Željko Mavrović jedan je od najuspješnijih hrvatskih boksača. Poznatiji je pod nadimcima Šaka sa Srednjaka i Irokez. Nakon iznimne karijere, upustio se ekološku proizvodnju hrane. Ipak proizvodnju je morao zatvoriti zbog nastale krize. Kroz svoj nadahnjujući životni put, zaključio je da se sve događa s razlogom te da treba ostati vjeran vlastitim uvjerenjima.
Privatni život
Željko Mavrović, rođen je u Zagrebu, 17.2.1969. godine od roditelja Marije i Mirka.
1998. godine oženio se s astrologinjom Jelenom Balabanić koja je rođena 1972. godine. Iz tog braka ima sinove Roka i Mirka te kći Arijanu, koja živi s teškim posljedicama meningitisa.
O njegovoj karijeri, ali i o intimnim, teškim obiteljskim situacijama, snimljen je dokumentarni film Irokez, pod redateljskom palicom Matije Vukšića, premijerno predstavljenim na ZagrebDoxu 2011. godine.
Posao
Prvi susret s boksom imao je već sa svojih petnaest godina, počevši trenirati u zagrebačkom BK Metalac, gdje se zadržao tri godine. Nakon toga, svoju je karijeru nastavio u BK Lokomotiva te u BK Rijeka.
Do 1999. godine profesionalno se bavio boksom i ostvario iznimne rezultate, kako u samostalnoj karijeri, tako i kao reprezentativac i olimpijac, nastupivši na Olimpijskim igrama 1988. u Seulu i 1992. u Barceloni. Njegov najzapamćeniji nastup je borba za naslov svjetskog prvaka u teškoj kategoriji 1998.godine, protiv Lennoxa Lewisa u kojoj je izgubio titulu zbog načina bodovanja borbe.
2012. godine, najavio je svoj veliki povratak profesionalnom boksu, no to se nije dogodilo. Odustao je zbog povreda koje su nastale nakon povratka napornom treningu, zbog čega je zaključio da neće moći izvesti vrhunski posao, a na ništa manje nije htio pristati, pošto sve radi temeljito i kvalitetno.
Amaterski se okušao se kao trener nekoliko mladića teške kategorije, u kojoj je i sam postigao najveći uspjeh. Treninzi su bili redoviti i izuzetno zahtjevni, te je uskoro selekcioniran broj polaznika, koji nisu bili spremni na zadane uvjete.
Nakon što se rastao s boksom, upustio se u poduzetničke vode. U blizini Požege, točnije u Sloboštini, pokrenuo je ekološku proizvodnju hrane u sklopu Eko-centra Mavrović. Obrađivao je oko 300 ha poljoprivredne površine. Pomagao je brojnim drugim poljoprivrednicima da ostvare slična gospodarstva, ali i običnim ljudima, da se ekološki osvijeste i počnu voditi brigu o svojoj prehrani i zdravlju. Uživao je educirajući ljude i propagirajući zdrav način života. No posljedice svjetske krize, odrazile su se i na njegovo poslovanje, ulagača nije bilo, te je jedina opcija bila zatvoriti firmu.
Imao je kratak poslovni izlet u Hrvatski seljački savez, no to je ostalo zapamćeno po skandalu vezanom uz neugodnu svađu s nekim predstavnicima seljaka.
2014. godine dobiva ponudu da postane voditeljem i direktorom sporta na prestižnom Sveučilištu VERN, što je objeručke prihvatio i u čemu je napokon spojio svoj poduzetnički duh i ljubav prema sportu i zdravom životu.
Najveća postignuća
Željko Mavrović osvojio je titulu europskog boksačkog prvaka 1995., 1996. i 1997. godine, što je sedam puta i obranio. Bio je prvak Hrvatske 1991. i 1992. godine, te također Mediteranski prvak 1991.godine.
1995. godine nagrađen je Državnom nagradom za šport “Franjo Bučar” te je ponio svije titule za hrvatskog sportaša godine za godinu 1995. i 1997.
Dobitnik je i najprestižnijeg trofeja u povijesti hrvatskog boksa – Zlatne rukavice.
Autor: M.Z.
Odgovori