Zoran Primorac je bivši hrvatski stolnotenisač. Rođen je 10.5.1969. godine u Zadru. Najtrofejniji je i najbolji igrač stolnog tenisa u hrvatskoj povijesti. Njegovu je igru obilježila odlična strategija, agresivan napad i moderan stil igranja. U svojoj se dugoj karijeri okrunio mnogim brončanim, srebrnim i zlatnim medaljama.
Obrazovanje
U svojem rodnom gradu završio je osnovnu školu i Gimnaziju Jurja Barakovića, koja slovi za jednu od najboljih škola u Hrvatskoj. Uz Primorca ova se škola diči i mnogim drugim slavnim ličnostima koje je odgajala kroz srednjoškolsko obrazovanje. Primorac svoje obrazovanje nije nastavio na fakultetu jer se odlučio okrenuti profesionalnoj sportskoj karijeri.
Privatni život
Ovaj je stolnotenisač odrastao s majkom Milicom i ocem Vinkom, a već je u ranom djetinjstvu prvi puta primio stolnoteniski reket u ruke te je, nakon samo nekoliko mjeseci treniranja, bio prebačen u naprednu skupinu. Na treninge je uvijek odlazio s osmijehom na licu, ali je zbog sporta žrtvovao mnogo prijatelja za koje nije imao vremena. Često se nadao da ga otac neće čekati ispred škole kako bi ipak mogao barem na kratko otići s prijateljima do grada.
Svoju je najveću ljubav Primorac upoznao kad je imao 26 godina. Njegova današnja supruga Danijela tada je imala dvije godine manje i studirala je stomatologiju u Zadru.
Ovom paru se 2000. godine rodio sin Mateo, a 2005. godine kći Lea. Mateo je već krenuo očevim stopama te obožava igrati tenis.
Zoranu Primorcu stolni tenis je ostao hobi do današnjih dana, a osim toga voli igrati tenis, ali i otići na ribolov i skijanje.
Posao
Već s 8 godina Primorac je počeo trenirati i to u STK Bagat, a kao junior okrunio se sa sedam medalja na europskim natjecanjima. 1985. godine odlazi u zagrebački klub Vjesnik s kojim je osvojio srebro u New Delhiju na svjetskom prvenstvu 1987. godine. Godinu dana kasnije osvojio je medalju istog sjaja na Olimpijskim igrama u Seulu sa svojim parom Iliem Lupuluescuom. Od svjetskih prvenstava bio je drugi još i u Chibi 1991. ekipno i u Tianjinu 1995. godine u parovima. Medalju brončanog sjaja svojom je odličnom igrom osvojio i u Goteborgu 1993. pojedinačno i u Eindhovenu 1999. igrajući u parovima.
Na europskim prvenstvima osvajao je medalje sva tri sjaja pa je tako bio bronačni u Pragu 1986. u parovima, srebrni u Parizu dvije godine kasnije ponovo igrajući u parovima, a 1990. godine u Goteborgu je osvojio brončanu medalju ekipno i zlatnu za igru u parovima. U Stuttgartu 1992. bio je brončan u pojedinačnoj konkurenciji i u konkurenciji mješovitih parova. U Birminghamu 1994. osvojio je srebro za igru u parovima i zlato za igru u mješovitim parovima. U Eindhovenu 1998. bio je srebrni pojedinačno, isto kao i u Bremenu 2000. Na europskom prvenstvu održanom na njegovom domaćem terenu u Zagrebu, bio je brončan pojedinačno. Medalju istog sjaja osvojio je i u Arhusu 2005., a zadnju medalju s europskih natjecanja drži iz Beograda 2007. u ekipnoj konkurenciji.
Sjajnih nastupa Zorana Primorca nije nedostajalo ni na Mediteranskim igrama pa je tako u Latakiji 1987. bio prvi pojedinačno i u parovima te brončani u mješovitim parovima. U Ateni 1991. uzima zlatno za igru u parovima i broncu pojedinačno. Iz Languedoc-Roussillona 1993. nosi dva srebra, za igru pojedinačno i u parovima. U Bariju je 1997. okrunjen srebrnom medaljom pojedinačno i broncom za igru u konkurenciji parova.
Nastupao je i na prvim hrvatskim ljetnim Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. te je bio 9. u pojedinačnoj konkurenciji i igri parova. Taj je isti odličan plasman zadržao i na sljedećim Olimpijskim igrama u Atlanti, a 2004. godine u Ateni ispada u trećem eliminacijskom kolu.
Najveća postignuća
1993. godine Zoran Primorac bio je dobitnik najprestižnije sportske nagrade u Hrvatskoj, Državne nagrade za sport Franjo Bučar koja se dodjeljuje pojedincima za iznimna postignuća i doprinos od osobitog značenja za razvoju sporta u Hrvatskoj.
2000. godine na Olimpijskim igrama u Sydneyu Primorcu je dodijeljena velika čast da nosi hrvatsku zastavu na otvorenju tih igara.
Autor: M.S.
Odgovori