Dino Rađa

Dino Rađa je bivši hrvatski košarkaš, uspješan NBA igrač, svjetski prvak, osvajač dvije olimpijske medalje i višestruki klupski prvak Europe. Tijekom cijele karijere je nosio broj 14, osim u Boston Celticsima gdje je imao broj 40. Košarkašku karijeru je završio 2003. godine.

Obrazovanje

Na Kineziološkom fakultetu u Splitu je 2013. godine obranio diplomski rad i stekao zvanje prvostupnika kineziologije – sportskog trenera košarke.

Privatni život

Rođen je 24.4.1967. godine u Splitu. Trenirao je rukomet, vaterpolo i plivanje, a s 15 godina je počeo igrati košarku.

Dino je bio u braku sa Željanom, s kojom je dobio sina Duju, a onda je u Zagrebu upoznao Viktoriju Đonlić, Miss Dalmacije 1995. godine i drugu pratilju Miss Hrvatske te pjevačicu u usponu. Razveo se od Željane i u kolovozu 2001. godine se na jahti usidrenoj pokraj Korčule oženio Viktorijom. 2003. godine su dobili sina Roka, a pet godina kasnije Niku.

Posao

U vrijeme kad je Dino počeo igrati košarku okupila se ekipa mladih talentiranih igrača koja je nizala košarkaške uspjehe. Igrao je u Jugoplastici za koju je debitirao u Zadru 1983. godine, a njegov prvi trener je bio Petar Bezelj. Kasnije na njegovo mjesto dolazi Slavko Trninić s kojim je momčad trenirala po deset sati dnevno.Igru je do savršenstva doveo Božo Maljković pod čijim je vodstvom Jugoplastika dva puta osvojila titulu europskog prvaka.

Rađa je učio od Željka Jerkova koji je završavao svoju košarkašku karijeru u vrijeme kada je Rađina počinjala. Od 1987. do 1990. godine je igrao za prvu ekipu Jugoplastike s kojom je dva puta za redom osvojio naslov europskih klupskih prvaka. Bio je izuzetno važan igrač najbolje generacije koju je Jugoplastika ikad imala, a svoj prvi koš je zabio na utakmici 9. kola prvenstva Jugoslavije, u kojoj je 15.12.1984. godine Partizan pobijedio Jugoplastiku u Beogradu.

1989. godine je na NBA draftu izabran kao 40. od strane Boston Celticsa, ali nije odmah otišao u SAD. U Splitu su mu rekli da je vezan ugovorom i da ne može u NBA ligu, a iz Bostona su mu tvrdili da nema nikakve prepreke da u novoj sezoni krene nastupati za njih. Jugoplastika je podigla tužbu na sudu i tražila Celticse da plate šest milijuna dolara za Dinu, na što oni nisu pristali pa je sve završilo na sudu u Bostonu.

Sud je donio presudu da se bostonski klub bespravno umiješao u važeći ugovor između Rađe i Jugoplastike i saopćio da on ne smije nastupati za Boston Celticse. Generalni menadžer Celticsa Jan Volk mu je predlagao da ostane u Bostonu jer je bio siguran da će drugostupanjski sud poništiti odluku, a iste večeri je dobio poziv s Gripa da se vrati u svoj košarkaški dom. Celticsi su Jugoplastici platili veliku odštetu i klubovi su se međusobno dogovorili da će Rađa odigrati sezonu u Splitu, a onda 1.6.1990. godine otići u Boston.

Ni u lipnju 1990. godine nije otišao u Boston, već u talijanski klub Virtus Rim u kojemu je igrao tri sezone, a svoj najveći košarkaški san da zaigra u NBA ligi ostvario je tek u sezoni 1993./94. Nakon dolaska u Boston Celticse u NBA ligi je igrao četiri sezone i to razdoblje smatra vagom koja mu je pokazala koliko vrijedi u svijetu najboljih. Po izlasku iz NBA lige rekao je da su mu četiri godine ondje bile sasvim dovoljne i da je fascinantna besprijekorna američka organizacija gdje je usklađeno sve do zadnjeg elementa.

Nakon Celticsa dvije godine je proveo u grčkom Panathinaikosu, gdje je nakon jedne utakmice stao u obranu trenera Subotića udarivši jednog agresivnog navijača. Na kraju se pokazalo da je to bio sin Pavlosa Giannakopoulosa, vlasnika Panathinaikosa. Kasnije je igrao jednu sezonu za KK Zadar s kojim je osvojio kup Krešimir Ćosić, a u utakmici za prvenstvo Hrvatske je zadobio težu ozljedu oka, nakon što ga je Krstić slučajno pogodio u lijevo oko.

Nakon Zadra se opet vraća u Grčku, u klub Olympiacos B.C. za koji je odigrao jednu sezonu. Poslije toga odlazi u Cibonu za koju je nastupio u samo pet utakmica. Svoju bogatu košarkašku karijeru završava 2003. godine u dresu Splita s kojim je iste godine osvojio naslov prvaka Hrvatske.

Reprezentativnu karijeru je započeo u reprezentaciji Jugoslavije za koju je prvu službenu utakmicu odigrao 1987. godine, na Europskom prvenstvu u Grčkoj, gdje su pod vodstvom Krešimira Ćosića osvojili brončanu medalju. Međutim, to nije bio prvi Rađin nastup za Jugoslaviju jer je sedamdesetih i osamdesetih postojao običaj da se svake godine u studenom nakratko prekine prvenstvo Jugoslavije i da neki klubovi i reprezentacija odu u SAD, te igraju protiv američkih sveučilišta.

Krešimir Ćosić je 1986. godine na američku turneju poveo tada devetnaestogodišnjeg Rađu koji je odigrao utakmice protiv sveučilišta Birgham Young, Illinois, Kentucky, Nort Carolina, Ohio State, Tenesse, Virginia i Wichita State. Za Jugoslaviju je nastupao na svim natjecanjima od 1987. do 1991. godine, osim na Svjetskom prvenstvu 1990. jer je dan uoči natjecanja slomio nogu.

S Hrvatskom košarkaškom reprezentacijom je četiri puta osvajao medalje, a na Olimpijskim je igrama u Barceloni 1992. godine nakon Dražena Petrovića bio najbolji i najkonstantniji igrač.

Po završetku karijere je sedam godina bio na mjestu predsjednika KK Split, a u srpnju 2010. godine je napustio tu funkciju. 2015. godine je postao predsjednik Stručnog savjeta za mušku košarku.

Najveća postignuća

Dino Rađa je s reprezentacijom Jugoslavije osvoji olimpijsko srebro 1988. godine, te dvije zlatne i jednu brončanu medalju na Europskim prvenstvima. S hrvatskom reprezentacijom je osvojio srebro na Olimpijskim igrama 1992. godine, broncu na Europskom prvenstvu 1993. godine, broncu na Svjetskom prvenstvu 1994. godine i broncu na Europskom prvenstvu 1995. godine.

Što se klupskih naslova tiče, s Jugoplastikom je dva puta osvajao titulu europskog prvaka i prvaka Jugoslavije, s rimskim klubom je osvojio kup Radivoja Koraća, s Panathinaikosom dva naslova prvaka Grčke, a s KK Split naslov prvaka Hrvatske.

Iako se u najboljoj košarkaškoj ligi na svijetu NBA-u zadržao samo četiri sezone, to je bilo dovoljno da dokaže da se ravnopravno može nositi sa zvijezdama iz te lige.

loading...

Autor: A.V.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]

Komentiraj

*