Predrag Raos

Predrag Raos je hrvatski novelist, romanopisac i prevoditelj. Sin je književnika Ivana Raosa, književnika poznatog po knjizi “Prosjaci i sinovi”, prema kojoj je snimljena istoimena serija. Objavljivao je pod pseudonimima Pero Rotha i Astor Petz. Autor je eseja, pjesama, kozerija, polemika, radio drama i prevodi s tri jezika – engleskog, francuskog i njemačkog.

Obrazovanje

1975. godine je diplomirao kemiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu.

Privatni život

Raos je rođen 23.6.1951. godine u Zagrebu. Njegov brat blizanac se bavi bioanorganskom i teorijskom kemijom. Predragova majka Marka Jakovljević se razvela od Ivana Raosa i 1961. godine se udala za slavnog kipara i Ivanova prijatelja Ivana Kožarića.

Posao

Početkom sedamdesetih je surađivao u tadašnjem Studentskom listu, a u to vrijeme je kratko bio i u zatvoru zbog sudjelovanja u Hrvatskom proljeću s Draženom Budišom i Zvonimirom Čičkom. Zbog istrage je bio zatvoren dva i pol mjeseca, a kazna mu je s devet mjeseci zamijenjena uvjetnom i oduzeta mu je putovnica.

Događanja u tom desetljeću su ostavila veliki trag u njegovim književnim mislima i ostvarenjima, što je potvrdio već s prvim objavljenim uratkom “22. rujna: roman o jednom maturalcu”, objavljenim 1978. godine. Najčešća tema o kojoj je pisao je znanstvena fantastika, a popularnost mu je donio znanstveno-fantastični roman “Brodolom kod Thule” iz 1979. godine, u kojemu futuristički razrađuje razdoblje masovnog pokreta i događanja nakon njega.

Taj roman je pokazao Raosove karakteristike koje će koristiti u svom znanstveno-fantastičnom opusu – omekšavanje koncepta hard SF-a uvođenjem tema društvenih znanosti: kulturalne, sociološke i filozofske tematizacije moguće budućnosti i izazova koje ona postavlja pred čovječanstvo, te plauzibilnom futurističkom vizijom utemeljenom na prirodnim znanostima. Najbolji domet Raosova opusa i takva koncepta je roman “Nul effort” koji je nagrađen s nekoliko nagrada.

Osamdesetih je objavljivao novele u časopisu za znanstvenu fantastiku “Sirius”, a nakon što je devedesetih isključen iz Društva hrvatskih književnika, a časopis “Sirius” ugašen, njegove znanstveno-fantastične novele su se rjeđe pojavljivale. U razdoblju od 1986. do 1997. godine je objavio roman “Mnogo vike nizašto”, priču “Škorpion na jeziku” i roman “Od rata do zvijezda”.

Početkom devedesetih je izbačen iz Društva hrvatskih književnika pa je u tom razdoblju manje objavljivao, a više se bavio prevođenjem. Raos je svoj doprinos nastanku znanstveno-fantastičnog izdavaštva u Hrvatskoj dao prijevodima za prve privatne nakladnike znanstvene fantastike: za Algoritam Nevena Antičevića, Izvore Damira Mikuličića, Zagrebačku nakladu Zdenka Vlainića i kratkotrajnu SF biblioteku Krste Mažuranića kod nakladničke kuće Lukom.

Jedan od Raosovih tematskih krugova je parodijski humor koji se očituje u novelama koje je objavljivao u “Siriusu”, ciklusu “Blesave priče” te prethodno spomenutom romanu “Mnogo vike nizašto”. Ipak, parodija najviše dolazi do izražaja u drugim žanrovima, u kriminalističkom romanu “Ubijte Hamleta!” Iz 1986. godine i erotskom romanu “Ta današnja smradež” iz 2002. godine.

Nadahnut hrvatskom politikom 1998. godine stvara dramu “Zemlja Mrak”, a 2002. godine roman “Tajna Piranskog trokuta”. Njegova polemika s Društvom hrvatskih književnika inspirira ga za pisanje knjige polemika “Uhvaćen za izraz” 1995. godine i djela parodije poput postmodernističkog romana “Doživljaji Supermačka Cicija, Kraljevskog Muholovca: knjiga za one koji vole mačke, a ljude baš i ne” iz 1998. godine.

Njegova jedina drama koja je bila postavljena u kazalištu, “Zemlja mrak”, je zbog aluzija na Franju Tuđmana 1999. godine skinuta s repertoara. Prvu knjigu drama “U životu sve je igra: tri mjuzikla” objavio je 2006. godine, a u njoj je u dramskoj formi preradio tri ranije napisana romana, “Ubijte Hamleta!, “Od rata do zvijezda” i “22. rujna”. Iste godine je objavio opsežan znanstveno-fantastični roman “Verikala” s kojim je označio povratak svojim starim tematskim i žanrovskim preokupacijama.

Nakon učlanjenja u Društvo hrvatskih pisaca, udrugu koja je nastala kao čin protesta Društvu hrvatskih književnika, Raos je objavio nekoliko knjiga i stipendiju Ministarstva kulture za pisanje romana. Sve se češće pojavljivao i u medijima, u HRT-ovoj emisiji Piramida, RTL-ovoj Koledžici po svijetu, Noćnoj mori Željka Malnara i drugima. Te emisije je koristio kao priliku da kaže što misli jer njegov britki jezik u većini medija nije prolazio.

2012. godine je objavio filozofsko-fantastični roman”Knjiga o Jobu”, a 2013. godine je počeo voditi emisiju “Ni mi je jasno”. Nakon što je 28.11.2013. godine izazvao incident na konferenciji za novinare sazvanoj povodom referenduma o braku, koja se održavala u prostorijama Hrvatskog društva pisaca, isključen je iz članstva tog društva. Članove društva je nazvao uzurpatorima koje strukovno udruženje koriste za političku propagandu te ih podsjetio da ne smiju nametati jedan svjetonazor i širiti govor mržnje i vjerski fundamentalizam i da o referendumu mogu istupati isključivo kao građani.

Gostujući u jednoj TV emisiji je u svom stilu komentirao zdravstveni odgoj i nazvao ga homoseksualnom, neoliberalnom propagandom koja promiče New Age svjetonazor koji se protivi civilizacijskom društvu.

Najveća postignuća

Njegovi romani “Mnogo vike nizašto”, “Nul effort”, “Od rata do zvijezda”, “Let Nancija Konratata” te priča “Škorpion na jeziku” su nagrađeni nagradom za znanstvenu fantastiku SFERA.

Za roman “Nul eforrt” je dobio i nagradu “Lazar Komarčić” koja se od 1984. godine dodjeljuje u Srbiji za najbolja SF djela.

Raosovo tvrdoglavo odbijanje zadanih konvencija ga formalno udaljava na marginu suvremenih književnih zbivanja u Hrvatskoj, ali čitanost i njegov opus ipak pokazuju gdje je njegovo pravo mjesto.

Autor: A.V.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]

Komentiraj

*