Ratko Zvrko bio je poznati hrvatski književnik i novinar te ono što je manje poznato, profesionalni boksač. Rođen je 20.4.1920, a umro je 23.9.1998. godine. Rođen je u okolici Dubrovnika, a točno mjesto rođenja se ne zna. Nagađa se da je rođen u Drveniku na Konavlima. Najviše je ostao zapamćen po zbirci pjesama Grga Čvarak koje se još i danas rado čitaju i uče napamet u školi, ali i izvan nje.
Obrazovanje
Nakon završene osnovne škole upisao je gimnaziju u rodnom mjestu, a nakon toga odlučio je ne upisivati ni jedan fakultet jer ga je privlačila boksačka karijera.
Privatni život
O privatnom životu ovog velikana ne zna se mnogo. No, zanimljivost koja je ostala upamćena je ta da je u vrijeme gimnazijskih dana osmislio slogan za tadašnju tvornicu Union, današnji Kraš, to jest za njihove Kiki bombone pa se tako još i danas upotrebljava Zvrkov slogan Bilo kuda, Kiki svuda.
Ratko Zvrko je bio dobar i blizak prijatelj našeg velikog pjesnika Dobriše Cesarića, a ovaj je dvojac imao naviku izmjenjivati pisma u stihovima.
Posao
Zvrko je svoju boksačku karijeru započeo u Dubrovniku, a tamo je 11.4.1943. godine imao i meč života protiv Lodovica Giobbija, tadašnjeg aktualnog prvaka Italije. Nakon što je Zvrko pobijedio, Hrvatska je slavila tu pobjedu nad Italijom dvostruko više jer je u to ratno doba Italija okupirala dio Dalmacije. Zvrko je dan kasnije zatvoren u tvrđavu Lovrijenac, nakon što su ga uhvatili pripadnici talijanske vlasti koji su poraz shvatili vrlo osobno.
1945. osvaja titulu prvaka Hrvatske u srednjoj kategoriji. Nakon što se Drugi svjetski rat utišao, Ratko Zvrko ušao je u ring s višestrukim olimpijskim pobjednikom Lászlóm Pappom iz Mađarske. Naš borac nije uspio pobijediti olimpijca, ali je meč izdržao do kraja.
Boksačka karijera odredila je kasniju novinarsku karijeru ovog književnika. Za Vjesnik je tada javljao rezultate boksačkih mečeva, a nakon što je prekinuo sportsku karijeru, nastavio se baviti sportskim novinarstvom za Vjesnik, Vjesnik u srijedu, Globus, Arenu, Večernji list i dječji časopis Modru lastu. U Vjesniku je uređivao i rubriku vezanu uz pomorstvo pa je i pokrenuo 1966. godine trofej Plava vrpca Vjesnika za plemenite i hrabre pothvate na moru. Ovaj se trofej dodjeljuje još i danas. Budući da je bio reporter, proputovao je mnoge zemlje Europe, Afrika i Azije, a bio je i vanjskopolitički dopisnik iz Trsta. Pod motom Brzina, ali oprez organizirao je romobilske utrke za djecu oko zgrade Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.
Svoju književnu karijeru započeo je zbirkom pjesama Olimpijsko selo Čvrk u kojoj se bavio sportskom tematikom, a ona je ostala okosnica cijelog njegovog stvaralačkog opusa. Iako je pisao poeziju za odrasle, najviše je ostao upamćen po zbirci pjesama Grga Čvarak o dječaku iz Zelengaja i svim njegovim zgodama i nezgodama, ali i neobičnom ponašanju. Osim ove uspješnice, napisao je i Čarobni prozor, Uzbuna u robnoj kući i Smijeh nije grijeh. Poetiku Ratka Zvrka krasi šaljivo prepričavanje, urbani jezični izričaj i tematika odrastanja djece u ubrzanom gradskom okruženju.
1978. napisao je knjigu Zlatne rukavice Mate Parlova, koja je zapravo biografija ovog slavnog hrvatskog boksača.
Iako mu to nije bila glavna životna preokupacija, okušao se ipak i u prevoditeljstvu pa je tako s talijanskog preveo djelo Čipolino Giannija Rodarija.
Najveća postignuća
Za Grgu Čvarka nagrađen je književnom Nagradom Grigor Vitez. Ta je knjiga postala i ostala jedna od najobjavljivanijih knjiga dječje hrvatske književnosti.
Zvrko je zasigurno jedan od omiljenih dječjih pisaca jer je shvaćao dječju psihologiju i interese pa je u pjesmama pisao o stvarima koje zanimaju mlađe generacije na duhovit i poučan način.
Autor: M.S.
Odgovori