Petar Zrinski

Grof Petar IV. Zrinski je hrvatski ban, vojskovođa i pisac koji je sudjelovao u brojnim bitkama. Posebno se istaknuo na završnim bitkama na njemačkom i češkom bojištu. Pomalo netipično za osobu koja djeluje na političkom planu, ali Petar je bio i pjesnik. U povijesti književnosti je ostao zapamćen kada je 1660. godine s mađarskog jezika preveo spjev starijeg brata Nikole, “Sirena Jadranskoga mora” u kojoj se opisuje povijesni događaj opsade Sigeta. Život je završio tragično. Pogubljen je 30. travnja 1671. godine u Bečkom Novom Mjestu s Franom Krstom Frankopanom, jer su se pobunili protiv Habsburgovaca i kralja Leopolda I.

Obrazovanje

Kao dijete je ostao bez oca i po uputama očevog prijatelja kardinala Petra Pazmanya, najprije se školovao u Zagrebu kod biskupa Petra Domitrovića, zatim u Mađarskoj i Austriji. Nakon toga odlazi u zavod talijanskih isusovaca u Grazu, a zatim u Trnavu gdje usvaja katolički duh onoga vremena.

Privatni život

Petar Zrinski rođen je 6. lipnja 1621. godine u Vrbovcu, mjesto istočno od Zagreba. Dolazi iz poznate feudalne obitelji koja svoje korijene vuče još od knezova Bribirskih, iz plemena Šubića (njegov pradjed je bio Nikola Šubić Zrinski). Otac mu je također bio hrvatski ban imenom Juraj V. Zrinski, a majka grofica Magdalena Széchy.

Otac je preminuo kada je Petar imao samo pet godina. Sudjelovao je u Tridesetogodišnjem ratu i preminuo je u austrijskom vojnom taboru. Petar je imao starijeg brata Nikolu, mađarskog pjesnika i hrvatskog bana koji je život završio nasilnom smrću.

Petar se 1643. godine vjenčao s groficom Anom Katarinom Frankopan s kojom je imao četvero djece. Jelenu, Ivana Antuna, Juditu Petronelu i Zoru Veroniku.

Posao

Nakon što je završio humanističke znanosti odlazi u Italiju, koja ostavlja veliki utjecaj na njega. S bratom Nikolom pristupa vojsci i biva postavljen kao kapetan žumberačkih uskoka, s kojima je sudjelovao u Tridesetogodišnjem ratu.

Kako su u to vrijeme Osmanlijske snage jačale na hrvatskom području, Petar, sa svojom vojskom, nanosi poraz Osmanlijama kod Slunja 1649. godine. Slunj je samo djelić slagalice Osmanlijskih ratovanja u to vrijeme. Kako bi pomogao Mletačkoj Republici u Kandijskom ratu, Petar organizira napad kojim će oslabiti Osmanske udare u Dalmaciji. U svojim idejama uspijeva i turskim snagama nanosi veliku štetu.

Nakon pobjede u Kandijskom ratu, Petar ratne pohode nastavlja na hrvatskom tlu. Godine 1655. zadaje udarac turskim snagama u Lici. Postao je popularan na ratnom bojištu. Ljudi su mu vjerovali, jer je svojim vojnim strategijama i idejama jačao hrvatsku, a slabio tursku vojsku. Uskoro je postavljen za senjskog kapetana i kapetana cijelog Primorja.

Sa svojom vojskom napredovao je sve do Gacka, mjesto Jurjeve Stijene, gdje je 16. listopada 1663. godine sa svojom malobrojnom vojskom, zadao veliki poraz četiri puta većoj turskoj vojsci. Da je bio uspješan vojskovođa potvrđuje i činjenica da je sa svojih dvije tisuće i petsto vojnika razbio vojsku Ali-paše Čengića koja je brojala preko deset tisuća vojnika. Ljudi su, u strahu od stalnih turskih prodora, slavili Petra i njegovu vojsku.

