Vedrana Rudan je popularna hrvatska književnica koja je kroz svoju karijeru radila kao novinarka, voditeljica i kolumnistica. U svim svojim redakcijama dobila otkaz zbog radikalnih i nekonvencionalnih stavova. Dugi niz godina slovi za jednu od najkontroverznijih ličnosti medijskog prostora. U svojim tekstovima je neizmjerno duhovita, potpuno iskrena i otvorena bez zadrške pri tom ne štedeći nikoga pa je upravo zahvaljujući svom britkom pisanju stekla veliki broj obožavatelja, ali i protivnika. Spisateljica je žestoka aktivistica za ljudska prava i beskompromisna u borbi za ženska prava. Za samu sebe kaže da se nikad ne osvrće na prošlost niti ima planove za budućnost već živi u sadašnjosti gdje je najsretnija jer su joj se ostvarili svi snovi pa čak i oni koje nije sanjala. Piše cijeli svoj život i pisat će do posljednjeg daha. Autorica je jednog od najčitanijih blogova na hrvatskom jeziku “Kako umrijeti bez stresa” koji je pregledan više od 10 milijuna puta. Rođena je 29.10.1949. godine u Opatiji.
Obrazovanje
Vedrana Rudan je diplomirala 1973. na Pedagoškoj akademiji u Rijeci, studij hrvatskog i njemačkog jezika.
Privatni život
Vedrana Rudan je rodom primorka iz Mošćeničke Drage, malog ribarskog mjesta pored Opatije. Odrasla je u izrazito siromašnoj obitelji. Otac, porijeklom Hercegovac, je bio ribar i vrtlar, a majka, porijeklom iz Like, domaćica koja je bila prisiljena, od strane svoga supruga i Vedranine bake po majci, napustiti posao direktorice u vrtićima. Majka joj je zbog toga bila depresivna, a jedno vrijeme se odala i alkoholu, do Vedranine punoljetnosti.
Vedrana je kao dijete bila stalno u društvu dječaka jer je i sama u to vrijeme željela biti dječak.
Svoju prvu nagradu za pisanje je dobila u prvom razredu osnovne škole za sastav koliko voli Tita.
Siromaštvo je Vedranu natjeralo da počne zarađivati od svoje dvanaeste godine. U tim godinama je prvi put razmišljala i o samoubojstvu i to razmišljanje ju je stalno pratilo kroz život. Kao siromašna studentica putovala je iz Mošćeničke Drage bez kaputa i kišobrana kada bi padala kiša. Imala je samo jednu crnu suknju i smeđu bluzu što joj je bio prijateljičin poklon.
Imala je sestru koja je preminula od raka pluća.
Udavala se dva puta. Prvi brak je trajao više od 14 godina i s prvim suprugom ima dvoje djece, kćer Asju Hrvatin i sina Slavena Hrvatina. Sin je diplomirao psihologiju u Beču i informatiku u Americi, a kćer ekonomiju u Opatiji. Još za vrijeme braka upoznala je osam godina mlađeg odvjetnika i s njim se upustila u preljubničku vezu, te donijela odluku o razvodu jer u dotadašnjem višegodišnjem braku nikada nije bila sretna. Odvjetnik Ljubiša Drageljević je postao njezin drugi suprug s kojim živi skladno i sretno u Rijeci. Ima posinka Olega i unuku Katju na koju je jako ponosna i koju obožava.
U slobodno vrijeme, Vedrana Rudan se bavi vrtlarenjem i mnogo čita, čak desetak knjiga tjedno, i mnogo putuje. Rado nosi odjeću mladih hrvatskih i srpskih dizajnera, a najdraža modna marka joj je Charlie. Ipak, najčešće je u trapericama i muževim košuljama. Velika strast su joj torbice kojih ima na stotine, a voli ih poklanjati kako ne bi imala grižnju savjesti kada kupuje nove. Ovisnica je o čokoladi, premda rado jede i ostale slatkiše.
