Tomo Medved je brigadni umirovljeni general Hrvatske vojske. Za ministra branitelja izabran je u 13. Vladi Tihomira Oreškovića te u 14. Vladi Andreja Plenkovića. Rodio se 1968. godine u Cetingradu. Bio je više od pet godina branitelj za vrijeme Domovinskog rata, a nakon toga se dalje posvetio vojnoj karijeri.
Obrazovanje
Tomo Medved završio je srednju školu strojarskog smjera.
Nakon toga završio je Zapovjedno-stožernu školu “Blago Zadro” koju je pohađao u razdoblju od 1995. do 1996. godine. U spomenutoj školi odabrao je smjer Operativna i taktička razina planiranja i zapovijedanja.
Od 2005. do 2006. godine završio je Ratnu školu Ban Josip Jelačić, smjer Strateško i operativno planiranje.
2008. godine završio je Visoku poslovnu školu s pravom javnosti “Adam Krčelić” u Zaprešiću te je time posao prvostupnik ekonomije te je njegova stručna sprema od tada visoka.
Privatni život
Tomo Medved rođen je u brojnoj i skladnoj obitelji majke Lucije i oca Nikole. Ima još pet sestara te mlađeg brata Ivana. Najstariji brat Milan poginuo je u Domovinskom ratu.
Obitelj Medved život je provodila u seoskoj idili u Šiljkovači. Iako su nakon školovanja krenuli svatko svojim putem, uvijek su ostali u kontaktu. Naime, Tomo se preselio u Bjelovar gdje je dobio posao u Hrvatskim željeznicama, najmlađi brat Ivan zaposlio se kao električar, a najstariji Milan dobio je posao u Agrokomercu.
Sve se promijenilo početkom studenog 1990. godine kada je Tomo odlučio dobrovoljno otići u Domovinski rat. Prijavio se u bazu Jedinice za posebne namjene MUP-a u Rakitju. Slijedila su ga i braća, najstariji Milan i najmlađi Ivan koji su se također dobrovoljno priključili obrani Hrvatske.
S Prvom gardijskom brigadom Tomo je bio poslan prema istočnoj Slavoniji, zatim u Banovinu te u zapadnu Slavoniju. Kasnije se priključio Tigrovima. Tijekom rata nekoliko se puta susreo s braćom ratujući na istom bojištu.
Za vrijeme Domovinskog rata obitelj Medved je pobjegla u susjednu Bosnu i Hercegovinu te kasnije u Karlovac.
Tomo Medved je za vrijeme Domovinskog rata bio tri puta ranjavan. Prvi put ranjen je odmah na početku rata, 16. kolovoza 1991. godine u zapadnoj Slavoniji. Tada je tijekom borbe bio pogođen gelerom u pluća.
Drugi put ranjen je već dva mjeseca kasnije, u listopadu 1991. godine. Tada je na ratištu u Pokupskom zadobio prostrjelnu ranu nadlaktice, no nije odustajao od borbe smatrajući je samo ogrebotinom.
Treći put ranjen u lipnju 1992. godine kada je u Dubrovniku pogođen gelerom blizu kralježnice. I tada je bio ranjen po cijelom tijelu, ali nije odustajao od daljnjih borbi.
Najstariji brat Milan poginuo je u 35-oj godini prilikom oslobađanja Slunja u Oluji 4. kolovoza 1995. godine i iza sebe ostavio suprugu i troje djece, kćer i dvojicu sinova.
Tomin brat Ivan i danas je vojna osoba te radi u Karlovcu u Oružanim snagama.
Tomo Medved je oženjen i ponosan otac troje djece.
Posao
Nakon završene srednje škole strojarskog smjera, Tomo se preselio u Bjelovar gdje je dobio posao u Hrvatskim željeznicama na održavanju.
Za vrijeme rata radio je kao zapovjednik i načelnik brojnih gardijskih brigada.
U razdoblju od 1990. do 1991. godine bio je pripadnik SJP MUP Rakitje te godinu dana kasnije i zapovjednik satnije 1. gardijske brigade na čijem je mjestu ostao sve do kraja 1993. godine kada je postao načelnik stožera 1. gardijske brigade.
Od 1994. do 1997. godine bio je zapovjednik bojne 1. HGZ, a od 1997. do 2000. godine bio je na mjestu načelnika operativnog centra . Od 2000. do 2002. godine bio je načelnik odjela za Taktičku doktrinu, a nakon toga do 2005. godine zapovjednik 1. gardijske brigade.
Od 2006. do 2007. godine bio je stožerni časnik za kopnenu vojsku, a od 2007. do 2011. godine radio je kao načelnik za personalne poslove Glavnog Stožera OS RH.
2009. godine kada je Hrvatska ušla u NATO dobio je promaknuće te je postao brigadni general. 2011. godine je umirovljen što je i sam zatražio.
Član je HDZ-ovog Odbora za branitelje te je predsjednik Udruge veterana Tigrovi.
Za ministra branitelja izabran je u 13. Vladi premijera Tihomira Oreškovića koji ga je 15. ožujka 2016. godine predstavio kao novog ministra. Šest dana kasnije, u Hrvatskom saboru je dobio 88 glasova podrške. Nakon toga ponovo je izabran za ministra branitelja u 14. Vladi Andreja Plenkovića.
Najveća postignuća
Zbog svoje velike požrtvovnosti tijekom Domovinskog rata nagrađen je brojnim odličjima, a to su:
- Spomenica Domovinske zahvalnosti
- Spomenica Domovinskog rata
- Spomen-medalja Vukovar
- Red hrvatskog trolista
- Red kneza Domagoja s ogrlicom
- Red hrvatskog pletera
- Red hrvatskog križa
- Medalja Bljesak
- Medalja Ljeto 95.
Odgovori