Vladimir Devidé je bio uvaženi hrvatski matematičar, profesor, akademik, književnik i promotor japanske književnosti i kulture. Najzaslužniji je za pokretanje znanstvenog rada na matematičkoj logici u Hrvatskoj. Osim njegove posvećenosti matematici, Devidé je proučavao i objavljivao djela o Japanu. Za vrijeme svog života uložio je golem napor koji je kulturu Dalekog istoka približio domaćoj kulturnoj javnosti. Također, on je pokretač haiku pjesništva u Hrvatskoj. Ono što je hrvatski haiku danas u svijetu, golemim je dijelom posljedica njegovog polustoljetnoga strpljivog rada i upornoga stvaranja, koji je unatoč poteškoćama, putem knjiga, publikacija, mnogobrojnim nastupima na tribinama, u medijima i u javnosti ljudima pokušao što više približiti povijest i umjetnost Japana. Kao haiku promotor putovao je i govorio na gotovo svim festivalima i prezentacijama zbirki haiku poezije, te susretima haiku-pjesnika u Hrvatskoj.
Obrazovanje
Vladimir Devidé je osnovnu i srednju Realnu gimnaziju završio u Zagrebu.
Studirao je na Tehničkom fakultetu u Zagrebu na građevinskom odsjeku konstruktorski smjer gdje je diplomirao 1951. godine.
Potom je upisao doktorski studij na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i 1956. obranio doktorski rad “Jedna klasa grupoida”.
Privatni život
Vladimir Devidé je rođen u Zagrebu 3.5.1925. godine. Otac mu je porijeklom bio Francuz, a majka Njemica. S obzirom na to da mu je otac bio vlasnik bravarije Vladimir je već sa 17 godina položio ispit i dobio zvanje bravarskog pomoćnika jer je očeva želja bila da on tu bravariju naslijedi. Iako ga građevina nikada nije posebno zanimala, bio je najbolji student u nekoliko generacija.
U osnovnoj školi i gimnaziji volio je matematiku i crtati, stoga se nakon mature dvoumio hoće li studirati matematiku ili će upisati umjetničku akademiju. Ipak, upisao je građevinu, ali u građevinskoj struci nikada nije radio već je ostao raditi na fakultetu. Očeva je bravarija bila nacionalizirana što ga je spasilo da se ne mora njome baviti.
Prije drugog svjetskog rata u humorističkom časopisu “Koprive” objavljivao je karikature, a dosta ozbiljno se bavio i umjetničkom fotografijom jer ih je sam razvijao i povećavao.
Do 1961. godine, odnosno do svoje 37. godine bavio se isključivo matematikom, a onda je dobio japansku stipendiju i zainteresirao se za japanologiju, posebno haiku poeziju. Počeo je mnogo čitati, pisati i predavati japanologiju. Od tada njegova druga polovica života podjednako je bila posvećena matematici i haiku poeziji.
S prvom suprugom koja je umrla 1980. godine Vladimir Devidé je imao sina Zorana koji je 2009. počinio suicid skokom u Savu. Sin Zoran je patio od psihičke bolesti još od 1994. godine. Po struci je bio predavač engleskog i njemačkog jezika u Srednjoj gospodarskoj školi u Križevcima, a učenici su ga voljeli jer ih je nazivao po maštovitim nadimcima. Vladimir Devidé nije bio u dobrim odnosima sa sinom jer on nije nikako prihvaćao činjenicu da je njegov otac oženio japanku.
Drugu suprugu Vladimir je upoznao još 1961. kada je prvi put bio u Japanu. Ispočetka su se samo prijateljski dopisivali, a kada je postao udovac vjenčali su se 1981. godine i ona je došla živjeti u Zagreb te u potpunosti prihvatila zagrebački način života.
Vladimir Devidé je mnogo svog vremena posvećivao istraživanju Zen-a koji mu je pomogao da izdrži težak život koji je imao i sve loše stvari koje je proživio. Imao je prilike ostati raditi u inozemstvu, no u Zagrebu je imao tada majku i njezine tri sestre koje su bile bez prihoda za koje se morao brinuti i uzdržavati ih.
