Vitomira Lončar hrvatska je glumica te doktorica znanosti. Poznata je kao izvršna producentica festivala “Mliječni zub” i “Epicentar”, direktorica kazališta “Mala scena” te docentica na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu.
Obrazovanje
Vitomira Lončar je prije studija bila članica Zagrebačkoga kazališta mladih (ZKM), točnije od 1973. do 1977. godine. Studirala je na Akademiji za kazalište i film, odnosno Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, od 1977. do 1981. godine kada je diplomirala glumu.
Godine 2011. doktorirala je na Filozofskom fakultetu na temu rada “Hrvatska kazališna tranzicija – zakonodavni, kulturni i organizacijski aspekti”.
Odslušala je i završila edukacije menadžmenta te strateškoga planiranja, a bila je i neko vrijeme Senior Research Fellow na projektu SANE projektu unutar ICOM-a, škole za menadžment Sveučilišta Royal Holloway u Londonu. Pohađala je glazbenu školu gdje je učila solo pjevanje te zna svirati violinu i kontrabas.
Privatni život
Vitomira Lončar rođena je 7.4.1959. godine. Vjenčala se za Ivicu Šimića, zagrebačkoga glumca i redatelja. Supružnici imaju kćer Bugu Mariju. Glumica boluje od epilepsije te je vrlo aktivna u zalaganju za prava oboljelih od iste bolesti.
U nekoliko intervjua je istaknula kako ju je bolest s vremenom disciplinirala te se počela zanimati i za druge stvari osim glume.
2016. godine najavila je odlazak iz Hrvatske. Naime, njezin suprug je dobio poslovnu ponudu iz Kine gdje je prihvatio posao u Xi’anu kao umjetnički direktor Meriton Children’s Theatrea.
Posao
Kao doktorica znanosti kroz karijeru je bila zaposlena kao vanjski suradnik u zvanju docentice na Akademiji za dramske umjetnosti, Tekstilno-tehnološkom fakultetu te na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.
Kao samostalna umjetnica je 1980-ih godina glumila u ZKM-u, Teatru u gostima, Teatru ITD, Malom kazalištu Trešnjevka, kazalištu Gavella i dr.
Godine 1983. snimila je film “U raljama života” Rajka Grlića. Vodila je emisije na hrvatskim nacionalnim i privatnim televizijama. S mužem je osnovala kazališni centar za djecu i mlade poznatiji pod nazivom “Epicentar”.
Izvršna je producentica festivala “Mliječni zub” te predstava u “Epicentru”. Producirala je opere “Čarobna frula”, “Carmen”, “Tajni brak” i “Amelija ide na ples” te predstave “Superhero”, “Ružičasta sanjarica”, “Život je san”, “Godišnja doba”, “Zašto baš ja”, “Tko je ubio pašteticu?”, “Puž”, “Sportski život letećeg Martina”, “Iglica”, “Crna Petra”, “Leticija i Ljubilist” i dr.
Od 1989. do 1990. godine bodila je emisiju za djecu Limačijada na Z3 televiziji. Tada je stekla veliku popularnost te je dobila nadimak Bucka koji je još uvijek prati. Ubrzo je zbog velike popularnosti dobila angažman na HRT-u gdje je vodila emisiju istog karaktera – Malavizija.
Od 1991. do 1996. godine vodila je Malaviziju, emisiju za djecu i mlade. Emisija se emitirala na drugom programu Hrvatske radio televizije i to uživo. Autori emisije i njezini voditelji bili su, uz Vitomiru Lončar i glumci Darko Janeš i Ivica Zadro. Gosti emisije odabirani su prema izboru djece, a emisija se sastojala od telefonskih poziva gledatelja, glazbenih spotova, cratnih filmova i nagradnih igara. Emisija je bila zabavna, ali i poučna, a osim djece često su je gledali i odrasli. Pošto se emitirala za vrijeme Domovinskog rata, svi su je rado gledali jer je unosila veselje u domove.
1997. godine Vitomira Lončar postala je direktorica kazališta Mala scena.
Objavljivala je radove u Hrvatskoj te međunarodne radove. Godine 2008. objavljuje “Publika u kazalištu za djecu”, “Kazalište u Hrvatskoj i mladi (1950.-2007)” i “Kazališna tranzicija u Hrvatskoj – zakonski aspekti”.
Također, u godini 2013. opet objavljuje dva rada, odnosno drugi dio “Slamke spasa” i “Kazališna tranzicija u Hrvatskoj, kulturni, zakonodavni i organizacijski modeli”.
Vitomira Lončar okušala se i kao kolumnistica časopisa “Udruga” te je u razdoblju od 2010. do 2016. godine bila stalna blogerica na Večernjakovoj blogosferi gdje je pisala blog “Slamka spasa”.
Članica je Regionalne mreže evaluatora te HDDU, European Expert Netwoek in Culture i Mreže neovisnih kazališta i kazališnih družina.
Najveća postignuća
Dobitnica je mnogih domaćih i inozemnih nagrada i priznanja. Godine 1984. dobila je Debitantsku nagradu za ulogu Štefice Cvek (“U raljama života”) na filmskom festivalu u Nišu.
Dobila je dvije Nagrade hrvatskog glumišta 1986. i 1999. godine. Bivši predsjednik dr. Franjo Tuđman odlikovao ju je likom Marka Marulića, Redom Danice 1995. godine za izuzetne zasluge u kulturi. Glumica je iste godine dobila i Spomenicu domovinskoga rata.
Godine 2000. dobila je nagradu Zlata Paličica, a 2005. godine nagradu hrvatskoga glumišta za sporednu ulogu u predstavi “ŽIVOT×3”.
Godine 2012. dobila je Nagradu za osobu godine u hrvatskom kazalištu Teatra.hr.
Nagradom za osobu godine u hrvatskom kazalištu nagrađena je ponovno 2013. godine kada je dobila i nagradu “Maslačak znanja” za cjeloživotno učenje.
Godine 2015. osvojila je međunarodnu nagradu za doprinos razvoju dramskoga odgoja “Grozdanin kikot”, dok je 2016. zaslužila zahvalu za promicanje kazališta za djecu i mlade.
Autor: M.S.
Odgovori