Vatroslav Lisinski hrvatski je skladatelj koji se rodio u Zagrebu 8.7.1819. godine, a umro je također u Zagrebu, 31.5.1854. godine. Bio je jedan od najdarovitijih skladatelja Ilirskog pokreta te prvi profesionalni glazbenik koji je postavio temelje nacionalnog smjera Hrvatske te temelje opere, solo-pjesme te zborske i orkestralne glazbe.
Obrazovanje
U Zagrebu je pohađao gimnaziju, a 1840. godine završio je filozofski studij koji je trajao dvije godine te 1842. godine pravničku akademiju koja je također trajala dvije godine. Na satove glazbe išao je kod J. K. Wiesnera von Morgensterna.
Krajem 1847. godine Vatroslav je otišao u Prag na glazbeno usavršavanje na preporuku Alberta Štrige. No pošto je već prešao dobnu granicu nije mogao biti redoviti učenik na Konzervatoriju. Stoga je upisao Orguljsku školu, a kod B. Kittla i K. Pitscha je privatno učio instrumentaciju i kompoziciju. U jesen 1850. godine odlučio se vratiti u Zagreb. Bio je razočaran jer mu je bilo onemogućeno polaganje završnog ispita na Konzervatoriju. Pokušao mu je pomoći i ban Jelačić, ali ni njemu to nije uspjelo.
Privatni život
Obitelj Vatroslava Lisinskog bila je njemačko-židovskog podrijetla. Otac mu je bio Slovenac, a majka Hrvatica.
Malo nakon što je skladao svoju prvu pjesmu, 1841. godine, odlučio je promijeniti svoje ime pod utjecajem iliraca. Naime, njegovo obiteljsko ime bilo je Ignatius Fuchs te ga je odlučio zamijeniti za Vatroslav Lisinski.
U Opatičkoj 19, u Zagrebu, odigrala se prava ljubavna priča između Vatroslava Lisinskog i Hedvige Ban. Naime, njezin otac Franjo, Vatroslavu je na spomenutoj adresi iznajmio sobu u kojoj je radio, a u istoj kući živjela je i Hedviga. Iako ju je jako volio, nije je zaprosio jer je smatrao da do tada u životu nije učinio ništa značajno. Nakon njegove smrti, Hedviga se udala, a njezin praunuk je poznati glazbenik Drago Diklić.
Posao
1841. godine, amaterski pjevač i pristaša ilirskog pokreta, Alberto Ognjan Štriga osnovao je prvo pjevačko ilirsko društvo te pozvao Vatroslava da bude njihov glavni dirigent.
Te iste godine, 1841., Vatroslav je skladao svoje prvo djelo. Bila je to solo pjesma “Iz Zagorja od prastara”. Tekst je napisao Pavao Štoos, a tekst pjesme kasnije je zamijenjen novim tekstom Dimitrija Demetera “Prosto zrakom ptica leti”.
Od 1842. do 1847. godine radio je na mjestu bilježnika banskog stola. U to vrijeme skladao je najviše pjesama, stvorio više zborova te nekoliko klavirskih kompozicija od kojih je najpoznatije “Slavonsko kolo”. Tada je skladao svoju prvu i svoju najpoznatiju, hrvatsku operu “Ljubav i zloba”.
Liberto opere “Ljubav i zloba” napisao je Josip Car, a na ideju je došao Albert Štriga. Operu je preradio Dimitrija Demeter, a za instrumentalizaciju se pobrinuo Wisner-Morgenstern.
Praizvedba opere “Ljubav i zloba” dogodila se 28. ožujka 1846. godine. Tijekom nje slavile su se ilirske ideje, a taj dan je označen kao vrlo važan u povijesti za stvaranje umjetničkog izražaja tadašnje Hrvatske.
U ljeto 1847. godine Vatroslav Lisinski odlazi na koncertnu turneju u Vojvodinu i u Srbiju sa svojim prijateljima Albertom Ognjanom Štrigom i Ferdom Livadićem. Pošto su svi bili sudionici ilirskog pokreta, izvodili su ilirske skladbe i srpske skladbe.
1850. godine u Pragu je skladao “Večer”, uvertire od kojih je najpoznatija “Bellona” iz 1849. godine. Uz to skladao je veći dio opere “Porin”, a liberto za nju napisao je Dimitrije Demeter. “Porin” je završio 1851. godine u Zagrebu.
Kada se vratio u svoju domovinu iz Praga za vrijeme Bachova apsolutizma doživio je svoje zadnje godine, a njegova velika kreativnost bila je sputana bijedom u kojoj se nalazio.
Od 1851. do 1853. godine besplatno je radio kao nadzornik učionica u Glazbenom zavodu. U isto vrijeme za život je zarađivao podučavajući sviranje glasovira. Kada je bio otpušten s tog posla, prihvatio je posao sudbenog auskultanta. U to vrijeme Vatroslav je bio jako razočaran te zaboravljen od svih. Skladao je malo, a posljednje djelo koje je skladao, “Opijelo”, nije sačuvano.
Napisao je molbu za rješenje o mjestu kotarskog aktuara, no nije ga dočekao. 1854. godine naglo se razbolio od vodene bolesti i umro u 35. godini života. Godinu dana kasnije stiglo je rješenje njegove molbe koje je bilo negativno. 1855. godine vratilo se u uredski arhiv noseći oznaku – “Nepoznat”.
Praizvedba opere “Porin” dogodila se u Zagrebu 2. listopada 1897. godine u Hrvatskom narodnom kazalištu. Operom je dirigirao Nikola Faller, a Vatroslav Lisinski izvedbu opere nije doživio.
Najveća postignuća
Vatroslav Lisinski se svojim glazbom više od ostalih sljedbenika Ilirskog pokreta približio glavnoj ideji Iliraca, a to je stvaranje umjetničke glazbe koja je zasnovana na narodnoj glazbi.
Zaslužan je za 145 djela u svojoj jedanaest godina dugoj skladateljskoj karijeri, a najpoznatija su: “Oj talasi, mili, ajte”, “Prosjak”, “Miruj, miruj, srce moje”, “Tuga djevojke”, “Moja lađa”, “Putnik”, “Tam gdje stoji”, “Cum invocarem”, te opere “Porin” i “Ljubav i zloba”.
Skulptura njegovog poprsja nalazi se ispred Koncertne dvorane u Zagrebu koja nosi njegov naziv – Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog.
Odgovori