Zlata Kolarić Kišur

Zlata Kolarić Kišur je bila hrvatska pjesnikinja, dramatičarka i pripovjedačica. Njezino najpoznatije djelo je “Moja zlatna dolina”, zbirka pripovijesti u kojoj su opisane uspomene na njeno djetinjstvo provedeno u Požegi. U njenom opusu nalaze se priče, pjesme, pripovijetke, drame i komedije.

Obrazovanje

U Zagrebu je završila djevojačku školu i žensku stručnu školu.

Privatni život

Rođena je u Slavonskom Brodu 1894. godine, a kao djevojčica se s roditeljima preselila u Požegu gdje je provela veći dio djetinjstva. Odrasla je u građanskoj obitelji, otac je radio u uredu, a majka je bila kućanica.

1919. godine se preselila u Zagreb gdje je živjela do svoje smrti 1990. godine. Ona i suprug Hinko Kolarić Kišur su imali jedno dijete. Zlata se pisanjem počela baviti nakon rođenja svoje kćeri Vesne. Bila je članica Društva hrvatskih književnica koje je za vrijeme njenog života djelovalo u Zagrebu.

Svoju ostavštinu koja se sastoji od priznanja, čestitki, obiteljskih fotografija, pisama, razglednica, nekoliko obiteljskih albuma, rukopisa, bilježnica i rokovnika s osobnim bilješkama, službenih i osobnih dokumenata te pohvalnica i dnevnika je oporučno ostavila Gradskoj knjižnici i čitaonici Požega.

Zlata je bila inspiracija jednom od najznačajnijih hrvatskih slikara Miroslavu Kraljeviću za sliku “Djevojka u naslonjaču”, ulje na platnu iz 1911. godine. Kraljevićevo djelo je dugo bilo u privatnom vlasništvu jedne obitelji iz Zagreba i otkriveno je 2013. godine, a zahvaljujući “Mojoj zlatnoj dolini” u kojoj je Zlata pisala o poznanstvu sa slikarom u Modernoj galeriji su uspjeli s pouzdanjem atribuirati sliku. Opisala je svoj susret s Kraljevićem dok je šetala s prijateljicom i odbila da ih naslika neuređene i u pregači, ali slikar je Zlatu Kolarić Kišur ipak naslikao, a da ona za to nikad nije saznala.

Posao

Zlata je sa stvaralaštvom započela 30-ih godina prošlog stoljeća. U to vrijeme su amaterske i školske družine uprizorile desetak njezinih prigodnih igrokaza nadahnutih folklorom: “Zadnji dan obuke”, “Njezini jadi”, “Oproštaj od škole”, “Krampusova opomena”, “Male žetelice”, “Narodno sijelo” i “Žetva”

Pisala je pjesme, pripovijetke, drame i igrokaze koji su bili namijenjeni uglavnom djeci i mladeži. U zbirkama stihova “Smijte se djeco!”, “Naš veseli svijet”, “Po sunčanim stazama” i “Uz pjesmu i šalu na jadranskom žalu” obradila je motive i teme vezane uz događaje iz djetinjstva i dječju svakodnevicu, a maštovitim opisima je oživjela biljni i životinjski svijet. Autorica je više dramskih radova te tekstova za slikovnice “Od zore do mraka”, “Dječje igre” i “Cvijeće”.

U prvom dijelu autobiografsko- ispovjedne zbirke pripovijesti “Moja zlatna dolina” iz 1972. godine je kroz priče opisala svoje djetinjstvo provedeno u Požegi koju su stari Rimljani prozvali Valis aurea što znači Zlatna dolina, od čega je i nastao naziv zbirke. Od svojih uspomena je izgradila lijepe priče u kojima su opisane vesele dječje igre, njezino odrastanje i nade i snovi. U drugoj cjelini zbirke koja nosi naziv “Rastanak s mojom Zlatnom dolinom” je pisala o odlasku od kuće i udaji.

Od djela koje je pisala za odrasle najviše se ističe drama “Povratak” s antiratnom tematikom čija se radnja odvija u slavonskom selu i osječkoj bolnici, a u središtu radnje je mladić koji se nakon rata vraća zaručnici. “Povratak” je 1940. godine, na dan obilježavanja 80. obljetnice upotrebe hrvatskog jezika, izveden na kazališnim daskama zagrebačkog HNK. Dramu su postavili redatelj Branko Gavella i scenograf Hrsto Hegedušić.

Nakon premijerne izvedbe u Zagrebu, drama je bila uvrštena na repertoar kazališta u Osijeku, Splitu i Ljubljani ali su predstave u navedenim kazalištima otkazane zbog ratnih događanja. Iako se predviđalo da će kazališna izvedba drame postići veliki uspjeh, nakon deset izvedbi je skinuta s repertoara i do danas više nije izvođena u kazalištu.

Zlata je s “Povratkom” sudjelovala na natječaju Matice hrvatskih kazališnih dobrovoljaca, a s obzirom na to da je natječaj bio anoniman, povjerenstvo koje je odlučivalo o nagradama do samog kraja je vjerovalo da je autor drame muškarac jer im je bilo teško zamisliti da bi jedna žena mogla napisati tako snažne scene.

Osim drame “Povratak”, na zagrebačkim pozornicama su izvođena i djela “Nadina velika tajna”, “Hrabri miš i pustolovni vitezovi”, “Kristalni zvončići”, “Ljetovanje tetke Anastazije”, “Neželjeni zet”, “Doktoruša”. Tekstovi Zlate Kolarić Kišur su izvođeni na Radio-Zagrebu, a neki od njih su i uglazbljeni i snimljeni na ploče i CD-ove te uvršteni u udžbenike, pjesmarice i glazbene zbirke.

Objavljivala je i u periodicima Almanah Društva hrvatskih književnika, Hrvatski ženski list, Dom i škola, Jutarnji list, Večernji list, Pionir, Radost, Borba, Hrvatsko kolo, Glas Istre, Narodni list, Vjesnik, Modra lasta, Smib i mnogim drugima.

Najveća postignuća

Njezina djela su prevođena na engleski, mađarski, makedonski, slovački, slovenski i srpski jezik. Dobitnica je Prve nagrade Zajednice doma i škole i nagrade Ministarstva prosvjete NRH.

Za dramu “Povratak” je dobila nagrade Matice hrvatskih kazališnih dobrovoljaca “Josip Freudenreich” i “Josip Bach”.

Autor: A.V.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]

Komentiraj

*