Slavko Kolar je bio hrvatski književnik i scenarist. Za života je napisao i objavio više od stotinu djela, a najpoznatija su “Breza” i “Svoga tela gospodar”. Inspiraciju je pronalazio u društvenim zbivanjima oko njega, a njegovo stvaranje je bilo prožeto humorom i satirom. Preminuo je u Zagrebu 15.9.1963. godine.
Obrazovanje
Školovanje je započeo u Garešnici, a nastavio u Čazmi gdje su se preselili zbog očeva posla. Prva dva razreda gimnazije je završio u Bjelovaru, a ostatak u Zagrebu. Nije bio najbolji učenik. Zbog matematike je ponavljao jedan razred, ali je na čudo mnogih uspio maturirati iz prvog pokušaja.
Njegova majka je htjela da bude svećenik, ali je on na Višem gospodarskom učilištu u Križevcima upisao agronomiju i diplomirao 1913. godine.
Privatni život
Slavko je rođen 1.12.1891. godine u Palešniku pokraj Garešnice. Njegov otac Stjepan bio je iz Zagreba, a radio je kao učitelj pa je obitelj zbog toga često mijenjala mjesto boravka.
Godine 1918. dobio je izvanbračnog sina sa Šteficom koju je kasnije oženio, a koja je preminula 1924. godine. Zbog žalovanja za suprugom, koju je opisao u liku Janice Labudan iz novele “Breza”, jedno vrijeme je bio udaljen od značajnijeg književnog stvaranja.
Iako je rođen u Palešniku, cijeli život se smatrao Čazmancem jer je ondje rođena njegova majka Marija i on je velik dio svog djetinjstva i školske praznike provodio u Čazmi. Osim toga, cijela njegova obitelj je živjela tu, a Slavko je svojeg sina pokopao na tamošnjem groblju Sv. Duha.
Posao
Kao agronom se zapošljava u Božjakovini, nakon toga je radio u Požegi, bio je upravitelj državnih dobara u Hruševcu Gornjem, a zatim ravnatelj vinogradarsko-voćarske škole u Petrinji. Godine 1919. bio je na stručnoj specijalizaciji u Francuskoj, kao agronom objavio je osam popularno znanstvenih priloga u različitim časopisima, a njegove kolege agronomi su smatrali kako posjeduje visoku praktičnost i sposobnost unapređenja gospodarstava.
1921. godine osniva Hrvatsku zajednicu i počinje izdavati tjednik “Hrvatski narod”. Zbog neozbiljnosti i nediscipline je nekoliko puta bio kažnjavan i udaljavan iz službe, ali se svaki put vraćao nakon kraćeg vremena.
Godine 1939., osnivanjem Banovine Hrvatske postaje predstojnik Odjela za seljačko gospodarstvo što je u to vrijeme bilo ravno položaju ministra. Zbog pružanja otpora prema tadašnjoj vlasti vraćen je u Božjakovinu gdje ostaje do 1944. godine kada se priključuje partizanskom pokretu.
Nakon umirovljenja se preselio u Zagreb i potpuno se posvetio književnosti. Pisati je počeo još u osmom razredu, a ozbiljno se počeo baviti književnošću 1912. godine. Prvo djelo koje je izdao bila je novela “Kako je Feliks Pijačević tražio život” koja je kasnije bila uvrštena u njegovu prvu zbirku “Nasmijane pripovijesti” iz 1917. godine. Riječ je o tekstovima u kojima su obrađene teme mladenačkog, intelektualnog i psihičkog sazrijevanja, običaja, stanja u društvu i neumjerenog nacionalnog zanosa.
Nakon toga su izdane, prema ocjeni kritike, njegove najbolje knjige “Ili jesmo – ili nismo” te “Mi smo za pravicu”. Posebno se izdvajaju pripovijetke “Breza” i “Svoga tela gospodar”. “Breza” je nastala nakon njegovog povratka u rodni Palešnik, prema istinitoj priči koja se tog ljeta dogodila u selu. 1967. godine snimljen je istoimeni film prema toj priči, a filmski kritičari ga smatraju jednim od najboljih ostvarenja hrvatske kinematografije.
I pripovijetka “Svoga tela gospodar” je pretočena u filmski scenarij za istoimeni film kojeg je režirao Fedor Hanžeković. Osim toga, Kolar je kao pomoćnik scenarista sudjelovao na filmu “Opsada” iz 1956. godine, a za kratki igrani film “Jurnjava na motoru” je napisao scenarij.
Godine 1947. postaje predsjednik Društva hrvatskih književnika. Zbog sukoba s Miroslavom Krležom demonstrativno odstupa s te dužnosti, a kasnije je potpuno isključen. Kao književni odgovor na sukob s Krležom i njegovim istomišljenicima nastaje knjiga “Glavno da je kapa na glavi”. 2006. godine Tomislav Sabljak je objavio knjigu pod nazivom “K und K afera: Krleža protiv Kolara” koja sadrži zapisnike sa sjednica Društva hrvatskih književnika, pisma tadašnjem ministru za nauku i kulturu te dopise i prijepise Upravnog odbora Društva u kojima su zabilježeni sukobi i rasprave dvojice književnika.
Teme i motive za svoja djela Kolar je crpio iz burnih osobnih događanja i događanja u hrvatskom društvu i državi, te iz svakodnevnih događanja s hrvatskih sela s kojima je kao agronom bio povezan.
Najveća postignuća
Književna ostavština Slavka Kolara obuhvaća 47 pripovijetki, 10 dječjih pripovijetki, 6 kazališnih djela, 4 filmska i 1 televizijski scenarij, 12 autobiografskih fragmenata, 8 agronomskih stručnih radova i 30 izjava, intervjua i polemičkih priloga koji su objedinjeni u “Sabranim djelima” koja je izdala Matica hrvatska 1970. godine.
Njegove novele su prevedene na mnoge jezike, a Kolar je ostao zapamćen kao jedan od velikana hrvatske književnosti.
Autor: A.V.
Odgovori