među kojima su Nagrada Grada Zagreba za cjelokupno stvaralaštvo (1975.), Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo (1985.) i Zlatna plaketa Vjesnika (1980.). Velikom Zlatnom arenom u Puli nagrađen je za film “Službeni položaj” (1964.) i “Novinar” (1979.), a 2004 dobio je nagradu Marijan Rotar koja se dodjeljuje pojedincima i ustanovama koji su svojim idejama i djelima spojili Pulu s filmom. Za svoj bogati kazališni rad nagrađen je priznanjem Dubravko Dujšin za kazališnu djelatnost, a za komediju “Puni Pogodak”(1993.) dobio je treću nagradu za dramsko djelo Marin Držić.

Godine 2010. redatelj Tonko Jović je snimio 15 minutni dokumentarni film “Portret Halida Hadžića” u kojem je sažeta cijela Hadžićeva karijera i život.

Također, posthumno su mu dodijeljena priznanja. U spomen na svog osnivača Fadila Hadžića Dani satire imaju ime Dani satire Fadila Hadžića, a u povodu obilježavanja pet desetljeća Satiričnog kazališta Kerempuh Fadilu Hadžiću je posvećena prva zvijezda na kazališnoj stazi slavnih kao osnivaču.

Autor: D.G.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]

Komentiraj

*