Zvonko Bogdan

Zvonko Bogdan bunjevački je pjevač, skladatelj i tekstopisac, poznat i na prostorima Hrvatske. Kolekcionar je i zaljubljenik u narodnu glazbu i tradiciju, posebno vezanu uz Vojvodinu i ikavicu. Jedan je od najvećih kantautora ovih prostora, čije pjesme žive neprekidno naraštajima te bude romantične emocije, sjetu i pozitivnost. Specifičan opus, definirao je vojvođanskom tradicijom i tamburicama.

Obrazovanje

1961. godine upisuje Akademiju dramskih umjetnosti u Beogradu. Uz studij se aktivno počinje baviti glazbom i zarađivati za školovanje i život.

Privatni život

Zvonko Bogdan se rodio 5.1.1942. godine u Somboru u Vojvodini. Živio je na farmi svog djeda, koji mu je usadio ljubav prema tamošnjoj tradiciji i glazbi. Drugi djed ga je uveo u svijet tambure, koja je ostala kao neizostavni dio Bogdanovog glazbenog izričaja.

60-ih godina, kada je tek započinjao svoju bogatu karijeru, oženio je poznatu glumicu Gizele Vuković, s kojom je proveo 6 godina. Par nije ostao u dobrim odnosima.

Od 1971. godine u braku je s Mirjanom, koja je rodom iz Subotice, gdje žive i danas. Svojoj djeci dali su filmska imena, pošto je Zvonko zaljubljenik u dobar film. Drugi razlog je bio što su vjerovali da će jednog dana živjeti u inozemstvu, što se i ostvarilo.

Sin Sigmund je devedesetih otišao u Ameriku. Ubrzo se odselio u Brazil, gdje je u Riju upoznao buduću suprugu s kojom ima kćer Sofiju.

Zvonkova kćer Evelina udala se u Ohajo, te mu rodila unuku Ninu i unuka Aleksandra.

Zvonko većinu vremena provodi s prijateljima na Paliću kraj Subotice. Tamo su izgradili vinariju, koja nosi njegovo ime. U sklopu nje planiraju izgraditi i muzej vezan za ostavštinu svoje karijere, ali i kolekcije vezane uz tradiciju i glazbu Bunjevačkog naroda. Prostor je okružen prekrasnim vinogradima i vojvođanskom kulturom, a žele ga i obogatiti s koncertnim prostorima.

Do 2012.godine vina iz ove vinarije mogu se pohvaliti mnogim domaćim i inozemnim priznanjima, kao na primjer s AVC Vienna 2012. godine, osvojivši pet medalja, te s Japan Vine Challenge-a, gdje je vino Pino blank osvojilo srebro, a Kuve No.1 broncu.

Također je zaljubljenik u konje, u kojima često uživa sa svojim unucima.

Za vrijeme Jugoslavije, bio je i jedan od najboljih džokeja u državi.

Posao

Svoju ljubav prema tradicionalnoj glazbi i tamburi počeo je njegovati još u studentskim danima. Svoju prvu autorsku pjesmu, Ej salaši na sjeveru Bačke, izveo je 1971. godine. Nakon nje uslijedile su brojne domoljubne, ali i romantične pjesme, vezane za kulturu njegova rodnog kraja. Desetak godina je pjevao u intimnoj atmosferi sale hotela Union u Beogradu, za što ga veže jedna od najdražih uspomena i kritika, kada su Duško Radović i Momo Kapor, došli isključivo samo da bi slušali Bogdanov nastup.

Tijekom Domovinskog rata povukao se s glazbene scene izgubivši volju za glazbom. Jedan od poznatijih nastupa nakon tog perioda, bio je 2004. godine na novosadskom festivalu Exit. Nastupao je i na velikim koncertima u Zagrebu i Beogradu, te u serijalu emisije Lijepom našom.

Izdao je 25 albuma, a neke od njegovih najpoznatijih pjesama su: Fijaker stari, Evo banke cigane moj, Ej salaši, Nema lepše devojke, Ko te ima, taj te nema (napisao Bane Krstić) i mnoge druge.

Najveća postignuća

2009. godine primio je priznanje Počasni građanin Subotice.

2007. godine nagrađen je srebrnim priznanjem za album Tko te ima, taj te nema.

Vlasnik je dva Porina iz 2009. godine. Jedan za najbolju folklornu pjesmu Gdje ste noći, gdje ste dani, a drugi za najbolji folklorni album Godine su mnoge prošle.

2013. godine, proglašen je za doživotnog počasnog predsjednika od strane Svjetske tamburaške federacije.

2015. godine dobio je Europsku nagradu za kulturno-umjetnički rad i životno djelo za doprinos glazbenoj baštini.

Autor: M.Z.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]

Komentiraj

*