Žarko Puhovski je filozof, politolog, aktivist za ljudska prava i politički analitičar, od 1975. do 2012. godine i sveučilišni profesor na Odsjeku filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, kada je umirovljen. Autor je većeg broja knjiga, članaka, poglavlja u drugim knjigama. Osnivač je Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu UJDI.
Obrazovanje
U Zagrebu je završio osnovnu školu i V. gimnaziju. U gimnaziji se zanimao za političke aktivnosti u zemlji te je bio aktivni član Saveza komunista iz kojeg je bio isključen zbog kontroverznog referata o seksu i kontracepciji.
Nakon završene srednje škole upisuje fiziku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, ali ga želja za fizikom drži svega dvije godine. Zbog afiniteta prema filozofiji upisuje centar za napredna istraživanja Wisenschaftskolleg u Berlinu u Njemačkoj.
U Zagreb se vraća 1968. godine i upisuje politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Za vrijeme studentskih dana, dok je ideja Hrvatskog proljeća uzimala sve više maha, Puhovski se našao među grupom studenata koji su bili oštro protiv novonastale reformske struje i time su bili na strani jugoslavenskog unitarizma. Nakon sloma Hrvatskog proljeća Puhovski se našao na mjestu svjedoka protiv optužbe reformistički orijentiranih studenata Zagrebačkog sveučilišta.
Privatni život
Rođen je 15.12.1946. godine u Zagrebu. Majka Aglaja je židovskog podrijetla, a otac Božidar Puhovski bio je član komunističko-partizanskog pokreta zbog čega je završio u sabirnom logoru Jasenovac sa svojim bratićem Đurom. Obojica su amnestirana i puštena na slobodu. Božidar ima i mlađeg brata Nenada, koji je poznati hrvatski filmski i kazališni redatelj.
Godine 1971. sudjelovao je na Korčulanskoj ljetnoj školi gdje su se sastajali mladi filozofi i druženja su tekla u filozofskim raspravama, ali i aktualnim socijalnim i političkim prilikama poput utopije i realnosti, napretka, budućnosti socijalističke ideologije i slično. Te godine na Korčulanskoj ljetnoj školi upoznao je Nadeždu Čačinović, hrvatsku filozofkinju i feministicu, svoju buduću suprugu s kojom je dobio kćer Dinu Puhovski. Dina je mezzosopranistica, a diplomirala je na studiju muzikologije kod Cynthije Hansell-Bakić.
Žarka i Nadeždu je spojila ljubav i interes prema filozofiji, a premda su bili u dugogodišnjem braku, na kraju su se ipak razveli.
Posao
Dok je još bio student, Puhovski je imao definiran politički stav o situaciji koja je zadesila tadašnju bivšu Jugoslaviju. Ponekad su ti stavovi bili izvan prihvaćenih političkih normi u društvu, stoga je Puhovski često nailazio na neslaganja od strane nadređenih.
Godine 1970. postao je glavnim urednikom “Omladinskog tjedna”, ali je ubrzo smijenjen s toga mjesta jer je objavio vic na račun tadašnjeg predsjednika države Josipa Broza Tita. Poznato je da je još u srednjoj školi pokazivao da ima hrabrosti pokazati svoj stav i mišljenje o tabuiziranim temama u društvu, kao što su seksualnost, tjelesni odgoj, odnos, ali i tema kontracepcije.
Nakon što je diplomirao, 1973. godine došao je na poziciju asistenta na Institutu za filozofiju Sveučilišta u Zagrebu. Od 1975. godine Puhovski predaje filozofiju politike na istom fakultetu sve do 2012. godine kada je umirovljen.
1990./91. akademske godine dobio je bespovratna sredstva u svrhu istraživanja na Sveučilištu Wissenschaftskolleg u Berlinu. Kao profesor gostovao je u Beču, Veneciji, Sarajevu, Bologni, Frankfurtu, Londonu, Klagenfurtu, Ljubljani, Valenciji te na drugim istaknutim sveučilištima.
Dok je još uvijek bio na funkciji profesora, Puhovski se vratio u političke vode 1988. godine kada je osnovao Udruženje za jugoslavensku demokratsku inicijativu. To je organizacija kojoj je idejna koncepcija očuvanje Jugoslavije od raspada unutarnjom reformom. Sa sljedbenicima te organizacije zalagao se za one općine koje se ne žele odcijepiti od Jugoslavije ostaju unutar te države, ako se nalaze uz granicu države, u slučaju da se ne nalaze, dobivaju međunarodno pravo na jamstvo vlastite posebnosti.
O akciji “Oluja” govorio je da je opravdana sa stajališta ljudskih prava, ali je dovela do (dogovornoga) etničkog čišćenja.
Nakon domovinskog rata dobio je nadimak “Svjedok lažnog genocida” jer je uoči svjedočenja na Haaškom sudu izjavio da su Hrvati krivi etničko čišćenje hrvatskih Srba, koje je dio dogovora između predsjednika Tuđmana i Miloševića, da bi 2009. godine izjavio da je cijela akcija opravdana ako se gleda na temeljno ljudsko pravo.
Kako je poznato da svoja mišljenja iznosi pred svima bez imalo straha, tako je 2012. godine spomenuo Bleiburg i izjavio da bi trebalo dopustiti ustaške odore, jer su ustaše bile žrtve na Bleiburgu, a u Jasenovcu na komemoracijama bi trebalo zabraniti izvođenje hrvatske himne.
Također, njegovo stajalište je jasno, a to je da musliman (po vjeri) ne može biti predsjednikom demokršćanske stranke.
1993. godine osnovan je Hrvatski helsinški odbor, a Puhovski je bio jedan od njegovih osnivača. Dugi niz godina djelovao je u odboru kao aktivan član. Na čelu odbora bio je od 2000. do 2007. godine. 2008. godine istupio je spomenutog odbora zbog razilaženja sa suradnikom Ivanom Bancom.
Autor je knjiga poput “Interes i zajednica”, izdana 1975 godine, zatim “Kontekst kulture: introspekcijske rasprave o proizvodnoj ovisnosti društvene općenitosti”, izdana je 1979. godine. U knjizi “Um i društvenost: filozofija politike ‘Frankfurtske škole’ od 1932. do 1945.” Puhovski je obrazložio idejnu koncepciju tzv. Frankfurtske škole koju je i sam pratio i koristio u svojim kasnijim filozofskim učenjima. Autor je i brojnih znanstvenih članaka koje je objavljivao u studentskim danima, ali i kasnije dok je bio na poziciji profesora na fakultetu.
Najveća postignuća
Puhovski je član je Savjeta Ethikon Instituta u Los Angelesu, a posebno je zanimljivo naglasiti da je od 1998. do 2003. godine bio znanstveni direktor Europskoga sveučilišta mira u Stadtschlainingu u Austriji.
Za svoje političko djelovanje dobio je nagrade Europskog rektorskog kluba za djelovanje za mir i borbu protiv ksenofobije za 1993. godinu.
Autor: A.P.
Odgovori