Veljko Barbieri je poznati turistički menadžer i osnivač ACI-ja i Zanussija. U Hrvatskoj je ostao zapamćen kao idejni tvorac i prvi direktor lanca nautičkih marina na Jadranu kojim je upravljao od 1983. do 1992. godine. U kolovozu 2016. godine s radom je započela 22. po redu ACI marina, a ime je dobila po Veljku Barbieriju.
Obrazovanje
Istodobno je pohađao Ekonomski fakultet i Višu pomorsku akademiju. Naime, po završetku rata je bio poslan na školovanje za pomorca na Vojnoj akademiji. Školu je završio rekordno brzo kao odlikaš, zbog čega mu je povjereno zapovijedanje minolovcem koji je imao zadatak očistiti Jadran od plutajućih mina.
Privatni život
Rođen je 2.4.1929. godine u Makarskoj, u obitelji Anke i Marcela koji je bio ugledni ljekarnik. Obitelj Barbieri je talijanskog podrijetla, a preci su im se u 18. stoljeću doselili u Dalmaciju. Veljko se s ocem, majkom i bratom Franom kasnije iz Makarske odselio u Dubrovnik.
Ženio se četiri puta, a njegova prva supruga je bila slovenska operna pjevačica Sonja Fabič. U drugom braku sa suprugom Brankom je dobio kćer Barbaru, iz trećeg braka ima kći Anitu i sina Franu koji je zaručen s bivšom manekenkom Vanjom Halilović, a s posljednjom suprugom Laurom nije imao djece.
Veljko je stric Veljka Barbierija mlađeg, poznatog hrvatskog gastronomskog stručnjaka i književnika.
Preminuo je 21.6.2013. godine u obiteljskoj kući u Opatiji.
Posao
S petnaest je godina bio primljen u SKOJ, a onda je godinu dana kasnije u jednoj akciji uništio četničko uporište zbog čega mu je bio dodijeljen Orden za hrabrost. Zbog izuzetne vojničke nadarenosti, 1945. godine je promaknut u čin kapetana Narodno oslobodilačke vojske i postavljen za komandanta bataljuna.
Nakon završetka rata i stjecanja diploma zaposlio se u zagrebačkom Končaru odakle je uskoro otišao u Italiju, gdje je pokrenuo Končarov proizvodno-izvozni program. Nakon povratka iz Italije, u Hrvatsku donosi projekt prema kojemu bi se stvorila mješovita kompanija za proizvodnu kućanskih aparata: štednjaka, strojeva za pranje rublja, hladnjaka i ostalih elektronskih uređaja. Riječ je bila o poduzeću koje je nazvano Zanussi Končar.
Ipak, osnivanje ACI-ja je neosporno bio Veljkov životni projekt. Bio je inicijator sustava nautičkih marina te povezanih službi koji je tada bio novitet na Mediteranu, a u socijalističkim zemljama poput Jugoslavije je bio praktički nezamisliv. Unatoč otporima na koje je nailazio, Barbieri je uz podršku tadašnjeg predsjednika Saveznog izvršnog vijeća Ante Markovića, inače bivšeg kolege iz Končara, ipak uspio realizirati svoju ideju.
U Jugoslaviji je jahting bio podcijenjen i smatralo ga se dokonom zabavom trulog, bogatog Zapada. Barbierijeva sklonost moru se smatrala njegovim iživljavanjem, a ne uvjerenjem da je more najveća šansa za razvoj. 1. srpnja 1983. godine je osnovano poduzeće za nautički turizam Adriatic Club Yugoslavia Brijuni. Temeljni poslovni cilj poduzeća je bio realizacija programa razvoja kapaciteta i prateće ponude usluga nautičkog turizma na istočnoj obali Jadrana.