Početkom 80-ih u Studentskom listu ga je napala novinarka Slavenka Drakulić optužujući ga da nije tako dobar japanolog kako se predstavlja. Puno godina kasnije od iste novinarke je dobio pismo isprike jer je pisala o nečemu što nije razumjela.
Vladimir Devidé je preminuo 22.8.2010. godine u svojoj 86-toj godini života u Klinici za plućne bolesti Jordanovac u Zagrebu. Pokopan je na zagrebačkom Mirogoju.
Posao
Vladimir Devidé je bio zaposlen kao profesor Fakulteta strojarstva i brodogradnje na Sveučilištu u Zagrebu od 1965 godine. Radio je i kao gostujući profesor 1960. u Jeruzalemu na institutu Albera Einstein, 1968. u Australiji na Monash sveučilištu u Melbourneu, a 1971. u SAD na Ohio Sate University u Columbusu. Kratko vrijeme je proveo i na akademijama znanosti u Varšavi i Pragu. U periodu od 1961. do 1963. radio je u Japanu na postdoktorskim studijima u Japanu.
Na području matematike objavio je više knjiga: “Matematička logika” (1964.), “Zadaci iz apstraktne algebre” (1968.), “Stara i Nova matematika” (1975.), “Matematika kroz kulture i epohe” (1968.), “Zabavna matematika” (1988.), “Matematička čitanka” (1991.) i još mnoge druge. Njegov uži interes u matematici su bili matematička logika, algebra, geometrija i teorija skupova.
Napisao je i mnoge knjige posvećene Japanu i haiku poeziji, oko 200 eseja i članaka o japanskoj umjetnosti i povijesti kulture: “Japanska haiku poezija i njezin kulturnopovijesni okvir” (1970.) “Japan-tradicija i suvremenost” (1978.), “Iz japanske književnosti” (1985.), “Japan-poezija i zbilja” (1987.), “Japan za djecu” (1987.), “Zen” (1992.) itd. Održao je i više stotina javnih predavanja i sudjelovao u mnogim televizijskim i radijskim emisijama na temu Japana. Njegova književna djela su: “Bijeli cvijet” (1994.), “Antidnevnik prisjećanja” (1995.), “Trenutak” (1997.) i “Haibuni-riječ i slika” (1997.).
1973. godine postao je izvanredni, a 1990. redoviti član razreda za matematičke, fizičke i kemijske znanosti HAZ-u. Od 1970. bio je član Društva hrvatskih književnika, od 1991. bio je član Haiku International Association Japan, od 2000 član i savjetnik World Haiku Association, te od 1999 postao je počasni predsjednik Društva hrvatskih haiku pjesnika i počasni član haiku društva u Njemačkoj.
Najveća postignuća
Za svoj rad kako na području matematike, tako za japanologiju s kojom se aktivno bavio Vladimir Devidé je mnogo puta nagrađivan i više puta je dobio priznanja.
Republičku nagradu Ruđera Boškovića je primio 1965., Nagradu grada Zagreba 1977., C.I.D.A.L.C., odnosno međunarodnu nagradu Le Prix primio je 1983. te Orden japanske vlade reda Svetog Blaga 1983.
Na području prirodnih znanosti, odnosno matematiku dobio je 2003. državnu nagradu RH za životno djelo. Od japanskog ministarstva prosvjete, kulture, sporta, znanosti i tehnologije primio je 2004. priznanje za istaknuti doprinos i međunarodno promicanje razumijevanja između Japana i istočne Europe.
Po Vladimiru Devidéu nazvana je nagrada za najbolji haiku na engleskom jeziku koja se održava svake godine u Osaki, a utemeljio ju je pri Konferenciji o azijskoj literaturi dr. Štambuk Drago koji je u periodu od 2005. do 2010. bio veleposlanik RH u Japanu.
Autor: D.G.
Odgovori