Vjekoslav Šutej

Vjekoslav Šutej slavni je hrvatski dirigent. Rodio se u Rijeci 31. srpnja 1951. godine. Umro je u Zagrebu 2. prosinca 2009. godine.

Obrazovanje

Još za vrijeme njegova djetinjstva Vjekoslav je u pratnji oca krenuo na probe u riječki HNK. Kada se obitelj preselila u Zagreb, Vjekoslav je nastavio pohađati probe u pratnji oca i u zagrebački HNK. Od malena je pohađao glazbenu školu, iako je, kako je sam naglašavao, više u to vrijeme volio na Trnju s društvom igrati nogomet.

Studirao je u Zagrebu na Muzičkoj akademiji kod Igora Gjadrova dirigiranje. Svog profesora je zamijenio nakon mnogo godina na istoj katedri predavajući dirigiranje.

Preselio se u Rim gdje se usavršavao kod Franca Ferrare, a nakon toga, u razdoblju od 1975. do 1978. godine, bio je na burzi u potrazi za poslom.

Privatni život

Odrastao je u obitelji koja je bila povezana s glazbom. Otac Josip, inače Slovenac rođen u Vinci kod Črnomlja, bio je poznati tenor koji je četrdeset godina radio u osječkoj, riječkoj i zagrebačkoj operi. Majka Alemka Štefanini Šutej doktorirala je pravo, ali bavila se i glazbom, bila je operna pjevačica. Sestra Vjekoslava Šuteja, Ana Marija Fabris dramska je glumica.

Prva supruga Linela Šutej bila je balerina, a par je u braku dobio kćer Alemku koju su nazvali po Vjekoslavovoj majci.

José Carreras cijenio ga je kao umjetnika, ali i kao prijatelja. Vjekoslav je bio uz njega ga je obolio od leukemije, a često je isticao njegov veliki optimizam. Kada je Carreras ozdravio pozvao je upravo njega da dirigira na njegovom povratničkom koncertu u Beču.

Carreras ga je opisivao kao vedru osobu koja rado pomaže prijateljima, a probleme rješava brzo i odgovorno.  I Šutej je imao samo riječi hvale za svog prijatelja Carrerasa. Često je spominjao kako se redovito čuju gdje god da se nalaze. Hvalio je i Nuccija nazivajući njih dvojicu velikim srcima u njegovom poslovnom svijetu.

1998. godine upoznao je svoju drugu buduću suprugu Ivanu. Ona je bila članica Akademskog zbora Ivan Goran Kovačić. Upoznali su se na gostovanju na Svjetskoj izložbi posvećenoj vodi, moru i oceanima. Par ima dvoje djece, djevojčicu Emu i dječaka Nikšu.

U ljeto 2008. godine dijagnosticirana mu je leukemija. Prvi puta išao je na transplantaciju koštane drži u Ameriku, a kada se vratio u Zagreb vjerovao je da će ubrzo u potpunosti ozdraviti jer se osjećao bolje.

Nakon održanog povratničkog koncerta zdravlje mu se ponovo pogoršalo. U Zagrebu se podvrgnuo drugoj transplantaciji koštane srži, ali ona nije uspjela. Čekao je treću transplantaciju, a ubrzo je pronađen i donor iz Hrvatske. No, donor se u posljednji čas predomislio, a Vjekoslav je tada izjavio da mu ništa ne zamjera i da misli da treću transplantaciju neće dočekati.

Posao

Na početku karijere radio je u kazalištu Komedija u Zagrebu, a operne partiture studirao je i u Karlovcu za vrijeme odsluženja vojnog roka.

Često je pričao priču iz djetinjstva kada je s ocem putovao u Beč na Operu. Putovali su u fići, a kravatu je bio posudio. Tada je imao svega sedamnaest godina. Mnogo godina kasnije i sam je dirigirao na spomenutoj Operi izvodeći sveukupno čak 136 izvedbi. 2001. godine sezonu je otvorio s “Don Carlosom” koji se uživo prenosio na trgovima Graza i Beča.

Dugi niz godina radio je u zagrebačkom HNK-u kao dirigent baletnih predstava. Nekoliko mjeseci radio je i na mjestu ravnatelja HNK-a.

Krajem 70-ih godina postao je glavni dirigent u HNK-u u Splitu gdje je radio posao s velikom ljubavi i žarom. Prepoznat je kao talentirani dirigent, no usprkos tome, u zagrebačkom HNK-u dirigirao je na samo deset opera te je imao jednu premijeru “Samson i Dalila”.

Međunarodnu karijeru započeo je u New Jerseyju na festivalu Hollybush. U razdoblju od 1989. do 1994. godine bio je i umjetnički direktor festivala. Njegov najvažniji međunarodni aranžman bio je u Veneciji u prestižnom kazalištu La Fenice gdje je radio kratkotrajno kao glazbeni dirigent dirigirajući na premijerama “Rigoletta” i “Evgenija Onjegina”.

Radio je kao umjetnički direktor Houston Grand opere, a u Sevilli je bio osnovao i Kraljevski simfonijski orkestar. Nastupao je kao dirigent gost u Madridu, San Franciscu, Meksiku, Seattleu, Münchenu, Berlinu…

Za strane diskografske kuće snimao je često opere, a dugi niz godina dirigirao je na božićnim koncertima u Beču. Dirigirao je i na gala koncertima u Budimpešti i u Moskvi na poznatom Crvenom trgu.

Tijekom svoje bogate karijere surađivao je s velikim zvijezdama kao što su José Carreras, Ramon Vargas ili Leo Nucci.

Posljednjih godina svog života najčešće je radio s hrvatskom glazbom iako je surađivao i s velikim redateljima kao što je veliki Franco Zeffirelli s kojim je radio na operi La Boheme u Sevilli.

Uz zbor opere HNK u Splitu snimio je “Hrvatsku misu” na kojoj je dirigirao u Međugorju, Zagrebu i u Lisabonu. U to vrijeme radio je i na mjestu redovitog profesora na Muzičkoj akademiji, bio je ravnatelj glazbenog dijela Dubrovačkih ljetnih igara te glavni dirigent Zagrebačke filharmonije.

Nakon prve transplantacije održao je nastup u dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu dirigirajući “Operom pod zvijezdama”.

Najveća postignuća

Maestro Vjekoslav Šutej zbog svog velikog doprinosa glazbi dobio je nekoliko velikih priznanja. Počasni je građanin Seville te član Real Academia de Belles Artes. Dobitnik je nagrada Grada Zagreba i Milke Trnine te je dobio Orden grada Beča.

2010. godine nakon njegove smrti, dodijeljen mu je posthumno Porin za životno djelo.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]
loading...

Komentiraj

*