Vjenceslav Novak bio je hrvatski književnik, novelist, romanopisac, publicist, učitelj, profesor, pedagog i glazbeni kritičar. Rodio se u Senju 11.9.1859. godine, a umro je u Zagrebu 20.9.1905. godine od tuberkuloze.
Bio je jedan od najpoznatijih pisaca realizma u Hrvatskoj pa su ga zvali i hrvatskim Balzacom.
Obrazovanje
Vjenceslav Novak je u Senju završio osnovnu školu i prva dva razreda gimnazije. Treći i četvrti razred je završio u Gospiću. Nakon toga preselio se u Zagreb gdje je pohađao učiteljsku školu.
Dvije je godine je radio kao učitelj, a nakon toga odlazi u Prag te tamo upisuje studij glazbe koji je završio 1897. godine.
Privatni život
Otac Vjenceslava Novaka, Josip, bio je podrijetlom Čeh, a u Senj je doselio jer se bavio trgovinom. I svoga sina je planirao usmjeriti prema trgovini, ali Vjenceslav to nije želio. Majka Ivka bila je podrijetlom iz Bavarske.
Bio je jako mlad kada se oženio. Obitelj Novak je živjela skromno, u malom stanu iako ih je bilo puno. Imao je sedmero djece pa je uvijek naporno radio kako bi mogao prehraniti obitelj. Iako je bolovao od tuberkuloze danju je radio u državnoj službi, a noći je provodio pišući.
Smrt ga je zatekla jedne noći kada je pripremao rukopis za tisak.
Posao
Nakon završene učiteljske škole vratio se u Senj gdje je dvije godine radio kao učitelj u osnovnoj školi.
1897. godine završio je studij glazbe u Pragu te je iste godine stigao u Zagreb gdje je na učiteljskoj školi počeo raditi kao profesor glazbe. Te iste godine dobio je posao u senjskoj realnoj gimnaziji gdje je postao glavni učitelj. Već je tada polako počeo obolijevati od tuberkuloze od koje je na kraju i umro 1905. godine.
Književnošću se počeo baviti 1881. godine kada je napisao svoju prvu pripovijetku “Maca”. Pisao je romane, pripovijetke, pjesme, kritike, feljtone, recenzije, dramske pokušaje i rasprave vezane uz glazbu.
Od 1888. godine posvetio se uz književnost i glazbenoj djelatnosti. Napisao je prvi hrvatski glazbeni udžbenik.
Na početku svoje književne karijere pisao je romantične pripovijetke da bi već pred kraj svojeg života pisao modernu psihološku prozu.
U svojim je djelima prikazao kako žive svi slojevi hrvatskog društva. Otkrio je psihologiju ljudi te se bavio i temama vezanima uz ljubav kao što su brak i roditeljstvo. Govorio je o tragičnoj strani ljudskog života te je imao veliku empatiju prema drugim ljudima i njihovim nevoljama. Sve to vidimo u njegovim djelima koja su puna riječi empatije, milosti i humanosti.
U hrvatsku je književnost unio po prvi puta prikaz malog čovjeka koji pati, koji je ponižen. Njegove teme često su vezane uz živote ljudi u gradu, uz živote siromašnih ljudi i đaka.
Za vrijeme svog kratkog života napisao je sedam romana i oko sto pripovijedaka. Pisao je u vrijeme realizma pa zbog toga njegova djela daju realnu sliku svijeta prikazujući ga onakvim kakav on i je.
Također, u djelima je često spominjao Senj. Posebice u djelu “Posljednji Stipančići”. Prenosio je kako su Senjani uvijek branili domovinu, a nosila ih je neopisiva želja za pobjedom.
Volio je proučavati svijet oko sebe i ljude koji su mu pripadali, a sve ono zanimljivo što bi primijetio volio je zabilježiti u svoju bilježnicu koju je uvijek nosio sa sobom. U svojim djelima spomenuo je gotovo sve društvene klase vremena u kojem je živio.
Najveća postignuća
Vjenceslav Novak napisao je prvi hrvatski glazbeni udžbenik. Njegova najpoznatija djela su romani i pripovijetke.
Romani: “Pavao Šegota”, “Posljednji Stipančići”, “Dva svijeta”, “Tito Dorčić”, “Pod Nehajem”, “Nikola Baretić”, “Podgorske pripovijesti”.
Pripovijetke: “Iz velegradskog podzemlja”, “Nezasitnost i bijeda”, “U glib”, “Pripovijest o Marcelu Remeniću”, “Majstor Adam”.
Odgovori