Zvonimir Soldo

Zvonimir Soldo je bivši hrvatski nogometaš i reprezentativac. Nakon završetka igračke karijere, kao i većina njegovih kolega, počeo se baviti trenerskim poslom. Kao igrač se odlikovao visokim profesionalizmom, a bio je član Hrvatske reprezentacije koja je na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. godine osvojila broncu.

Obrazovanje

Soldo je bio vrlo dobar učenik, ali umjesto da rješava matematičke zadatke radije je igrao nogomet. Uspješno je završio srednju elektrostrojarsku školu, a nakon toga je htio upisati Kineziološki fakultet. Međutim, zbog negodovanja roditelja, izvanredno je upisao studij prava i nakon samo dva položena ispita ponuđen mu je profesionalni ugovor u Dinamu pa je odlučio da će se posvetiti nogometu.

Privatni život

Rođen je 2.11.1967. godine u Zagrebu. Njegovi roditelji su se šezdesetih doselili iz Čitluka u Hercegovini pa su on i sestra odrastali u Dubravi. Zvonimir je vikendom na obližnjem igralištu gledao starije dečke kako igraju nogomet pa bi nakon što se neki od njih umorio, uskakao kao zamjena. Uz oca strojobravara i majku kuharicu nije mogao dobivati džeparac koji bi mu bio dovoljan za kopačke, ljetovanja i izlaske pa je preko Studentskog servisa u noćnim smjenama radio kao pekar na Trešnjevci.

Suprugu Tanju, s kojom ima tri sina, upoznao je kao dvadesetogodišnjak na tulumu kod prijatelja. Tanja je pratila sve njegove utakmice dok je igrao i bila je njegov najveći kritičar. Zvonimirov sin Filip se također bavi nogometom.

Posao

Soldo je od 1985. do 1987. godine igrao u zagrebačkoj Lokomotivi. 1989. godine započinje svoju karijeru u Dinamu, debitirajući u ligaškoj utakmici protiv Čelika. Za Dinamo je u sezoni 1989./90. odigrao 10 službenih utakmica, a nakon toga odlazi u Zadar pa zatim u zaprešićki Inker gdje ostaje do 1994. godine.

Nakon Inkera se vraća u matični klub koji je u to vrijeme nosio ime Croatia Zagreb. U sezoni 1994./95. je nastupio 41 put i zabio tri pogotka, ali to nije pomoglo klubu da osvoji bilo koji trofej. Sljedeću sezonu klub osvaja dvostruku krunu, a Soldo je u 30 nastupa postigao tri pogotka.

1996. godine odlazi u njemačku Bundesligu, u klub VfB Stuttgart. Za Stuttgart je prvi put nastupio 17.8.1996. godine i to je bio početak njegove bundesligaške karijere koja će potrajati deset godina. Za to vrijeme je odigrao ukupno 300 utakmica u Bundesligi, od toga je u 200 utakmica bio kapetan kluba, te 47 utakmica u europskim natjecanjima.

Za vrijeme igranja u Stuttgartu Soldo je postao pravi uzor i simbol nogometnog profesionalizma te velika podrška mladima u klubu. Nakon dolaska trenera Giovannija Trapattonija u klub on gubi svoje mjesto u početnoj postavi. Navijači to nisu prihvaćali i tražili su da Soldo opet zaigra, a i momčad je bez njega igrala puno lošije pa se uskoro opet našao među prvih 11.

Zadnju utakmicu u dresu Stuttgarta je odigrao u svibnju 2006. godine protiv Wolfsburga. Zamijenjen je u 89. minuti, a dok je trčao počasni krug, navijači su ga nagradili ovacijama, gromoglasnim pljeskom i ogromnim transparentom na kojem je na hrvatskom i njemačkom jeziku pisalo “Jedan veliki junak odlazi u zasluženi mir”. Tribine su bile ispunjene navijačima u dresovima hrvatske reprezentacije, koji su mu zahvalili za deset godina provedenih u Stuttgartu.

Za Hrvatsku nogometnu reprezentaciju prvi put nastupa u prijateljskom susretu sa Slovačkom 20.4.1994. godine. Ostvario je zapažene rezultate na Europskom prvenstvu u Engleskoj 1886. godine i na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. godine. Ostvario je 61 nastup za reprezentaciju i postigao 3 pogotka, a zadnje veliko natjecanje na kojem je sudjelovao je bilo Svjetsko prvenstvo 2002. godine.

U siječnju 2008. godine, nakon ostavke Branka Ivankovića, Zvonimir Soldo postaje trener NK Dinama. u travnju iste godine s Dinamom osvaja naslov prvaka nakon što je u finalu kupa uvjerljivo svladao Hajduk. Unatoč uvjerljivo osvojenom naslovu prvaka počele su kružiti priče o Soldinoj smjeni. Mnogi su mu zamjerali sterilnu i neatraktivnu igru Dinama u odnosu na jesenska izdanja koja su igrači pružali pod vodstvom Ivankovića, a rezultati koje je postigao malo kome su bili bitni.

U svibnju 2008. godine Soldo podnosi ostavku na funkciju trenera uz objašnjenje da daljnja suradnja u postojećim uvjetima nije moguća. Naime, u Dinamu je tada tjednima vladala atmosfera kakvu nijedan trener ozbiljnog kluba ne bi poželio. na pitanja ostaje li Zvonimir Soldo na klupi Dinama i nakon završetka sezone nitko u klubu nije želio ili nije znao dati konkretan odgovor, a Soldo u takvom okruženju nije želio raditi.

U lipnju 2009. godine je službeno potvrđeno da će Soldo na klupi FC Kölna naslijediti Christopha Dauma. No, sezona 2010./2011. je loše počela za Köln koji je nakon nekoliko kola ostvario niz loših rezultata. Njemački nogometni časopis “Kicker” je po statističkom učinku do tada Soldu proglasio najlošijim trenerom kluba svih vremena, a na utakmici protiv Borussije u ožujku 2010. godine navijači su skandirali “Soldo odlazi!”. Nakon poraza od Hannovera u listopadu iste godine je dobio otkaz.

Nakon duže pauze, u veljači 2017. godine, na poziv prijatelja Felixa Magatha, odlazi na klupu kineskog prvoligaša Shandong Lunenga.

Najveća postignuća

S NK Inkerom je 1992. godine osvojio Hrvatski nogometni kup, a s Dinamom je bio prvak Hrvatske te također osvojio Hrvatski nogometni kup 1996. godine. S VfB Stuttgartom 1997. godine osvaja njemački kup, a za njegova postignuća u tom klubu njemačka pokrajina Baden-Württemberg mu je dodijelila Stauffer medalju.

Kao član hrvatske nogometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. godine osvaja brončanu medalju, a iste godine je nagrađen državnom nagradom za šport “Franjo Bučar”.

Kao trener je s Dinamom osvajao prvenstvo Hrvatske i Hrvatski nogometni kup.

Autor: A.V.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]
loading...

Komentiraj

*