U vrijeme osamostaljivanja Hrvatske, poduzeće krajem 1991. godine mijenja ime u Adriatic Yacht Club Opatija, a skraćeno ime i dalje ostaje ACY. Temeljem pretvorbe poduzeće je u lipnju 1994. godine registrirano kao dioničko društvo i drugi je put promijenilo ime, ovaj put u Adriatic Croatia International Club d.d. Opatija. 2017. je nadopunjeno i od tada do danas glasi Adriatic Croatia Internacional Club, za djelatnost marina d.d.
U početnoj fazi razvoja ACI-ja sagrađeno je i pušteno u rad 16 posve novih luka nautičkog turizma – Pula, Rovinj, Umag, Pomer, Supetarska Draga, Milna, Žut, Rab, Jezera, Piškera, Vodice, Skradin, Trogir, Vrboska i Palmižana. 1986. godine su sve navedene marine, uključujući njihove nautičke, trgovačke, ugostiteljske i tehničke sadržaje, bile spremne pružiti osnovne usluge u nautičkom turizmu. Barbieri 1988. godine poziva proslavljenog talijanskog skipera Cina Riccia da osmisli program i metode rada tada osnovane ACI-jeve jedriličarske akademije Adriatic Nautical Academy, čiji je osnovni zadatak bio promocija jedrenja.
1988. godine su u suradnji s tvrtkom Grassetto Amsterdam sagrađene ACI marine u Korčuli i Opatiji, a u siječnju 1991. godine je u poduzeće ACY integrirano poduzeće “Dubrovnik marina” sa svim svojim djelatnicima, objektima i sadržajima.
Početkom rata nautički turizam doživljava težak pad, a tvrtka upada u probleme. Barbieri je 1992. godine smijenjen, a u političkim krugovima mu se imputiralo da je i dalje kontaktirao s Veljkom Kadijevićem, tadašnjim načelnikom generalštaba JNA, s kojim je bio prijatelj još od mladenačkih dana. Barbieri je te optužbe odbacivao i tvrdio da je njihovo prijateljstvo zbog političkih razloga završilo još u veljači 1991. godine, jer su se našli na suprotnim stranama.
Za svoj odlazak je krivio Franju Gregurića i tehnomenadžersku struju HDZ-a te ih je optuživao da su jeftinom rasprodajom imovine ACI doveli na rub propasti. U jednom intervjuu iz 2000. godine Barbieri je ispričao da je ACI nakon najtežih ratnih godina ostavio sa završnom bilancom od 470 tisuća njemačkih maraka gubitaka, te s 5500 vezova u moru i 1500 vezova na kopnu. Nasljednike je optužio da su dug doveli na više od 50 milijuna maraka, a da pri tom nisu izgradili nijednu marinu ili vez.
Nakon odlaska iz ACI-ja se nije povukao iz biznisa. 1994. godine u Opatiji kupuje tadašnji Hotel Esplanade i temeljito ga renovira, te mijenja ime u Mozart. Barbierija se zbog tog pothvata smatra jednim od začetnika trenda gradnje “boutique” hotela na Jadranu. Kao konzultant je nastavio raditi na brojnim projektima u Hrvatskoj, Tunisu, Alžiru i drugim zemljama. Nerealiziran je ostao njegov projekt “Sto lučica za tisuću otoka”, prema kojemu su se u prirodno zaštićenim uvalama na Jadranu trebale graditi marine.
2004. godine je objavio knjigu memoarskih zapisa “Protiv vjetra”, u kojoj je opisao svoj fascinantan život te događaje koje je doživio i ljude koje je upoznao.
Najveća postignuća
Gradnja ACI marina se i danas smatra jednim od najuspješnijih turističkih infrastrukturnih projekata u hrvatskoj povijesti, a u devet godina, koliko je Veljko Barbieri upravljao društvom, pretvorio je ACI u najveći i najbolji servis za nautički turizam stočnog Mediterana.
Za upravljanje ACI-jem je bio nagrađen nagradom za životno djelo.
Autor: A.V.
Odgovori