Damir Krstičević poznat je kao zamjenik načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske u mirovini, general – bojnik, ministar obrane i potpredsjednik Vlade.
Obrazovanje
Damir Krstičević je završio osnovnu školu u Umčanima, a u Vrgorcu srednju školu. Godine 1987. krenuo je na Vojnu akademiju za kopnenu vojsku u Beogradu da bi ju 1991. godine završio odličnim uspjehom.
Privatni život
Damir Krstičević rođen je 1.7.1969. godine u Vrgorcu u obitelji Ljubice i Rade. Danas živi u Zagrebu u braku je i ima troje djece.
Godine 2007. ozlijedio je kralješnicu tijekom pada helikoptera MI-8 u Vukovaru. Oporavak je dugo trajao, a nakon što je pristao biti svjedok u Haagu, na kraju je odbio dati iskaz u vezi hrvatskih generala, a koji su kasnije i oslobođeni.
Posao
Kada je započeo rat Damir se prijavio u Zbor narodne garde kao dragovoljac, gdje je prvo počeo kao izvidnik da bi uskoro preuzeo zapovjedništvo nad izvidničkom desetinom, a nakon toga i nad izvidničkim vodom u 4. gardijskoj brigadi. Tu je dužnost obnašao sve do 1992. godine.
Načelnik Glavnog stožera HV-a Janko Bobetko poslao ga je da zapovijeda 115. imotskom brigadom kako bi naučio zapovijedati takvom formacijom. Nakon toga je preuzeo zapovjedništvo nad 113. šibenskom brigadom, a nakon poznate akcije koja se odvila na Maslenici, 1993. godine postao je zapovjednik 4. gardijske brigade u Splitu.
Prije Oluje Damir je bio ranjen, ali uspio se vratiti taman prije početka u brigadu s kojom je ušao u Knin iza Puma, 7. varaždinske gardijske brigade. Sudjelovao je u akcijama Južni potez i Maestral.
Nakon Daytonskog sporazuma kojim su završene vojne operacije u Bosni i Hercegovini, godine 1996. preuzeo je zapovjedništvo nad Zbornim područjem Pazin, a nakon toga otišao na školovanje u Sjedinjene Američke Države. Vratio se 1998. godine i postao zamjenikom načelnika Glavnog stožera.
Godine 2000. bio je jedan od potpisnika pisma Dvanaestorice hrvatskih vojnih zapovjednika, koji su u to vrijeme od vlasti tražili prestanak kriminalizacije Domovinskog rata. Damira je kao potpisnika tog pisma tadašnji predsjednik Stjepan Mesić 29. rujna poslao u mirovinu.
Godine 2001. Damir se na poziv Stipe Marića, vlasnika M San grupacije zaposlio kao menadžer i ubrzo postao direktor tvrtke KING ICT. U to je vrijeme na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu završio program “Korporativno upravljanje za članove nadzornih i upravnih odbora” kako bi se dodatno educirao za željeni posao.
Nije trebalo puno vremena da bi Damir pokazao kako se dobro snalazi u menadžerskim vodama. Pa je uz njegovu pomoć kompanija proširila poslovanje na područje bivše Jugoslavije. Ali kako je KING ICT postao jedan od glavnih dobavljača računalne opreme za državne institucije, 2011. godine bila je pokrenuta istraga, ali ništa nije pronađeno.
Damir Krstičević je neko vrijeme radio kao savjetnik za vojna pitanja i obrambenu politiku kod Jadranke Kosor dok je bila premijer. Neko je vrijeme blisko surađivao i s Tomislavom Karamarkom dok je bio predsjednik Hrvatske demokratske zajednice.
Početkom siječnja 2019. godine Krstičević je izjavio da nakon dugih pregovora ipak neće doći do nabave borbenih aviona F-16 Barak od Izraela jer SAD nije želio podržati prodaju. Naime, zahtijevali su od Izraelaca da izvade sve izraelske nadogradne iz aviona i vrate ih u prvobitno stanje. Spomenute borbene avione, Izrael je nabavio od SAD-a sredinom 1980-ih godina. Budući da se više ne bi radilo o avionima koji su pobijedili na natječaju, Hrvatska je odlučila da ih neće kupiti, već će se natječaj poništiti. Krstičević je izjavio da se kreće u novi proces nabave borbenih aviona.
16.1.2019. godine održano je aktualno prijepodne u Saboru na kojem je Franko Vidović iz SDP-a pričao o propaloj nabavci borbenih aviona. Vidović je tražio od premijera Plenkovića da položi račune za propali natječaj te da zatraži političku odgovornost Damira Krstičevića, jer smatra da je ugrožena sigurnost Republike Hrvatske. Premijer je odbacio tu tezu, a Vidović je izvadio makete borbenih aviona i F-14 i F-15 te ih uručio Krstičeviću s izjavom da su to jedini avioni koje oni mogu nabaviti. Damir Krstičević je tada ustao te ljutito bacio kutije na pod. Kasnije je izjavio da je dvije godine radio na spomenutom procesu nabave borbenih aviona te da, iako njegova reakcija nije bila način, smatra da nije zaslužio da se netko izruguje njegovu radu.
Najveća postignuća
Godine 1997. otišao je školovanje u Sjedinjene Države kako bi pohađao Ratnu školu kopnene vojske. Nakon povratka 1998. godine postao je zamjenikom načelnika stožera Hrvatske vojske.
Pokazao je da ima smisla i za management, pa je pomogao da kompanija M San postane najveći distributer potrošačke elektronike i računala u Hrvatskoj. Uskoro je tvrtka proširila poslovanje na Srbiju, BiH i Makedoniju.
Odgovori