Arsen Bauk je hrvatski političar, bivši ministar uprave u Vladi Zorana Milanovića i profesor matematike i fizike. Za vrijeme njegovog mandata usvojen je Zakon o životnom partnerstvu, a on je bio pozvan kao svjedok muškom paru na prvom sklapanju registrirane zajednice u Hrvatskoj.
Obrazovanje
Arsen je osnovnu školu završio u Pučišćima na otoku Braču, a srednju Prirodoslovno-matematičku gimnaziju je završio u Splitu.
1997. godine je diplomirao na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, profesor je fizike i matematike.
Privatni život
Rođen je u Supetru, 7.2.1973. godine. Otac Miro je iz Pučišća, a majka Draga iz Povalja na Braču. Arsenovi hobiji su šah i mali nogomet, bio je predsjednik Bračke lige te član Udruge hrvatskih košarkaških sudaca od 1992. do 1999. godine. Zaradio je nadimak “Škrti Bračanin” nakon podnošenja imovinske kartice prema kojoj je za četiri godine mandata, uz plaću od oko 16 000 kuna uspio uštedjeti pola milijuna kuna. Njegov odgovor na pitanje kako je uspio uštedjeti toliki iznos je bio da nema kredit, vozi stari automobil, ne pije, ne puši, a kroz šalu je dodao da mu je dijelom pomoglo to što je porijeklom s Brača.
Živi u izvanbračnoj zajednici sa Zoranom Rubešom, kćerkom odvjetnika Tihomira Rubeše. Zbog te poveznice je bio prijavljen Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa uz navod da je odvjetnik Rubeša dobivao unosne odvjetničke poslove i stupao u poslovne odnose s Ministarstvom uprave u vrijeme dok je on bio resorni ministar. S obzirom na to da se u prijavi nije preciziralo o kojim se poslovnim odnosima radilo i kada su zasnovani, Povjerenstvo nije provelo istragu.
Posao
1991. godine postaje član SDP-a, a 2000. godine dolazi na mjesto pomoćnika ministra za informacijsku i komunikacijsku tehnologiju Mistarstva obrane. Pomoćnikom ministra za materijalne resurse u Ministarstvu obrane postaje 2003. godine.
Za vrijeme dok je bio saborski zastupnik obavljao je sljedeće dužnosti: bio je predsjednik Odbora za pravosuđe, potpredsjednik Mandatno-imunitetnog povjerenstva, te član Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, Odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske i Odbora za izbor, imenovanja i upravne poslove.
Zoran Milanović ga 2011. godine postavlja na mjesto ministra uprave. Kada je udruga “U ime obitelji” za vrijeme njegovog mandata prikupila nešto više od 380 000 potpisa za raspisivanje referenduma “Birajmo zastupnike imenom i prezimenom” o promjeni izbornog sustava, tvrdio je da Hrvatska ima više od četiri milijuna birača. Prema tom njegovom tumačenju, koje je prihvatio i Ustavni sud, udruga nije prikupila dovoljan broj potpisa, 10% od četiri milijuna.
Za vrijeme njegovog ministarskog mandata usvojen je Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola prema kojem su istospolnim parovima omogućena sva prava koja imaju bračni partneri, osim prava na posvajanje djece. Bauk je u nekoliko navrata ponavljao da je taj zakon kompromis između pobornika i žestokih protivnika tog zakona i da bračnu zajednicu i životno partnerstvo razlikuju samo dvije stvari, a to su naziv i pravo na posvajanje.
Kolege iz oporbe su ga optuživale za sukob interesa kad je 2012. godine tražio da se provede stečaj bračkog Jadrankamena jer se u to vrijeme na čelu konkurentskog kamenoloma Kavadur nalazio njegov otac Miro Bauk.
Posljednji potez koji je napravio kao ministar bilo je obustavljanje primjene dijela odredbi Statutarne odluke o izmjenama i dopunama Statuta Grada Vukovara koje su se odnosile na ostvarivanje ravnopravne službene uporabe jezika i pisma srpske nacionalne manjine na području Vukovara. Tako je dan prije isteka mandata poništio odluku većine u vukovarskom Gradskom vijeću koja je izglasala izmjene gradskog statuta prema kojima se dvojezične ploče neće nalaziti na gradskim institucijama, ustanovama, ulicama i trgovima u Vukovaru.
Najveća postignuća
Godine 2010. je izabran za predsjednika SDP-a Splitsko-dalmatinske županije, a u prosincu 2016. godine postaje predsjednik Kluba zastupnika SDP-a.
Za vrijeme njegovog ministarskog mandata djelomično je sređen popis birača i pokrenut je projekt E-građani s ciljem modernizacije, pojednostavljivanja i brže komunikacije između građana i javne uprave te povećanja transparentnosti javnog sektora.
Autor: A.V.
Odgovori