Slaven Bilić veoma je uspješan bivši hrvatski nogometaš, reprezentativac i izbornik Hrvatske nogometne reprezentacije. Nakon igračke karijere i karijere izbornika, okrenuo se trenerskoj, u kojoj je postigao zavidan uspjeh. Njegovo ime postalo je svjetski poznato nakon što je postao trener engleskog kluba premijer-lige West Ham Uniteda. Bilić je rođen 11. rujna. 1968. godine u Splitu.
Obrazovanje
Još kao dijete Bilić je odlučio okušati se u nogometu. Ipak, za njegovu obitelj na prvom mjestu obaveza uvijek je bila škola. Bilić je u osnovnoj školi bio odličan đak. Kada mu je razrednica primijetila da popušta u školi zbog nogometa, zamolila je njegove roditelje da ga ispišu iz nogometa. Ali unatoč tome što je ostao u sportu, Bilić je popravio ocjene i nastavio nizati uspjehe u školi; čak je išao i na natjecanja iz matematike. Bio je odlikaš i u srednjoj školi, pa su ga oslobodili polaganja mature. Maturirao je u srednjoj školi za informiranje, novinarstvo i dokumentaristiku, koja je imala program najsličiniji gimnazijskom.
Odlazak na fakultet nakon mature uopće nije dolazio u pitanje ni kod Slavena ni kod njegova brata, koji se tada bavio vaterpolom. Obitelj Bilić smatrala je da se školovanje završava fakultetskom diplomom. Kako bi pomirio nogomet i studiranje, Bilić se odlučio za Pravni fakultet u Splitu jer je na njemu imao mogućnost izvanrednog studiranja. Kaže da je ovaj fakultet upisao i na očev nagovor, budući da je on tamo bio najprije profesor, a onda i dekan. Da je mogao birati, Bilić kaže da bi se odlučio za povijest, arheologiju ili neki matematički studij.
Privatni život
Slaven Bilić rođen je u Splitu 1968. godine kao drugo dijete. Ima tri godine starijeg brata Domagoja, kojeg je mali Slaven prozvao Nane (kasnije je Slaven osnovao menadžersku agenciju i nazvao je “Nane Sport”, koju je njegov brat preuzeo nakon što je ovaj započeo trenersku karijeru. Kasnije je agencija preimenovana u “Maraton”). Kao dijete Slaven je s obitelji živio u istoj zgradi gdje i slavni košarkaš Toni Kukoč (inače rođen nekoliko dana nakon Slavena, u istoj bolnici), pa su se njih dvojica često družili i zajedno igrali. Budući da su mu roditelji bili zaposleni, čuvala ga je i odgajala njegova baka s majčine strane, Anđa.
Kao dijete od neke četiri godine, Bilić je iz neutvrđenih razloga odjednom prestao govoriti. Liječnici su mislili da mu se dogodila neka trauma i to vjerojatno u snu, budući da se jedno jutro probudio i jednostavno više nije govorio. Njegovi roditelji povezivali su to s tadašnjim napetim stanjem u obitelji, nastalim zbog prijetnji koje je njegov otac dobivao jer se u Jugoslaviji upisao u Maticu hrvatsku, zbog čega su ga, uz osude, njegovi sugrađani nazivali ustašom. Kasnije je Slaven progovorio, ali je razvio i govornu manu zbog koje i danas ponekad zamuca. Bilić zbog toga sudjeluje u akcijama koje pomažu djeci s govornim manama te je postao počasni član udruge “Hinko Freund”, hrvatske udruge za pomoć osobama koje mucaju.
Kao dijete, Bilić se najprije počeo baviti plivanjem. Unatoč tome što je kao osnovnoškolac završio na trećem mjestu prsnog plivanja Dalmacije, uvijek ga je više privlačilo igranje nogometa. Iako je bio dobar igrač, zbog političkih prilika i etikete ustaše koju je nosio njegov otac, nije dobivao prilike zaigrati u boljim klubovima ili reprezentaciji Jugoslavije. Šest sezona igrao je u Hajduku, a onda je zaigrao i za strane klubove.
1998. godine ušao je u nogometnu reprezentaciju Hrvatske, te postao član najslavnije hrvatske nogometne reprezentacije, koja je na svjetskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj osvojila broncu. Ali na istom prvenstvu Bilić je teško ozlijedio bedro i nakon te ozlijede više se nije uspio vratiti u dotadašnju fizičku formu.
1993. godine Bilić se oženio budućom pravnicom Adrijanom, s kojom je kasnije dobio dvoje djece, kći Alanu i sina Lea. 2007. godine, nakon 14 godina braka, supružnici su se prijateljski rastali, a onda i razveli.
