Vinko Brešan

Vinko Brešan je poznati kazališni i jedan od najpopularnijih hrvatskih filmskih redatelja. Njegove filmske uspješnice “Kako je počeo rat na mom otoku”, “Maršal” i “Svećenikova djeca” su najgledaniji hrvatski filmovi od 90-ih godina.

Obrazovanje

Nakon završene gimnazije u Šibeniku, u Zagrebu je na Filozofskom fakultetu studirao filozofiju i komparativnu književnost. Diplomirao je na Akademiji dramskih umjetnosti filmsku i televizijsku režiju nakon što je režiju uspio upisati tek iz trećeg pokušaja.

Privatni život

Vinko Brešan je rođen u Zagrebu 3.2.1964. Vinkovi roditelji su pokojni Ive Brešan (poznati scenarist i dramaturg) i pokojna Jela Godlar (profesorica engleskog jezika).

Ljubav prema filmu razvija u ranim danima djetinjstva, a kao student je sa svojim prijateljima svaku večer odlazio u Kinoteku.

U braku je sa suprugom Sandrom koja mu je istaknuta suradnica u filmovima i imaju dva sina, Niku i Ivana.

Posao

Prvi film koji je snimio još kao student je kratki film Naša Burza. Više godina je asistirao mnogim poznatim hrvatskim redateljima kao što su Veljko Bulajić, Krsto Papić, Krešo Golik, Zvonimir Berković, Ante Babaja.

Kao mladi redatelj, u 32 godini, Vinko je debitirao filmom “Kako je počeo rat na mom otoku” koji je postao veliki kino-hit 1996. godine. S tom komedijom ratne tematike osvojio je mnoge prestižne nagrade u Hrvatskoj i u inozemstvu.

Ostali dugometražnim filmovima koje režira i postavlja na filmsko platno su: “Maršal” (1999.), “Svjedoci” (2003.), “Nije kraj” (2008.) i “Svećenikova djeca” (2013.).

Kratke filmove koje potpisuje su: “Zajednički ručak” (1993.), “Hodnik” (1994.) i “Visoko učilište hrabrosti” (1995.). Svoj prvi dokumentarni film “Dan nezavisnosti” (2007.) režirao je na temu najvećeg prosjeda novije hrvatske povijesti kada je 1996. na Trgu Bana Jelačića u Zagrebu više od 120 000 prosvjednika podržalo zagrebački Radio 101.

Vinko Brešan osim što se bavi redateljski poslom, ostvaruje i glumačke uloge u filmovima i televizijskim serijama: Zakon (2009.), Bitange i princeze (2005.), Ne dao Bog većeg zla (2002.), Maršal (1999.), Rusko meso (1997.), Kako je počeo rat na mom otoku (1996.), Mrtva točka (1995.), Svaki put kad se rastajemo (1994.).

Poznati redatelj uvijek ističe da mu je gluma najzabavnija na svijetu jer ne mora misliti ni o čemu osim o svom tekstu i ulozi, dok kao redatelj mora stalno biti na više kolosijeka.

U hrvatskim kazalištima i na festivalima kao kazališni redatelj s velikim uspjehom je postavio mnoge predstave: Mirisi, zlato i tamjan, Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja, Carevo novo ruho, Ne igraj na Engleze, Ustav RH prema uspješnom filmu Rajka Grlića i druge.

2004. godine proglašen je ravnateljem u Zagreb filmu te predaje na Akademiji dramskih umjetnosti.

Najveća postignuća

Za kratkometražni film kojeg je režirao u studentskim danima “Naša burza” dobio je diplomu na festivalu u Oberahusemu, a njegov kratki film “Zajednički ručak” nagrađen je Oktavijanom, nagradom Hrvatskog društva filmskih kritičara.

Film “Kako je počeo rat na mom otoku” je u hrvatskim kinima vidjelo oko 330 000 gledatelja što ga svrstava u najgledanije filmove prošlog desetljeća. Ovaj film nagrađen je Velikom zlatnom arenom za režiju na festivalu u Puli 1996. godine. Pulskom zlatnom arenom nagrađeni su i filmovi “Maršal” i “Svjedoci”.

Također, Brešanovi filmovi su nagrađivani i na stranim filmskim festivalima. Tako je naslov “Kako je počeo rat na mom otoku” osvojio glavnu nagradu na Cottbus Film Festival of young East European Cinema, a “Maršal” je nagrađen na Berlinskom festivalu. Film “Svjedoci” osvaja Nagradu za mir i priznanje Ekumenskog žirija, u Jeruzalemu nagradu za najbolji strani film, na festivalu mediteranskog filma u Rimu osvaja posebnu nagradu žirija i nagradu na Berlinskom filmskom festivalu. Film je imao izvrsne kritike kod filmskih kritičara u SAD-u, Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Rusiji, Švicarskoj, Velikoj Britaniji, te je pozvan na mnoge filmske festivale u Parizu, Brisbaneu, Lisabonu, Copenhagenu, Brooklynu, na Amnesty International West Hollywood, Amsterdam i Hampton te u Jeruzalem, Beograd i na festival u Sydneyu.

Komedija “Svećenikova djeca” je bila nominirana za najbolju europsku komediju.

Autor: D.G.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]
loading...

Komentiraj

*