Aljoša Asanović je bivši hrvatski nogometaš. U svojoj nogometnoj karijeri je igrao za 11 klubova, a karijeru je započeo i završio u Hajduku. Zbog korištenja laktova u duelima na nogometnom terenu dobio je nadimak “Vatreni lakat”. Bio je dio slavne generacije hrvatske nogometne reprezentacije koja je 1998. godine osvojila svjetsku broncu u Francuskoj.
Obrazovanje
Završio je Turističko-ugostiteljsku školu u Splitu.
Privatni život
Asanović je rođen 14.12.1965. godine u Splitu.
Od 1988. godine u braku je sa suprugom Katarinom u kojem je dobio dvoje djece, kći Anamariju i sina Antonia. Antonio se kao i otac bavi nogometom i igra za NK Hrvace, a Anamarija je poznata hrvatska dizajnerica. Na jednoj od njezinih revija je kao maneken sudjelovao i Aljoša.
2005. godine je od Lovre Škopljanca, sina hrvatskog branitelja otkupio braniteljsku povlasticu za uvoz luksuznog automobila, ali je Odjel za nadzor carinarnice u Splitu tri godine kasnije otkrio da pravi vlasnik povlastice ne raspolaže terencem, već ga vozi Asanović. Obojici je izdano rješenje da solidarno plate oko 350 tisuća kuna što je bivši nogometaš platio u cijelosti, a onda je tužio Škopljanca da mu nadoknadi pola iznosa i na kraju izgubio spor.
13.2.2016. godine Aljošina kćer Anamarija rodila je djevojčicu Zorku s partnerom Marinom Siriščevićem te je tako Aljoša prvi puta postao djed.
Iako Aljoša i njegova supruga Katarina više ne žive zajedno, a ona je i na društvenim mrežama promijenila prezime u svoje djevojačko Marasović, par se nije rastao te se i dalje po potrebi pojavljuju zajedno u javnosti.
Posao
Asanović je nogometnu karijeru započeo u Hajduku, a prvi nastup za splitski klub ostvario je 1984. godine na Trofeju Marjana, tada popularnom klupskom turniru koji se redovito održavao na Poljudu. Prije tog nastupa je pola sezone proveo na posudbi u Splitu koji je tada igrao u nižoj ligi.
U Hajduku je ostao do 1990. godine kada odlazi u francuski Metz. U Metzu, i kasnije Cannesu, je proveo po jednu sezonu. Tijekom četiri godine boravka u Francuskoj promijenio je tri kluba. Iz Cannesa je prešao u Montpellier 1992. godine gdje je ostao do 1994., a nakon toga se vratio u Hajduk kojega je u to vrijeme vodio Ivan Katalinić.
Asanović je bio okosnica momčadi koju je Hajduk stvorio vraćanjem svojih iskusnih igrača iz inozemstva. Povratak je obilježio izvrsnim igrama u Ligi prvaka gdje je Hajduk tada stigao do osmine finala natjecanja. Odlični nastupi za splitski klub odvode Asanovića 1995. godine u španjolski klub Valladolid.
Od 1996. do 1998. godine je igrao za engleski klub Derby County, a zatim je pola godine proveo u Napoliju. Dvije sezone je odigrao u grčkom Panathinaikosu, a 2000. godine prelazi u Austriju s kojom zbog ozljede raskida ugovor. Jedno vrijeme je u Australiji igrao za klub Hrvatskih iseljenika Sydney United, a onda se vratio karijeru završiti u klubu iz koje je ponikao i u koji se tri puta vraćao – Hajduk.
Reprezentativnu karijeru Asanović započinje u reprezentaciji bivše Jugoslavije za koju je u razdoblju između 1987. i 1988. godine odigrao tri utakmice. U hrvatskoj reprezentaciji je bio jedan od važnijih igrača, a za Hrvatsku je prvi put zaigrao u utakmici protiv SAD-a na Maksimiru 1990. godine. Kao i drugi igrači iz njegove generacije reprezentativaca, dao je veliki doprinos osvajanju bronce na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj. Bio je vezni igrač, a najviše se isticao nepredvidivim zadnjim pasom i sjajnim dodavanjima. Javnosti je zasigurno u pamćenju ostalo njegovo majstorsko dodavanje Davoru Šukeru u polufinalu Svjetskog prvenstva protiv Francuske 1998. godine, kada je s polovice igrališta prebacio cijelu francusku obranu i asistirao za pogodak.
Sudjelovao je i na Europskom prvenstvu u Engleskoj, a zadnja utakmica koju je odigrao za Hrvatsku bila je ona protiv Francuske 28.6.2000. godine. U dresu reprezentacije je odigrao 62 utakmice i postigao tri pogotka.
Nakon završetka igračke karijere postaje nogometni trener. Prijateljstvo sa Slavenom Bilićem, suigračem iz reprezentacije i Hajduka, rezultirao je tim da je Bilića prvo pratio kao pomoćni trener u stožeru mlade reprezentacije do 21 godinu. U dvije je utakmice samostalno vodio momčad dok je Slaven Bilić bio odsutan zbog operacije. Dogodilo se to u doigravanju sa Srbijom i Crnom Gorom za odlazak na Europsko prvenstvo mladih do 21 godine. Hrvatska je izgubila utakmice i u Beogradu i u Velikoj Gorici, a Asanović je zbog svađe sa sucem u Beogradu bio kažnjen pa je susret u Velikoj Gorici pratio s tribina.
Bio je pomoćni trener i u stožeru A reprezentacije u vrijeme dok je reprezentaciju vodio Slaven Bilić, te u moskovskom Lokomotivu u kojemu je Bilić također bio trener. 2014. godine je postao sportski direktor slovačkog prvoligaša Dunajska Streda i tako dobio priliku okušati se u novoj funkciji. Prije nego što je stigao u Slovačku bio je trener niželigaša Junaka i Uskoka. U listopadu 2017. godine je s Deanom Računicom kao pomoćnim trenerom preuzeo australskog drugoligaša Melbourne Knightsa.
Najveća postignuća
Asanović je s Hajdukom osvojio Kup maršala Tita 1987. godine, prvenstvo Hrvatske 1994./95. i Hrvatski nogometni kup 1995. godine.
S hrvatskom reprezentacijom je 1998. godine osvojio svjetsku broncu, a iste godine je nagrađen državnom nagradom za šport “Franjo Bučar”.
Klub navijača hrvatske nogometne reprezentacije “Uvijek vjerni” mu je 2011. godine dodijelio nagradu “Ponos navijača” za izniman doprinos reprezentaciji.
Knjiga “Vatreni lakat – sjećanja Aljoše Asanovića” koju je prema pričama Aljoše Asanovića napisao novinar Andrija Kačić-Karlin je promovirana u 17 zemalja diljem svijeta.
Autor: A.V.
Odgovori