Nakon godinu dana, Bilić je javnosti predstavio novu djevojku, Ivanu Đeldum, turističku menadžericu iz Rijeke, koja je od njega mlađa 15 godina. 2014. godine par je dobio prvo zajedničko dijete, kći Sofiju, a 2016. rođena im je druga kći, Nia. U rujnu 2018. godine par je dobio treću djevojčicu.
Budući da je Bilić poznat po svom humanitarnom radu 2008. godine postao je UNICEF-ov veleposlanik dobre volje te je osnovao zakladu HNR “Vatreno srce” koja pruža humanitarnu pomoć djeci.
Bilić je još poznat po svojoj ljubavi prema glazbi. Prozvan je najvećim rokerom među nogometašima, a jednom je izjavio kako je on jedini u reprezentaciji koji svojim suigračima pušta rock-albume, umjesto folk glazbe. Bilić svira gitaru te je bio član dvaju rok bendova, Newere i poznatog benda Rawbau, čiji su hitovi došli i do hrvatskih glazbenih ljestvica.
Posao
Nogometnu karijeru Bilić je započeo u trećeligašima Primorcu i Šibeniku. 1988. godine prešao je u prvu momčad Hajduka. Igrao je na mjestu braniča. 1993. godine, nakon šest sezona provedenih u Hajduku, potpisao je za njemački klub Karlsruher SC i tamo postao kapetan momčadi, što je bilo prvi put u povijesti njemačke nogometne lige da je kapetanom postao stranac. Nakon tri godine prešao je i engleski West Ham United, a taj transfer svojevremeno je bio najskuplji u povijesti tog kluba. Bio je vrijedan 1.85 milijuna funti. 1997. kupio ga je u liverpulski klub Everton FC za 4.5 milijuna funti te je time Bilić postao najbolje plaćeni branič engleske nogometne lige.
1998. godine Bilić je postao igrač hrvatske nogometne reprezentacije. Nakon ozlijede na prvenstvu počeo je sve slabije igrati, pa je 1999. godine otišao iz liverpulskog kluba, a nakon samo dva dana ponovo je potpisao ugovor sa splitskim Hajdukom. Tamo je sljedeće godine završio karijeru nogometnog igrača.
Već sljedeće godine, 2001., Bilić je postao trener Hajduka. Kada je postavljen na tu poziciju, dočekalo ga je negodovanje navijača i građana. Ipak, Bilić je pokazao da je i više nego kvalificiran za taj posao. Iste godine klub mu je osvoji drugo mjesto domaće lige. Uskoro je Bilić napustio to trenersko mjesto, a ovoga puta navijači su negodovali zbog njegova odlaska.
2006. godine Bilić je postao izbornik nogometne reprezentacije Hrvatske. Pomoćnici su mu bili suigrači iz reprezentacije 1998. godine. Nakon preinaka u postavi igrača, reprezentacije je počela nizati uspjehe. Nakon što je s reprezentacijom otišao na Europsko prvenstvo 2012., napustio je poziciju izbornika i najprije prihvatio posao trenera moskovske Lokomotive, a zatim je 2013. godine postao trener turskog kluba Beşiktaş.
2015. godine za trenera ga je pozvao engleski klub iz prve lige, West Ham United. Bilić je postao njihov 15. trener.
Najveća postignuća
Slaven Bilić najpoznatiji je kao jedan od reprezentativaca koji su 1998. godine na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj osvojili treće mjesto, a time i brončanu medalju. Nakon toga, Bilić je postao poznatiji kao nogometni trener. Budući da je nekonvencionalan i svojeglav, neočekivanim metodama je uspio uzdići Hajduk u hrvatskoj prvoj ligi, što je bio njegov prvi trenerski posao. Isto je učinio i sa reprezentacijom kojoj je bio izbornik. Njegovo trenerski talent i iskustvo potvrdio je poziv u prvoligaški klub Engleske West Ham United, u kojem je Bilić kao mladić i igrao.
Zbog svojih nogometnih uspjeha, Bilić je dobio niz nagrada i priznanja. 1997. godine proglašen je najboljim sportašem Hrvatske te hrvatskim najboljim igračem. Dvostruki je dobitnik Državne nagrade za sport “Franjo Bučar”; prvi put nagradu je dobio kao član nogometne reprezentacije 1998. godine, a drugi put kao trener 2007. godine. Iste godine MediaServis proglasio ga je osobom godine, za što je izabran tajnim glasovanjem medijskih zaposlenika.
Odgovori