Željko Babić je hrvatski rukometaš koji je 2015. godine izabran za izbornika Hrvatske rukometne reprezentacije. Prije nego što je stupio na funkciju glavnog izbornika, bio je pomoćni trener izborniku Slavku Goluži u RK Zagrebu te u hrvatskoj rukometnoj reprezentaciji.
Obrazovanje
Željko Babić je srednju školu završio u Čapljini.
Privatni život
Željko Babić rođen je 19.5.1972. godine u Metkoviću, a od malih nogu zaljubio se u rukomet kojeg je počeo trenirati još u dobi od deset godina. Željko je odrastao u obiteljskoj kući u Vlaci kod Opuzena, 10 kilometara od Metkovića, sa svojim roditeljima, majkom Nedjeljkom i ocem Antom te bratom Ivicom i sestrom Verom. Željkov brat Ivica studirao je teologiju te je svećenik na Hvaru. Obitelj Babić svoju je djecu od malena odgajala u kršćanskom duhu te je cijeloj obitelji vjera jako važna. Željko je sa svojom obitelji svake nedjelje na misi, a često ističe u komentarima nakon utakmica da je i vjera jedna od ključnih faktora koja njegovu reprezentaciju vodi do uspjeha.
Željko se oženio za bivšu rukometašicu Katarinu Vukoju s kojom je dobio troje djece, blizance, djevojčicu Gretu i sina Ivana te kći Anđu. Željko sa suprugom i djecom živi u Sumpetru.
U slobodno vrijeme Željko je posvećen supruzi i djeci, a piše i knjigu o pripremama sportaša gdje ističe da je i dobar obiteljski odgoj ključ uspjeha.
Posao
Veliku ulogu u Babićevom životu i rukometnoj karijeri imao je rukometni trener Mate Nikolić koji ga je otkrio i koji je plakao za njim kada je odlazio u Zagreb.
Željko Babić se prvi puta našao u rukometu u dobi od samo osam godina. Tada ga je njegov brat Ivica doveo u rukometni klub PIK Neretva Opuzen kako bi zamijenio igrača koji je inače igrao na desnom krilu. Klub je ostao bez igrača jer je pao s bicikla i slomio ruku. Don Ivica je tada i sam trenirao rukomet na lijevom krilu, a kasnije i na vanjskom. Babićev prvi trener bio je Ivica Ključe-Beca, a u RK Opuzenu Babić je ostao od 1982. do 1988. godine.
1989. godine Željko je napustio Opuzen i s nepunih 17 godina uputio se u Zagreb. U to vrijeme bio je već kadetski reprezentativac Hrvatske te bivše Jugoslavije. U razdoblju od 1988. pa do 1994. godine, Babić je igrao za RK Zagreb, Metković, Pallamano, Modena te do 2004. godine ponovo za RK Metković i za RK Jelsu. Igračku karijeru završio je upravo u RK Neretvi, u rodnom kraju kod trenera Ivice Obrvana.
Nakon toga radio je kao prodavač automobila u jednom auto salonu, ali ljubav prema rukometu je prevladala.
Svoju trenersku karijeru Željko Babić započeo je u Rukometnoj akademiji Balić-Metličić u Splitu, a trenirao je i mlađe igrače u Hrvatskom rukometnom savezu. Nakon toga bio je trener u RK Metkoviću i RK Krškom te u RK Splitu.
Prije nego što je stupio na mjesto izbornika Hrvatske rukometne reprezentacije, Babić je bio pomoćni trener u RK Zagrebu gdje je tada glavni trener bio Slavko Goluža. Također, bio je i pomoćni trener Hrvatske rukometne reprezentacije, odnosno i ovdje Slavku Goluži i to od 2010. do 2013. godine.
Nakon toga, Babić odlazi kao trener u bjeloruski RK Meškov gdje se zadržao dvije godine, od 2010. do 2013. godine.
2015. godine, Željko Babić postao je izbornik Hrvatske rukometne reprezentacije. Njegovo prvo veliko natjecanje koje je vodio bilo je Europsko prvenstvo u Poljskoj.
Veliku ulogu u njegovom odabiru za izbornika imao je Ivano Balić koji je u to vrijeme postao koordinator za muški rukomet u Savezu. Ivano Balić i Željko Babić surađivali su ranije u Rukometnoj akademiji. Pomoćni trener posao je Petar Metličić.
Željko Babić od svojih igrača traži veliku disciplinu i posvećenost rukometu, a inzistira na mladim igračima.
31.1.2017. godine odlukom izvršnog Odbora, Željko Babić je smijenjen s mjesta izbornika Hrvatske rukometne reprezentacije.
Najveća postignuća
1991. godine, igrajući za RK Zagreb, Babić je osvojio Jugoslavensko prvenstvo i Jugoslavenski kup, 1992., 1993. i 1994. godine osvojio je Hrvatsko prvenstvo te Hrvatski rukometni kup, 1992. i 1993. godine Europsku ligu prvaka te 1993. godine Europski rukometni superkup.
Kao pomoćni trener Hrvatske reprezentacije osvojio je tri bronce u nepunih godinu dana. Na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine, na Europskom prvenstvu u Srbiji 2012. godine te na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj 2013. godine.
Odgovori