Tomislav Mileković

Tomislav Mileković je hrvatski neuroznanstvenik koji je s međunarodnim timom znanstvenika razvio neuroprotezu pomoću koje je ozlijeđenom nečovjekolikom majmunu vraćena kontrola nad paraliziranom nogom. Za taj izum se predviđa da će u sljedećih nekoliko godina pomoći paraliziranim ljudima da vrate izgubljene pokrete.

Obrazovanje

U Zagrebu je završio MIOC, a 2006. godine je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu diplomirao inženjerski smjer fizike. Za vrijeme studija je dobio stipendije Ministarstva znanosti i Grada Zagreba, a 2004. godine je proglašen najboljim studentom Fizičkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta.

Doktorirao je 2012. godine na Imperial Collegeu u Londonu.

Privatni život

Rođen je u Zagrebu, a s obzirom na to da je poslovno vezan uz Švicarsku, Hrvatsku posjećuje dva ili tri puta godišnje. Iako su njegovi uvjeti rada u inozemstvu izvrsni, Tomislav ističe da je opcija povratka u Hrvatsku uvijek otvorena.

Posao

Za vrijeme studija je otkrio interes za neuroinženjerstvom i kibernetikom. Poslije diplome je intenzivno tragao za laboratorijem koji se bavi neuroinženjerstvom, a najbolja ponuda za doktorski studij je stigla od Carstena Mehringa, profesora neuroznanosti sa Sveučilišta Albert Ludwigs u Freiburgu. S Mehringom je kasnije prešao u London.

Već u vrijeme dok je radio na doktoratu ponuđen mu je postdoktorat na Sveučilištu Brown u SAD-u. Ondje je uz stipendiju Morton Cure Paralysis fonda proveo dvije godine i radio je na projektu BrainGate koji je u ljeto 2006. godine postao poznat diljem svijeta kada je časopis Nature objavio studiju o paraliziranom Amerikancu Matthewu Nagleu, prvom čovjeku koji je svoje misli pretvarao u pokrete pomoću “moždanog čipa”. Amerikanac o kojemu je snimljen i dokumentarni film u jednoj je tučnjavi nogometnih navijača u Bostonu 2001. godine teško izboden nožem, a leđna moždina mu je ozlijeđena tako da je ostao paraliziran od vrata na dolje.

Projekt BrainGate je kliničko ispitivanje kojim se nastoji ustanoviti učinkovitost i sigurnost unutar Blackrock moždanog sustava za snimanje moždanih signala. U početku se sve uspješno testiralo na majmunima, a 2004. godine je započelo kliničko ispitivanje na ljudima pa je BrainGate do sad ispitan na brojnim pacijentima. Ljudi kojima ugrađuju taj moždani čip su isključivo tetraplegičari, ili pacijenti koji su izgubili sposobnost govora i čiji su udovi paralizirani.

U svibnju 2014. godine Mileković odlazi na postdoktorsku poziciju na Federalni tehnološki institut u Švicarskoj. Jedan od njegovih kolega sa Sveučilišta Brown je otišao na postdoktorat u laboratorij profesora Gregoirea Courtinea na spomenutom institutu u Švicarskoj, a Mileković je u razgovorima s njim stekao dojam da bi tom projektu dobro koristilo njegovo znanje i vještine. Na preporuku prijatelja je stupio u kontakt s profesorom Courtineom, koji ga je pozvao da prijavi svoj rad na konferenciji Life Science Symposium održanoj 2013. godine.

Njegov rad je među brojnim prijavljenima izabran za predstavljanje u obliku predavanja, a profesor Courtine mu je ponudio postdoktorat u svom laboratoriju, ali je prvo morao pronaći izvor financiranja. Nakon nekoliko mjeseci je uspio osigurati sredstva zahvaljujući Fellows stipendiji koju financira fond Europske unije Marie Curei COFOUND.

Rad u laboratoriju profesora Courtinea je rezultirao razvojem neuroproteze koja iz moždane aktivnosti tijekom hodanja dekodira želju za iniciranje nožnih pokreta, a zatim tu informaciju koristi kako bi kroz elektrode ugrađene iznad živčanih putova koji tijekom prirodnog kretanja aktiviraju mišiće noge, prilagodila električnu stimulaciju leđne moždine u segmentima ispod ozljede.

Mileković ističe da će s rastom sposobnosti za rekonstrukciju pokreta postojati sve bolja sposobnost da se vrati cijeli niz izgubljenih motoričkih i moždanih sposobnosti, a korisnici neuroproteza će u budućnosti moći micati svoje udove na način neprimjetno drukčiji od onoga kako su ih micali prije ozljede mozga ili leđne moždine.

Najveća postignuća

Ugledni časopis MIT Technology Review je 2017. godine na popis 10 najvažnijih tehnologija godine uvrstio neuroprotezu za “otklanjanje paralize”, koju je Tomislav razvio kao dio međunarodnog tima znanstvenika.

Zaslužan je za razvijanje algoritma pomoću kojeg se iz moždanih signala prepoznaje želja za iniciranje pokreta.

Od travnja 2017. godine je voditelj grupe na Ženevskom sveučilištu koja se financira sredstvima Švicarske nacionalne znanstvene zaklade. Radi na nekoliko projekata, onaj financiran nagradom Ambizione je nastavak istraživanja kojim se bavio u SAD-u, a riječ je o razvoju različitih komunikacijskih sustava za ljude s locked-in sindromom, dok u sklopu drugog projekta pokušava iskoristiti neuroprotezu kako bi se pomoglo ljudima koji boluju od Parkinsonove bolesti.

Autor: A.V.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]

Komentiraj

*