Zvonimir Balog je bio hrvatski pjesnik, ilustrator, slikar i kipar. Autor je zbirki pjesama, slikovnica, romana, eseja, priča, tekstova, scenarija te dviju antologija. Za njegovu prozu i pjesme karakteristična je igra slogovima, glasovima, riječima, značenjima i slikama.
Iako ga se uglavnom predstavljalo piscem za djecu, isticao je kako oni koji ga tako predstavljaju čine pogrešku jer on nije pisao ni za djecu ni za odrasle nego za sebe. Riječi su bile njegove igračke i igrao se njima kao što se djeca igraju loptama ili lutkama. Preminuo je 2.11.2014. godine u Zagrebu.
Obrazovanje
U Zagrebu je pohađao Školu primjenjenih umjetnosti, a nakon toga Pedagošku akademiju na kojoj je kasnije jedno vrijeme radio kao predavač.
Privatni život
Zvonimir Balog rođen je 30.5.1932. godine u mjestu Sveti Petar Čvrstec pokraj Križevaca. Iako je smatrao da je u prisutnosti djece teško raditi jer ona svojom energijom zasjene sve ostalo, volio se družiti s njima.
Posjetio je veliki broj škola na druženjima s djecom, a posebno se trudio posjećivati manje škole koje su se nalazile izvan gradova. Smatrao je kako bi smijeh trebao biti jedan od predmeta u školi, kako bi djecu trebalo učiti smijati se jer njegovo mišljenje je bilo da se bolje smijati bez razloga, nego plakati s razlogom.
Bio je u braku s Ljubicom Balog koja također piše i objavila je nekoliko knjiga. Ona je uvijek prva čitala sve što je pisao i procjenjivala je li nešto dobro ili ne. S Ljubicom je dobio dvoje djece, kćer Kseniju i sina Tugomira.
Posao
Zvonimir Balog se tijekom života okušao u raznim zanimanjima, radio je kao administrator, pipničar, soboslikar, dekorater, odgajatelj u gimnazijskom domu, urednik u dramskom programu HRT-a te urednik dječjih časopisa “Modra lasta” i “Smib”.
Njegova književna djela su poznata i izvan Hrvatske, neka od njih su prevedena na dvadeset jezika. Jedan od najznačajnijih prijevoda je prijevod knjige “Bonton” koje je izdalo Društvo hrvatskih književnika na engleskom jeziku.
Njegov rad je bio osobito priznat u Slovačkoj te je pisac često znao reći da se u Bratislavi osjećao kao kod kuće. Zbirka pripovjedaka “Často si vymýšľam” s njegovim ilustracijama bila je proglašena knjigom godine, a Slovaci su bili iznimno zainteresirani za njegov 80. rođendan i 80 knjiga koje je izdao pa je u to vrijeme u Slovačkoj dao nekoliko intervjua za njihovu državnu televiziju i radio.
Neka od njegovih najpoznatijih djela su “Ja magarac”, “Zeleni mravi”, zbirke pjesama “Nevidljiva Iva”, “Pjesme sa šlagom ili šumar ima šumu na dlanu”, “Veseli zemljopis” te roman “Bosonogi general”.
Osim za djecu, napisao je i nekoliko djela za odrasle poput “Ribe na biciklu”, “Pogleda na zemlju” i drugih. Često je izražavao nezadovoljstvo zbog hrvatskih medija, i kako je govorio njihovog slabog interesa za njegov rad.
Osim pisanjem, bavio se slikarstvom i kiparstvom. Sa svojim skulpturama, slikama i crtežima je kao ilustrator i likovni umjetnik sudjelovao na pedesetak izložbi i nekoliko bijenala i trijenala u zemlji i inozemstvu.
U vrijeme dok je radio kao nastavnik, razred kojemu je osim hrvatskog predavao i likovni odgoj, poslao je 20 likovnih radova na natječaj u “Plavom vjesniku”. Na kraju su osvojili 21 nagradu, dodatna nagrada je bila izmišljena kako bi i on kao njihov nastavnik bio nagrađen.
Najveća postignuća
Opus Zvonimira Baloga obuhvaća oko osamdeset knjiga za djecu i odrasle. Velik broj njegovih pjesama je uglazbljen, njegove knjige se nalaze na popisu obavezne lektire u školama, a također su zastupljene u antologijama za djecu i odrasle.
Najnagrađivaniji je dječji pisac, dobitnik je nagrade “Mali princ” za najbolju knjigu u zemljama regije, nagrade “Kiklop” za knjigu godine, dvostruki je dobitnik jugoslavenske nagrade “Mlado pokolenje”, četverostruki dobitnik nagrade “Ivana Brlić Mažuranić” i šesterostruki dobitnik nagrade “Grigor Vitez”.
Dobitnik je “Goranove plakete” za doprinos pjesništvu, a za trajni doprinos hrvatskoj književnosti dobio je nagradu “Visoka žuta žita”.
Za knjigu poezije “Pusa od Krampusa” 1996. godine je dobio međunarodnu nagradu, diplomu IBBY Honour List. Zbog osobitih zasluga za kulturu, odlikovan je i redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.
2002. godine je bio nominiran za “Andersenovu nagradu”, a 2003. za nagradu “Astrid Lindgren Memorial Award for Literature”.
Autor: A.V.
Odgovori