U privatnom životu nikada ne psuje, psuju samo njezini junaci u romanima.
Posao
Od kada je bila nepoznata i javnosti poznata u svom životu radila je mnogobrojne poslove: nosila kovčege, prodavala novine i sladoled, bila učiteljica, prevoditeljica, turistički vodič, trgovkinja nekretnina, urednica na radiju, novinarka za više hrvatskih novina i kolumnistica. Na većini svojih poslova u redakcijama gdje je radila je dobila otkaz zbog svojih radikalnih i nekonvencionalnih stavova (kao urednica na Hrvatskom radiju, kolumnistica u Nacionalu, na Novoj TV…) Romane je počela pisati na nagovor svoje prijateljice Nade Gašić kojoj je posvetila svoj prvi roman.
Rudan Vedrana je u periodu od 1999. do 2001. objavila oko 40-ak kolumni pod naslovom “Strah od pletenja” u tjedniku Feral is Splita. U istom periodu objavljene su dvije priče u književnom časopisu “Godine nove” iz Zagreba. U siječnju 2003. do rujna 2004. objavila je oko 70-tak kolumni pod naslovom “Zloće i povrće” u tjedniku “Nacional” iz Zagreba.
Vedrana Rudan se kao spisateljica proslavila se 2002. kada je odlučila pisati i izdala svoj prvi roman “Uho, grlo, nož”. Roman je preveden na sedam jezika i dramatiziran na pozornicama Hrvatske, Srbije, Poljske i Mađarske. Roman je prodan u preko 15 000 primjeraka. Drugi roman koji je napisala je “Ljubav na posljednji pogled” (2003.) koji je prodan je u 8000 primjeraka i preveden na više jezika. Slijede romani “Ja nevjernica” (2005.), “Crnci u Firenci” (2006.), “Kad je žena kurva/kad je muškarac peder” (2007.), zbirka kolumni “Strah od pletenja” (2009.), “Dabogda te majka rodila” (2010.), “Kosturi okruga Madison” (2012.), “U zemlji krvi i idiota” (2013.), “Amaruši” (2013.), “Zašto psujem” (2015.), te “Muškarac u grlu” (2016.). Roman “Dabogda te majka rodila” je također preveden na više jezika i izdan u Americi, a predstava koja se radila po njemu višestruko je nagrađivana. Kazališna adaptacija će biti napravljena i za roman “Muškarac u grlu”.
Vedrana je gostovala u mnogim poznatim emisijama kao što su “Nedjeljom u 2” i “Latinica”, te mnogim radijskim programima, davala mnogo intervjua premda tvrdi da ih mrzi iz dna duše jer novinari uvijek nešto doznaju što nije imala namjeru iznijeti u javnost.
Ova spisateljica piše bez zadrške i obaziranja na to što će drugi misliti i reći. Reakcije čitatelja njenog bloga je nikada nisu uznemirile jer svoje pisanje doživljava kao razgovor sa samom sobom. Isto tako, objašnjava da sve njezine pisane i govorne provokacije imaju samo jedan cilj, a to je njezina zarada pri prodaji knjiga i naplata rada na TV-u. Nastoji biti uvijek suprotna od onoga što se od nje očekuje jer tako održava interes za sebe i od toga živi.
Najveća postignuća
Knjiga “Amaruši” je bila u konkurenciji za sedmu Tportalovu književnu nagradu 2014. za najbolji neobjavljeni roman.
Glumačka ekipa iz predstave koja je rađena po romanu “Dabogda te majka rodila” na Festivalu malih scena dobila je tri nagrade, među kojima i nagradu publike za najbolju predstavu. Premda je nagrada išla glumačkoj ekipi, sreća od Rudan Vedrane nije ništa manja i na svom blogu je napisala da joj je to druga nagrada u životu nakon što je nagrađena za sastav u prvom razredu osnovne.
Autor: D.G.
Odgovori