Vrijedi istaknuti da je dobio i nadimak od tadašnjeg kralja “štićenik kršćanstva” i “strašilo Turaka”. Premda je ovim uspjehom znatno oslabio Osmanlijsku vlast i dobio veliku potporu i simpatiju od naroda, koji je pretrpio velike štete i gubitke, vojni general Ivan Herbert Auersperg, zbog vlastitih ratnih ciljeva i ovacija, povlači sve što je Petar sa svojom vojskom osvojio, i nalaže da se zarobljenici i ratni plijen predaju njemu.

Situacija u zemlji počinje poprimati neku konačnu formu. Osmanlije su poražene i 10. kolovoza 1664. godine sklopljen je takozvani Varšavski mir, po kojem Turci, iako poraženi, od Bečkog dvora dobivaju dopuštenje da zadrže sve krajeve koje su do tada osvojili. Ta odluka se nije svidjela većini hrvatskog stanovništva i Petar Zrinski, s Franom Krstom Frankopanom, započinje pravnu borbu tražeći sve načine kako bi se posjedi vratili u vlasništvo zemlji kojoj i pripadaju. Udružili su se s Mađarima.

Iako se kroz povijest pokazalo da nije pametno sklapati izvan državne udruge koje su se nazivale po pojedinim aktivnim liderima, jer se tako u opasnost dovodi identitet osobe koja radi protiv države, nezadovoljnici su stvorili savez nazvan Zrinsko-frankopanska urota, u Mađarskoj poznata kao Wesselényijeva urota.

Zalagali su se za smanjenje centralizma i apsolutizma tadašnjeg hrvatsko-ugarskog kralja Leopolda I. i Habsburgovaca, koji nisu marili za prava i obveze, koje su imali prema hrvatskom narodu, potpisane Pactom Convectom iz 1102. godine.

Poznato je da Kraljevi i moćnici ne vole kada se radi iza njihovih leđa, ali u slučaju da narod nema drugog izbora, urotnici moraju dobro razmisliti koga uvode u cijeli koncept njihove bune. Nije uzalud ona “Drži prijatelje blizu, a neprijatelje još bliže”, jer kralju Leopoldu I. dolaze iz urotničkih redova i izdaju sve o planovima unutar Zrinsko-frankopanske urote.

Dana 30. ožujka 1670. godine Petar Zrinski s Franom, dolazi pred kralja kako bi opravdao razloge zašto su sklopili urotu iza njegovih leđa, nadajući se da će kralj razumjeti situaciju u kojoj se našao hrvatski narod. Kralj, osjećajući se izdanim, naređuje njihova uhićenja.

Nakon jednogodišnje istrage, Petar Zrinski s Franom Krstom Frankopanom, biva osuđen dekapitacijom.

Bečki dvor je, nakon njihove smrti, uništio sve što je bilo povezano s te dvije obitelji. Njegova žena, Katarina, pomračenog uma umire u samostanu u Grazu 1673. godine.

Bitno je istaknuti pismo koje je Petar napisao svojoj ženi Katarini, kada je saznao koja mu se sudbina sprema. “Drago moje serce”, mnogi drže jednim od najljepših pisama toga vremena. Spomenuto pismo nikada nije stiglo do nje.

Tijelo Petra Zrinskoga prvo je bilo sahranjeno u Bečkom Novom Mjestu, a danas se nalazi u Zagrebačkoj katedrali.

Najveća postignuća

Ako na Petra Zrinskoga gledamo s književnog aspekta, njegovo najveće postignuće je prijevod djela “Adrianskog mora sirena” koje je prilagodio domaćim prilikama.

Kao vojskovođa, Hrvatskoj je donio velike bitne pobjede protiv turske vlasti i tako oslabio daljnji prodor Turaka na tim prostorima. Ljudi su ga cijenili i voljeli, jer je ustrajao u tome da učini dobro svom narodu.

loading...

Autor: A.P.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]

Komentiraj

*